špelkica prvotno napisa
Amondi, baš sam željela pitati zašto misliš da djeca nisu privržena?
I da to zna ovisiti o samom djetetu i okolnostima, ne samo o roditeljima. Moj sin se jako vezao za udomiteljicu i to su dobri temelji. On i dan danas odlazi k njoj na praznike i oni su mu ko druga obitelj. Nikad mu to nismo branili i ne smatramo da se zato dijete teže veže uz posvojitelje. Već suprotno samo što treba možda malo dulje vremena, ali se isplati.
Nekak nam je i još nam je najbitnije da on osjeti i zna da smo njegova obitelj bez obzira na sve. Škola nam je važna, ali ne i najvažnija. Trenutno sam doma na porodiljnom i vidim da nam obiteljski život cvjeta, drago mu je da sam doma iako to nikad ne bi priznao.
S druge strane znam da ima neke svoje tajne, da je dosta zatvoren i mi dosta toga saznamo od drugih kad se već nešto dogodi jer ga je strah kako ćemo reagirati. Imali smo raznih incidenata u školi, u obitelji, čak smo i na policiji završili jer je bio žrtva internetskog nasilja. Prošli obradu u Poliklinici za zaštitu djece, razne psihologe, logopede, itd... Ima određene poteškoće koje se odnose na neadekvatan perinatalni razvoj i rano djetinjstvo. Kako se on nosi s tim? Njega to previše ne pogađa, ne shvaća to tragično, ozbiljno. Tek nakon zadnjeg incidenta rekao je psihologinji da se malo uozbiljio i vidim da ga je to ipak malo pogodilo. Razgovaramo mi s njim o svemu, ali jednostavnoje takav da mora sve sam iskusiti na svojoj koži dok mi doma ludimo.
Odgovori s citatom