Sreća neopisiva

[Lili75]

Ja bih samo nadodala (ponukana Vrijeskinim komentarom, a u obranu kcerkinog stava) da sam oduvijek bila i ostala privrzena svojoj obitelji (sad se pitam jel to na van tako i izgledalo), iako sam imala jaku zelju i rano sam se odselila od svojih (dijete domova djacki, pa studentski).
Imala sam potrebu za "slobodom", da budem samostalna, da zivim svoj zivot bez staraca u blizini.

Da to nije bio dom, kopala bih bila opet rukama i nogama da nadjem neko rjesenje da se maknem od svojih, a voljela sam ih i bila privrzena,al jednostavno u nekoj dobi sam imala potrebu i fizicki se odvojit.

Nije meni bila huda sila djacki dom,mogla sam zivjet sa svojima,al ja sam jedva docekala da iskoristim priliku.

Ovo pisem da vidite da ako se netko zelii "fizicki" odvojit ne znaci da nije privrzen obitelji.

S jedne strane individualac kojem nikad nije dosadno i voli bit sam sa sobom,a s druge strane opet jako volim drustvo (tada naravno vrsnjaka, a ne bas staraca haha).

Coksa,.predivno pises ovo o "popravljanju"

Amondi, mene si bas rastuzila kad si napisala da ne postoji privrzenost. Mozda je ona tu, al ne tako vidljiva i opipljiva.

Ja ti toplo preporucam da poslusas savjet od sirius i zelim vam svu srecu svijeta da sve sjedne na svoje mjesto.