Sve ovo što ste svi napisali, zapravo radimo i mi. Barem se trudimo. Zasad nema nekog učinka. Loše je to što kod mlađeg nismo još pronašli što bi to bilo, a da ga zaista motivira. Sa starijim točno znamo i on će sve napraviti ako zna da iza toga slijedi nešto što mu se sviđa (gledanje tv-a, igranje igrica, izlazak van). Mi ih isto učimo da prvo treba riješiti obveze i što prije to napravimo kako treba, prije će doći vrijeme za igru i zabavu. Naravno, ne držimo se toga kao da je u kamenu zapisano, kako reče Peterlin. Osluškujemo, procijenjujemo, ali eto..s mlađim, što se tiče školskih obveza nikako ne uspijevamo pronaći neku sredinu. Stručnu pomoć dobiva, konstantno s njim odlazimo u Polikliniku, sad smo ponovili obradu i čekamo nalaz. Jako nas zanima gdje je sada u odnosu na prije dvije godine.
U svakom slučaju, hvala vam na svim savjetima, pokušat ćemo nešto od ovog što je Čokolada napisala.
Javim!