Hvala vam svima na komentarima i podrsci.
Da, sad je lakse otkako je skola zavrsila. Nema skolskih zahtjeva, nema ganjanja gradiva, zadaca. Obojica su dobro prosli sto se tice uspjeha (iako, mi ne ganjamo nikakve ocjene), prosli su s 4, iako su starijem sinu poklonjene dvije zakljucene dvojke (iz aviona se vidi da to nije bilo za prolaz, ali eto..). Kako bilo, evo ih sad u drugom problemu, a taj problem se zove dosada

Vjerujem da je tako vecini djece pa eto
nisu niti oni izuzetak
Sve je ok dok su im mobiteli u rukama; kad istekne vrijeme za ekrane na dnevnoj razini ne znaju kaj bi od sebe. Dosta su vani, ali dan je i dalje predug, a dosada neizbjezna.
Sredinom mjeseca idemo na obiteljsko putovanje van Hrvatske; zeljeli smo jos s njima nekuda dok jos zele ici s nama, jer budimo realni, oni su sad u dobi kad su im vrsnjaci top, a mi roditelji ziva dosada

Potpuno razumijem, jer i ja sam bila takva.
Jos cekamo da se muz i ja rijesimo svojih poslovnih (citaj skolskih) obveza, s obzirom da radimo oboje u skoli (ne, za nas obveze jos nisu gotove kako mnogi misle) i da se konacno skroz mozemo opustiti i uzivati u zajednickom vremenu.
Tocno sutra je nas 7 dođendan, 7 godina otkako smo postali bogatiji za dva djecaka znatizeljnih ociju i zeljnih ljubavi i paznje

7 godina! Vrijeme zaista leti!
