Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
M.ne radi gotovo NISTA samostalno. NISTA. Isto tako ne pravi gotovo nikakve biljeske u skoli. NIKAKVE. Osim djelomicno matematike i to ne svaki put. Ono sto njega djelomicno spasava jes cinjenica da je slusni tip i u skoli polovi vecinu gradiva AKO ga razmije. Ako slucajno ne razumije , tada i ne prati , pa i ne zapamti.
sjedenje za knjigom nikad nije imalo smisla. Kod njega je bolje rezultate imalo intenzivno ucenje uz pomoc u kratkom vremenu. I kretanje , ako npr. treba nauciti definicije. Kretanje uz ponavljanje na glas.
vazno je otkriti stil ucenja, ali i to je relativan pojam. Nekad na los dan nista naucenog se ne vidi na testu.
Ovako je bilo kod nas do četvrtog, petog razreda. Kad bolje razmislim, nemam pojma što se promijenilo kad je konačno krenulo na bolje. Nekakav klik koji nije imao previše veze s tim što smo mi radili s njim i što smo pritjeravali njega da radi. Znam da je uspjeh najprije došao u glazbenoj, pa tek onda u osnovnoj školi. Ponekad dijete jednostavno treba dorasti do nekih vještina. Nažalost, gradivo generacije ne čeka i nema nam druge nego pomagati dok treba.

Evo primjera za napredak: mom sinu isto umne mape prije nisu ništa značile, pogotovo ne dok sam mu ih ja pokušavala uvesti i crtati. Nula bodova. A onda je jednom prof.iz HJ napravila primjjer za vrste riječi u školi. To je mom sinu bio klik. Sinulo mu je kako to ide i čemu služi. Za učenje ne baš, ali za ponavljanje bitnog je ok. ALI mora mapu sam napraviti, to je bit ovog procesa učenja kod njega.