Citiraj LeanaLean prvotno napisa Vidi poruku
Hvala svima na odgovorima i savjetima!
Borim se s ovim problemom već jako dugo, dijagnozu znamo još iz predškolske dobi. Imamo IP od četvrtog razreda, sjedi u prvoj klupi, najavljuju mu kad će ga pitati i poneko od profesora mu smanji broj pitanja na ispitu. Ide u privatni boravak gdje napiše zadaću, ali ono što treba učiti uglavnom radi doma uz moju ili tatinu pomoć.
Nismo uspjeli postići da prati na satu, u školi uglavnom sjedi kao kofer, gradivo prvi put čuje kad ja s njim radim. Rukopis je katastrofa, kad treba učiti iz bilježnice onda posuđujemo od drugih i kopiramo. Novu lekciju nije u stanju sam pročitati s razumijevanjem. Ja mu obično ispričam lekciju, podcrtam i on dalje uči sam, poslije ga ispitam i tako više puta dok ne zapamti. Ne voli umne mape, i to smo probali, ali više voli da mu označimo u knjizi što će učiti. Kad ima vremena za bolje naučiti dobija i bolje ocjene , ali kad mora više predmeta u jednom tjednu odgovarati ili pisati ispite, onda bude svakakvih ocjena.
I mi planiramo učenje kako ste i napisale, i inzistiramo na disciplini. On je svjestan da mora raditi i u tom smislu je odgovoran. Problem je što se njegovo učenje često svodi na sjedenje. U stanju je sate provesti za stolom nad knjigama, a rezultati su loši ako mi stalno ne visimo nad njim i ne gurkamo ga. Često imam dojam kao na mu mozak spava i da nije u stanju prizvati ga i upregnuti u učenje, naravno da je ovdje i faktor motivacije uključen, ali s druge strane razumijem da i ne može biti naročito motiviran jer se svo njegovo slobodno vrijeme, uključujući i vikende, svodi na to silno sjedenje tj. učenje. To je jedan začarani krug iz kojeg nikako ne možemo izaći. Bezbroj puta smo razgovarali da bi imao više vremena za igru i odmor da brže radi i završi s učenjem i to on zna i sam, ali uzalud. To je možda i najveći dio problema - nekvalitetan samostalan rad, a pomažemo mu maksimalno, ali pošto oboje radimo dio vremena bi morao učiti i sam. Stalno čekam neki momenat sazrijevanja kad će se početi osamostaljivati, ali to se eto još ne događa.
Išao je više puta na Play Attention (igrice za poboljšanje koncentracije) i vidi se neki učinak, ali opet sve je to nedovoljno.
Dosad je bio vrlo dobar učenik, ali u sedmom razredu uz povećanje gradiva popustio je iz mnogih predmeta, sad sam već ozbiljno zabrinuta kamo ga upisati u srednju školu.
Eh, da, tako je nama bilo. Od prvog razreda po 3 h je odlazilo na bojanje, crtanje, pisanje dz... Bez kraja i konca, po cijele dane. Ako sam ga pustila samog, on bi proveo po 4-5 h za stolom i malo tog napravio. Dok nisam krenula na ERF, saznala situaciju, dobila smjernice za učenje... Sad je 5. razred. Manje-više prepušten sam sebi jer sam se vratila raditi. Prije sam bila na porodnom pa sam ga nadzirala, radila s njim... Njemu se ove godine dogodio klik. Kad je krenuo na predmetnu nastavu, dobio je motivaciju. Mislim da veći dio profa dobro surađuje, on je sretan zbog pohvala, više zainteresiran, motiviran. Prosjek od 1-4. mu je bio 4,5 - 4,6. Sad ima samo tri četvorke koje mogu prijeći u petice jer su granične. On se sad bori za 5,0. Hvali ga logopedica, razrednica, profe...
Meni taj prosjek nije toliko važan, al sam presretna kaj je pronašao smisao.
U 4. razredu je htio psa. Tata mu je rekao: kad budeš 5,0.
Dobro, nemoguća misija, mislila sam tada. Kad ono, on pokrenuo brda i sad je blizu cilja. Al je odustao od pesa jer ja uz četvero djece ne želim još jutra i večeri provoditi u šetnji pa sam mu objasnila da bu pas njegova briga - bez obzira na vremenske uvjete, dizat će se pol sata ranije i šetati pesa, navečer prije spavanja u šetnju. On odustao od psa, zaželio Maincraft.
Ljeti sam s njim "vježbala" rukopis, pisanje, čitanje. Svako ljeto mu dajem neke sitne zadatke, obaveze, da ne izađe iz đira.