Pa zar sam nešto uvredljivo napisala?
Ne mislim da si me željela uvrijediti, naravno. Nebitno, nije topik o nama.
pa, danka, ja sam ti skoro napisala isto i ne vidim šta tu ima uvredljivo?
(sad vidim da ne misliš da je uvredljivo)
i što uopće znači ti ne znaš ništa o meni, to me oduvijek zanimalo kad netko to velevažno napiše...
pa naravno da ne znamo, kako bismo mogli znati? zašto bismo morali znali?
pričamo nešto o nekoj temi i neki od nas nešto tvrde, a sasvim je jasno da ne možeš tvrditi za cijeli svijet.
Pa ako ispališ nešto o nekome tek tako (npr. da živi u "mikrosvijetu", što god to značilo), onda bi bio red da imaš neke malo čvršće argumente od jednog posta na forumu, samo to.
Istina je, doduše, da ja jesam sva "velevažna", tu si bome dobro ubola :D
Vertex, piši preko pm-a ako ti je bitno.
Nisi me uvrijedila.
Ok, Danka, bilo bi mi drago da mi objasniš u čemu je probem, ali to je tebi na volju.
A za ovo drugo, mislim da nije neka novost da je Hrvatska poprilično patrijarhalna.
Ne radi se o kretenima od muževa, tu ste u krivu.
Ti, cvijeta, zaboravljaš koliko si se puta htjela rastati zbog kućanskh poslova.
MD tvrdi da se pronasao u ovom vicu:
"Sudac ispituje žensku:
-Koji je razlog, da ste istupili za rastavu?
>Nooo...
-Pije?
>Ne.
-Droga?
>Ne.
-Malo zarađuje?
>Ne, a čak suprotno.
-Tuče?
>Ne.
-Ne brine se o djeci?
>Brine.
-Vara?
>Nikada me nije prevario.
-Ne zadovoljava vas seksualno?
>Sa time je sve u najboljem redu.
-Ne pomaže u kući?
>Pomaže.
-Pa kakav je onda razlog?
>On sve radi... ali... kada biste samo mogli vidjeti sa kakvim izrazom lica!"
ja vas dvije (am i vertex) ne razumijem do kraja. a to mi je malo neobično![]()
Ajde, barem danas ima komunikacijskih kanala, pa gdje ima volje, naći će se i načina! :D
Posljednje uređivanje od vertex : 28.04.2016. at 16:09
Jadranka, vic je baš dobar, ali valjda atmosfera nije za smijanje![]()
Pa svi mi zivimo u svom mikrosvijetu. Meni je posebno drago sto moj mikrosvijet nema nikakve veze sa prosjecnim hrvatskim mikrosvijetom.
ja čekam deaedi. i onda fajt s trinom.
ma valjda mi tekst nije legao jer je previše karikiran i ne ide u smjeru osude muža nego u smjeru - tako je kako je, samo mi priznajte da radim.
glup mi je, eto.
mislim, kreteni su, kako nisu. i moj je bio.
no, biće da je stvar u tome da se perspektiva skroz mijenja kako djeca rastu.
bar u mojem slučaju. šta sad imam više toliko raditi po kući i s djecom?
Ovako nekad i ja mislim, bit ce bolje, nekad ne napravim ni ja, nekad idu u vrtic u prljavoj majci, jedu salamu ili u krevet neopranih zubi. Ne mogu ni ja uvijek. Ako ne moze on, ne mogu ni ja. Doduse, to su rijetki petki, češće napravim sve (odgojilo me), ili on uz neizbjeznu facu (odlican vic!), ili se natezemo, ili presutim... I moram priznat da sam u vezi sebe postigla stanovit zen - kad mi se nateze, natezem se s njim (ajde da budem fer pa kazem da ima i spontanih reakcija, ali obicno uvjetovanih time da ja nisam nista poduzela)... Kad mi se ne nateze, napravim sama, dobro, polovicno ili nikako...
A brate, muči me i muči ovo moje i muško i žensko dijete, kako da ih naučim da nema "on joj pomaže", nego je sve i njezino i njegovo kad nisam ni sama uspjela to dosići nego dobijem facu i "što hoces, pa ja sam odnio smeće".
pa šta da kažem, a već nisam rekla....?
no, evo, kad me baš vučete za jezik (priznajem, nije me teško nagovoriti...)
bila sam nedavno neko vrijeme, recimo to tako, "samo" kućanica - koja je to razlika i uživancija u odnosu na uobičajenu rutinu...iskreno, meni je biti kućanica (dakle da ne idem 8h na posao) stvarno pravi godišnji...sve stigneš, i skuhat i pospremit i baviti se djecom i igrati s njima i razvoziti ih i baviti se sobom - vježbati, duuuugo se kupati, podočnjaci se smanjili, ljudi su komentirali da izgledam odmormo i svježe......i meni to definitivno nije pravi posao, jer ionako sve to obavim i dok sam u normalnom radnom tempu, samo tada oduzmem vrijeme sebi (nema vremena za mene i skratim spavanje sa 8h na nekih 5-6h).
i boldala sam meni, da ne bi netko rekao da generaliziram i da nekoga vrijeđam - kada sam ja kućanica, onda je to meni godišnji odmor svaki dan.
i još bi dodala, nisam te dane očekivala od muža da nešto radi po kući i oko djece (osim da se igra s njima ako to žele). on je sigurno bio umorniji od mene, jer ipak putovao do posla i natrag, odradio 8h, i kaj bi sad trebao po kući raditi - ionako je sve bilo napravljeno dok je došao doma.
čekam paljbu, ali kaj da kažem, kad je to kod mene jednostavno tako...
Posljednje uređivanje od Deaedi : 29.04.2016. at 12:56
Pa nije mikrosvijet (mikrokozmos) nikakav pejorativni pojam. To je okruženje u kojem netko živi, krug ljudi u kojem se kreće. Kolokvijalni izraz, naravno, ali čini mi se da se i na forumu redovito koristi.
ok, danka, ne ulazim u tuđe dojmove o sebi, to si si sama prišila :D
ali rekla si da nitko tako ne živi u stvarnosti, pa bi se onda mi, koji ne mislimo tako, trebali pitati šta je tu nestvarno i tko je u nesvjesti
nema potrebe ići baš tako daleko, da se skroz normalno razgovarati bez fobija od ikakvih primisli.
a ja ti predlažem da ga zadržiš jer stvarno ne kužim čemu služi taj tvoj secung? zapravo, ni ne zanima me.
Uopće se ne slažem, dapače, mislim da imamo jako puno suosjećanja (barem ja imam) za sve u nevolji bilo koje vrste, bolest, financijski problemi, problemi na poslu, problemi u braku. Nemam suosjećanja za probleme koji to nisubaš razmišljam kako malo suosjećanja imamo za tuđe nevolje..kao da su samo naše dovoljno velike...odnosno takozvane hrvatske tragedije.
Na to sam neosjetljiva potpuno.
Zadnja mi je bila dobra koju sam mailom dobila nedavno:
Naš apartman na skijanju nema balkon i sad nemamo gdje držati smrznutu sarmu.
edit:
A upravo na to me podsjetio početni post jadne majke koja ne radi, mora poći autom u grad u kupnju i baš joj je teško. A nekad mora nakon što dođe doma opet se obući i još jednom izaći. Kukuuuuu![]()
Posljednje uređivanje od Barbi : 28.04.2016. at 16:49
Danka, ni ja ne kužim u čemu je problem
stvarno mislim da postoji jako puno (i previše) žena koje žive ovako kao u prvom postu (koji je do bola iskarikiran), ali usudila bih se reći i baš točno tako
Meni dvostruka i trostruka muka zaposlenih majki jednako patetično zvuči kao i početni tekst.
Tko je spominjao muku? Ja nisam. Samo dvostruku ili trostruku smjenu.
Oko stvari koje sam sama odabrala u životu kao što su imati djecu, završiti faks i raditi, rastati se, živjeti u gradu stotinama kilometara udaljenom od roditelja - ne kukam.
I baš se zato često iznenadim kad slušam za što sve ljudi kukaju.![]()
U pravu si, nisi upotrijebila riječ muka nego smjena. To je svakako blaže, i sigurna sam da za tebe vrijedi kad tako kažeš, ali ne vrijedi za sve zaposlene roditelje. Za mene sigurno ne vrijedi, upravo zato što dan ima 24 sata. Strka je svakako veća, a napravi se šta se stigne. Uglavnom, uvijek je nešto u zaostatku, često je puno toga napola, i neki od segmenata života je uvijek zanemaren. Što sve skupa čini veselje života zaposlenih roditelja.
pa je, potpuno isto.
najbolje je trina napisala.
svatko si posloži onako kako može.
a sasvim odvojeni problem je patrijarhalno društvo u kojemu muškarci pomažu ženama i u kući i s djecom. u najboljem slučaju.
Ovo je greška ekvivokacije. Isti termin označava različite stvari, ovdje to vrlo blisko, pa dolazi do nesporazuma. Raditi - biti zaposlen u registriranom poduzeću, gdje poslodavac plaća prihode; raditi - bilo što raditi, makar i dubsti na glavi.
rahela i Lili75, bila sam off topic od trenutka kad sam reagirala na vertex (sry), nekuženje je sasvim logično.
ja mislim da je ovaj tekst neka šala, poput newsbara.
zašto bi netko tako živio?
Malo sam pomnije pročitala tekst. I sto ga pomnije čitam, to mi je besmisleniji.
Rečenica:
ja radim kao supruga i radno vrijeme mi je 0-24 sata.
Što znači to: raditi kao supruga?
Biti supruga, suprug, sin, kćer, otac, stric, ujna, itd.... su pojmovi koji naznačuju rodbinske ili bračne veze, nisu zanimanja.
Ona živi. A živjeti je posao već samo po sebi. Disanje, spavanje, odlazak na wc. Sve je to dio posla.![]()
M2ni se čini da ovaj tekst dobro ilustrira koliko su se prava žena neprimjetno unazadila zadnjihdesetak i više godina....Možda sam ostarila, ali ne sviđa mi se ni tekst ni trend.
Čini se da smo onda sve riješili. Nezaposleni ne rade uopće, zaposleni rade ipak samo jednu smjenu (jer ne postoji rad, osim u okviru zaposlenja), imati dijete ili papigu je isto (papigu malo teže, jer kenja posvuda kad je pustiš iz kaveza), a ako već uopće negdje na svijetu ima žena koje se osjećaju nevidljivo i nepriznato, onda su si stvarno same za to krive, i glupe su što su se uopće dovele u tu situaciju.
Posljednje uređivanje od vertex : 29.04.2016. at 11:06
Ali kako to promijeniti u ovakvom našem društvu? Rijetke su Peterlinke čiji sinovi rade pekmez i usisavaju subotom doma, a nedjeljom kod bake. Kad kažeš da je društvo zatucano, automatski pljuješ po tradiciji, a znaš što onda slijedi - ne voliš domovinu itd.
A nemam pojma, ja nemam neki problem sa kritiziranjem tradicije, iako živim na dalekom strašnom juguOvo s nevoljenjem domovine mi se nije nikad dogodilo uživo, "samo" sam putem medija dobivala poruke da takvi kao ja ne vole domovinu.
Svakako, evo, ne volim kad se briga o obitelji smatra ništavnom, pa ni kad je to iz bojazni da bi vrednovanje takvog rada moglo dovesti do povratka žene u tradicionalne uloge. Smatram apsolutno da je obitelj odgovornost oboje partnera, i da je ideal da obje strane zaista osjećaju odgovornost za funkcioniranje obitelji. I držim da je podići djecu velika odgovornost i velik posao. Ili, nekome spretnijem, sretnijem možda ne tako velik, ali opet je ozbiljan posao. A ako se to ne priznaje, ne znam kako da manje opterećena strane preuzme uopće odgovornost za - nešto što ne postoji?
Također, ne vjerujem u ovu teoriju podmetanja leđa. Kad je dvoje ljudi u igri, jedan ne može sam mijenjati sve. Nije sasvim bez manevarskog prostora, ali sam ne može postići da onaj drugi preuzme odgovornost. Uz to, u jednom braku nikad nije samo dvoje. Uvijek je tu, u većoj ili manjoj mjeri, refleksija društva.
podsjetilo me na moju tetku. Kaže moja mama..moja sestra ti je kučka...ona ti je razbila mužu bocu na glavi i od tad nemaju problema...on sve raditetka kućanica cijeli život
![]()
Ups, ja ne radim. Uopće, nista.
Ne smijem komentirati.
Tko mi je kriv?
Ili zasluzan![]()
Ti si zakon!
Osoba koja je pisala prvi post ima problem sama sa sobom jer ne prihvaća svoj status. Trebala bi nešto počiniti, kako je rekla KrisZg - ili naći posao ili porazgovarati s mužem ili s psihologom da se riješi tog osjećaja manje vrijednosti. Nisam sigurna da bi takva osoba imala drugačiji stav i da je zaposlena. Ne znam.
S druge strane - kao što nije istina da kućanice ne rade ništa, ima svakako i ljudi koji imaju posao, ali ne zarade svoju plaću ili imaju radna mjesta koja su sinekura. Nije to većina, ali ima toga. Postoji razlika između pojmova "raditi" i "dolaziti na posao". ALi sad sam debeeeelo offt.
hahahahahahahaah
Ja sam misljenja da postoje muski poslovi i zajednicki poslovi. I tako mi funkcioniramo. Nema tu filozofije. Ne smatram svog partnera retardiranim da ne moze odraditi sve moje poslove, niti da ja radim bolje. Prica mi je skroz pateticna, svatko radi kako njemu pase iz neke svoje potrebe. Ja bih zenu iz ove price poslala psihologucisto da si malo digne samopouzdanje.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
meni nema muža dva dana i sada sam tek skužila da on napravi najveći nered - a stalno pomaže. i tak dok pomaže i sudjeluje u kućanskim poslovima, napravi sto "loših" stvari, i to ne namjerno, neg tak radi i kaj sam. reći mu da ne pomaže- nema šanse
Mislim da nije samo stvar trazenja posla. Kaj, nade ga i kada dode kuci opet nastavlja postavljati svoja ledja. Fundamentalno ce ostati isto.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Nisam autor teksta - to je mail, trebao bi biti šala. Čim sam ga pročitala, znala sam da je idealan za raspravu na Rodi.A tema je muško-ženski odnosi i feminizam, di se uvijek lome koplja.
Karikiran, patetičan, što-god...
Ali ima puno takvih slučajeva u našem društvu.
Bez obzira je li žena kućanica ili zaposlena, koliko god supružnici zajednički odrađivali obiteljske i kućne poslove smatram da žena ipak ima veći teret na plećima.
nisam shvatila da ženu koja je napisala priču treba gledati kao pojedinačnu sudbinu, niti da je ova priča napisana, da bi govorila o konkretnoj osobi.
i još mislim da tu nije naglasak na mamlazu koji te namjerno obezvrijedio i tlači te pri čemu mu ti svojim djelovanjem olakšavaš (možemo i o tome pričati-iako, sad, naprosto nije), nego na prostu činjenicu da ako si nezaposlen nisi besposlen. i nisu djeca popodne isključivo tvoja briga.
možemo priču i proširiti pa reći da ako si žena na ovim našim prostorima i imaš sreće da si zaposlena u firmi, najčešće imaš tu čast da poslije jednog posla samo nastaviš doma s drugim čak i bez da ti itko pomaže..
sad, ta koja se latila pera sigurno da nema dara za pisanje na kakvo smo mi ovdje naučili; ali neš ti, doziraš si kičenosti sam koliko ti paše![]()
Ja bih bez problema dala počast ženi iz uvodnog posta jer je po meni zaslužuje. Dala bih, dakako počast i nama koji radimo i izvan kuće i u kući.
Ali bih ponajprije razmislila o ovome:Ovo nikom nije upalo u oko? Poslodavac dakle traži od osobe koja je na bolovanju za dijete (ili za sebe, nebitno), da od kuće radi? Možda je to isto jedna vrsta, možda će glupo zvučati, mazohizma, jednako kao i kod žene koja "dopušta" da joj muž odmara nakon posla, a ona i dalje sve preuzima na sebe.dogovaranje telefonom doma velike poslovne transakcije s klijentom dok držim lavor i malu glavu koja povraća ( i doma sam na bolovanju za dijete za što mi se odbije 500 kn od plaće za dva ili tri dana, a zapravo radim od doma cijelo vrijeme)..
Zapravo sam htjela reći da mi je nekad žao kad vidim kako smo mi žene toliko kritične jedne prema drugima, a zapravo nam netko drugi svima kroji..