Žene, koliko vas ima položen vozački?

[olja]

Polozila 2000.g od tada pa do kraja 11/2015. sjela za volan ukupno 6 puta. Porodicno auto je uzasno veliko i jako, 2,5 TDI, nesto me bilo strah da ga vozim, a tek da ga kucnem ne bi mi ni plata bila dovoljna. I tako, odlucila da necu voziti dok ne otplatim jedan kredit koji vucem jos par godina, pa da sebi uzmem jedno malo gradsko auto. Ali tu me obradovao brat, kupio je nova kola a svoga puntica poklonio meni. Zima me posluzila i vec pola godine svakodnevno vozim. Bocno parkiranje mi jos zna predstavljati problem, ali sve ostalo je OK. Na uzbrdicama ne koristim rucnu, drzim ga na kvacilu i voznja mi je postala mnogo laksa i "meksa" otkako sam dobro savladala kvacilo. Vozim i djecu po nasem gradicu, na duzi put nisam isla. Ali je super. Volim voziti.

[sirius]

Polozila sa 20 godina. Nisam vozila do 23g., tada je MM dobio posao zbog kojeg je danima bio odsutan , pa mi je bilo glupo da auto stoji pred zgradom( a ja hodam pjesice). Platila 10 sati dodatne voznje, sjela za volan i pobjedila strah.
I tako se vozim vec 17 godina...

[kli_kli]

Mislim da sam ti ja najgori slucaj
Prosto nisam imala priliku. Ili novac, ili posle deca i zahtevni muz haker
Nakon 10 godina imanja dece i 3.5 godine u Americi, polozila sam trudna s 4. detetom, u 9. mesecu trudnoce.
Znam da ce mnogi pomisliti da je lako u Americi, nema stick shift i putevi su siroki :D ali ja sam polozila u Oaklandu, koji je jedan od najzeznutijih gradova u Americi.
Pri tom, odmah sam vozila auto s 8 sedista i troje pa odmah 4 dece, plus je presija polaganja bila ogromna, jer, verovali ili ne, jedan dvocas voznje s instruktorom ovde (a ima samo kocnicu dodatno) je 230 dolara! Naravno da sam uzela minimalan br casova.
Ali eto sad sam vozacica, pa verujem da je prica ohrabrujuca za mame koje jos uvek nisu

[zutaminuta]

Ali eto sad sam vozacica, pa verujem da je prica ohrabrujuca za mame koje jos uvek nisu

Zavrtjelo mi se samo dok sam pročitala.

[Carmina406]

Polozila s 18. Vozim od prvog dana svakodnevno. Tesko bih mogla zamisliti zivot bez auta. Stalno vozim i dovozim sebe i druge. Uštedi mi vrijeme,a vrijeme je novac...a novcem kupujem slatkiše

[larmama]

Polozila s 18. Vozim od prvog dana svakodnevno. Tesko bih mogla zamisliti zivot bez auta. Stalno vozim i dovozim sebe i druge. Uštedi mi vrijeme,a vrijeme je novac...a novcem kupujem slatkiše

Zaključak je da ne voziš više bi hodala i manje jela slatkiše

[Inez]

Polozila s 21. Nisam vozila redovito par godina iza toga, al sad ne mogu zamislit zivot bez auta. No, ne volim voziti bas jako brzo (autoput), i zanimljivo, imam neku nelagodu od velikih nizbrdica. Najdraze mi se voziti po gradu.

[rehab]

Vozim od svoje 18. god. Čim sam položila, otac mi je dao svoje auto koje je btw. bilo dosta jako i masivno, sjeo na suvozačko mjesto i naredio : vozi ! Majka je umirala od straha, posvađala se s njim, jer je ona smatrala da ne trebam voziti dok ne skupim iskustva Samo se pitam kako se skuplja iskustvo ako ne voziš Uglavnom, drago mi je što je to učinio, jer danas za sebe mogu reći da sam odlična vozačica, nije me strah ni autoceste, ni parkiranja (ok, bočno mi nikada nije do kraja sjelo), niti ičega.
Inače, znam poznanicu koja je ful hrabra, samopouzdana ženska, ali išla je na par sati psihoterapije, jer je imala strah od vožnje, nije vozila unatoč tome što je položila vozački. To joj je jako pomoglo, sad vozi bez problema.

[Calista]

Polozila 2x / Hrvatska i SAD i ne znam vozit

[Peterlin]

Polozila 2x / Hrvatska i SAD i ne znam vozit

Nije ni to za svakoga, ima ljudi kojima to baš ne ide....a opet, možda trebaš samo malo vježbe i podizanje samopouzdanja.

Moju kolegicu je muž nesvjesno demoralizirao, pa je mislila da je loša vozačica, ali kad se razbolio, njezine podcijenjene vozačke vještine su im bile jako vrijedne. Nemoj olako odustati.

[Calista]

Ja mislim da je MM kriv...svako malo mi kaze da ja NE MOGU vozit. Ja ne vozim uopce, vozacka mi sluzi kao ID, ali mislim da trebam krenut sa voznjama. Mogu ja to...i moram prije nego MM realizira svoju zelju da se preselimo u TX jer tamo se ne moze bez auta

[Peterlin]

Ja mislim da je MM kriv...svako malo mi kaze da ja NE MOGU vozit. Ja ne vozim uopce, vozacka mi sluzi kao ID, ali mislim da trebam krenut sa voznjama. Mogu ja to...i moram prije nego MM realizira svoju zelju da se preselimo u TX jer tamo se ne moze bez auta

Naravno da možeš. Imaš li koju prijateljicu koja vozi, da sjednete u auto samo vas dvije, bez muških i njihovih komentara? Mislim, nisu oni uvijek zločesti ali ne razumiju koliko malo treba da se uništi tuđe samopouzdanje. Samo naprijed za volan i sretno!

[sirius]

Kli kli , ti si nasa inspiracija.

[angel 1]

Polozila u 18-oj. Vozim svaki dan od kad imam svoj auto (23? ne sjecam se vise). Nemam problema ni s dugim relacijama, ni s kratkim, ni s nepoznatim gradovima i voznjom po navigaciji, voznjom po autocestama, magistralama, otockim ulicicama, u gradskoj guzvi, po seoskim putevima, moj auto ili sluzbeni, automatik ili manualni, sa ili bez tempomata, sama ili u drustvu ili s djecom... u stvari ne znam s cim bi uopce imala problema u voznji. Evo ne volim bas voziti onaj prvi dan snjijega kad je ugazeni snijeg na cesti, tako da tad obicno ipak ne idem autom nego iduci dan kad malo pociste. I naravno kad pada ledena kisa. Parkiram bocno ili u rikverc, u garazama i na uzbrdici, iskreno, uopce ne razmisljam o tome, sjednem i misli su mi vec na cilju, voznja mi je posve automatska radnja.

Evo ja baš isto ovako.. Vozila po svim susjednim državama..a najdalje oko 850 km u jednom smjeru..
Ne mogu se zamislit da nemam položen vozački i da ne vozim..

[Peterlin]

Evo ja baš isto ovako.. Vozila po svim susjednim državama..a najdalje oko 850 km u jednom smjeru..
Ne mogu se zamislit da nemam položen vozački i da ne vozim..

Da, fakat... Lani smo kolega i ja išli na sl.put od valjda 1000 km. Ne bi se dobro proveli da nismo oboje vozili i tam i natrag. Isto, mm ima problematičnu kičmu, pa puno znači kad idemo na dulji put da se zamijenimo za volanom.

[aleksandra70vanja]

fali ti pitanje : imam vozačku, ali sam glupa kokoš koja ne vozi

evo ja sam to

položila relativno kasno, s 27, trebalo mi na poslu (nisam ranije, nismo imali auto, ionako ne bih imala što voziti)
nakon par dana sjela u auto, dovezla iz mog sela malog do zagreba, prošla rotor ni sama ne znam kako, nikad to poslije nisam napravila prošla kroz grad (položila u mjestu u kom je tada bio jedan semafor) i dovezla do autobusnog kolodvora
nakon toga vozila 5 godina, ali nikad nisam voljela gradsku vožnju, autoput koliko auto može podnjeti
grad, prestrojavanja.. nisam voljela
ali sam vozila
i onda ostala trudna i u mene ušao neki strah i prestala sam voziti
i više nisam sjela za volan
i ljuta sam na sebe užasno
i godinama već planiram uzeti 10 sati i da se ponovo vratim u sedlo
i nikako se odlučiti (i odvojiti novce za to)

[Peterlin]

fali ti pitanje : imam vozačku, ali sam glupa kokoš koja ne vozi

evo ja sam to

položila relativno kasno, s 27, trebalo mi na poslu (nisam ranije, nismo imali auto, ionako ne bih imala što voziti)
nakon par dana sjela u auto, dovezla iz mog sela malog do zagreba, prošla rotor ni sama ne znam kako, nikad to poslije nisam napravila prošla kroz grad (položila u mjestu u kom je tada bio jedan semafor) i dovezla do autobusnog kolodvora
nakon toga vozila 5 godina, ali nikad nisam voljela gradsku vožnju, autoput koliko auto može podnjeti
grad, prestrojavanja.. nisam voljela
ali sam vozila
i onda ostala trudna i u mene ušao neki strah i prestala sam voziti
i više nisam sjela za volan
i ljuta sam na sebe užasno
i godinama već planiram uzeti 10 sati i da se ponovo vratim u sedlo
i nikako se odlučiti (i odvojiti novce za to)

Ne treba ti 10 sati. Ako hoćeš i ako se ne bojiš mojih vozačkih sposobnosti (nisam bogznakaj, nego onak - prosječna), razmisli o ovome: naći ćemo vremena pred večer kad nije gužva, neki veliki parking (nitko te neće klati jer IMAŠ dozvolu) i udri... Možeš sa mnom, možeš s nekim drugim, samo da vidiš da li ti stvarno treba tih 10 sati ili ne. To je 1450 kn, nije baš lova koju bi pustila da ti iscuri iz džepa. Nudim ovo svojoj susjedi koja već 10 godina putuje tramvajem na drugi kraj grada na posao, a njm radi u blizini kuće, tako da bi mogla koristiti auto. Samo treba pregristi.

Ja nisam vozila nekoliko godina kad sam počela raditi (nisam imala love za auto) i onda mi je puknuo film, kupila stari UNO u zapadnom dijelu grada (Kustošija, onaj brdoviti dio) i u četiri popodne doma u N.Zagreb kroz najveću gužvu i prek rotora. Tresla sam se ko šiba, ali sam uspjela. Istu večer dođe k meni moja vjenčana kuma i kaže "sad nas voziš u grad". Joj, kako mi se nije dalo, ali sam sjela i otišla... Samo mi je taj prvi dan bio kritičan, ostalo je bilo ok.

[Forka]

fali ti pitanje : imam vozačku, ali sam glupa kokoš koja ne vozi

evo ja sam to

Draga moja sestro po vožnji ...

Ovako isto i ja .
Položila u Zagrebu, još na faksu, otprve testove, otprve vožnju, rek'o bi čovjek da sam maherica .
Odvozila jednom do Vrbovca i natrag, ne znam na koju foru, u mome malome mistu skoro zgazila frenda, na Žumberku se po ravnom zaletila u livadu ...
I to bi bilo to.
Uopće me ne mami.
Jednostavno nisam za vožnju.
Previše mi je toga što treba iskoordinirati u isto vrijeme, nisam taj tip...

[n.grace]

fali ti pitanje : imam vozačku, ali sam glupa kokoš koja ne vozi

evo ja sam to

položila relativno kasno, s 27, trebalo mi na poslu (nisam ranije, nismo imali auto, ionako ne bih imala što voziti)
nakon par dana sjela u auto, dovezla iz mog sela malog do zagreba, prošla rotor ni sama ne znam kako, nikad to poslije nisam napravila prošla kroz grad (položila u mjestu u kom je tada bio jedan semafor) i dovezla do autobusnog kolodvora
nakon toga vozila 5 godina, ali nikad nisam voljela gradsku vožnju, autoput koliko auto može podnjeti
grad, prestrojavanja.. nisam voljela
ali sam vozila
i onda ostala trudna i u mene ušao neki strah i prestala sam voziti
i više nisam sjela za volan
i ljuta sam na sebe užasno
i godinama već planiram uzeti 10 sati i da se ponovo vratim u sedlo
i nikako se odlučiti (i odvojiti novce za to)

sestro
ja sam položila vozački u 22. godini, malo vozila i prestala
danas vozim par puta godišnje, jednostavno ne volim, ne privlači me, a muž vozi fenomenalno
ali me već prošla i faza ljutnje na samu sebe, postalo mi je svejedno
nekako si mislim da ću opet provoziti ako će mi zatrebati, ako mi dop...di gradski prijevoz

i ne treba ti 10 sati, aleks
jednostavno nedjeljom ujutro provozi po kvartu, kad je sve prazno
začas ćeš se svega prisjetiti
ja sam prije par tjedana, a nakon x vremena odvezla malu u glazbenu i sve je bilo ok
i opet sam prestala nakon toga

[elor]

Primijetila sam da me dosta ograničava to što ne znam voziti auto. Moja mama isto nije nikad položila. Povrh toga, imam slabu koordinaciju u prostoru i loš vid. Zapravo se jako jako bojim kada bih s autom izašla na cestu. Svega. Od toga da bih ostala bez goriva ili da bi motor stao usred prometa. Da bih krivo shvatila neke znakove i napravila opći kaos kakav se vidi samo u filmovima. Ima li vas još koje niste položile i zapravo se plašite uopće prići upravljaču vozila? Vidim žene koje tako samopouzdano sjedaju u auto i voze, i pitam se kako je to.

ne gledaj samopouzdane zene nego starcice s jednom nogom u grobu koji imaju sigurno losiji vid i koordinaciju od tebe pa voze i misle da im to pravo nitko ne treba oduzeti. ja nisam vozila jedino trudna , a vrlo brzo nakon polozenog sam imala prometnu i totalno sam bila ukomljena da nikada od mene vozaca. i kad sam prvi put rodila jako sam se bojala sjest za volan dok mmi muz nije rekao sta da ti se malom nesto dogodi i ti trebas odjuriti negdje. tad sam shvatila da bih sjela za volan i odvozila i da je zapravo kocnica u mojoj glavi. onda sam svaku subotu jutro dok su svi spavali odvezla se u malo udaljeniji ducan po dorucak samo da vozim. i krenulo je. moja je fobija bila da ce me netko drugi udariti i da se necu snaci kad se to dogodi. onda shvatis da je ljudima bitno da voze po pravilima i da su uglavnom normalni za volanom. a motor mi se ugasio par puta na semaforu kad sam radila vagu , svi trube ja upalila sva 4 zmigavca i polako....a sta drugo molim te?

[Apsu]

Da, meni je sve to koliko sam vozila bio stres. A nisam bas neka plasljiva osoba.

Uvijek neki strah, od toga da cu se udariti u nekoga, pa da ce se netko u mene, pa da ce mi dijete iskociti pred auto, pa da necu vidjeti zebru, pa da ce (nastavi niz).
Jednostavno nikad nisam uzivala u voznji. Sad bi mi dobro doslo da vozim, a nikako se odluciti na taj podvig.

Ocito ne volim voziti, meni je skroz cudno kad netko kaze da uziva u voznji
Kako mozes uzivati kad je to takav stres!

[j-la]

..Uvijek neki strah, od toga da cu se udariti u nekoga, pa da ce se netko u mene, pa da ce mi dijete iskociti pred auto, pa da necu vidjeti zebru, pa da ce (nastavi niz).
Jednostavno nikad nisam uzivala u voznji. Sad bi mi dobro doslo da vozim, a nikako se odluciti na taj podvig.

Ocito ne volim voziti, meni je skroz cudno kad netko kaze da uziva u voznji
Kako mozes uzivati kad je to takav stres!

Izleti ti srna, nastavljam niz . Da mislim da bi mi se ovo sve pobrojano moglo desiti, nikad ne bih sjela za volan.

Položila sam u 27., godinu poslije kupila sebi auto. Prvih dva mjeseca za volanom mi je bilo noćna mora. Čak me jednom policija zaustavila radi spore vožnje, ograničenje 50, ja išla 35, zaustavlja me i pita je l sve ok .
Strah sam pobijedila kad me nužda jednom natjerala da preko nekih 7 gora, 7 mora dođem svojoj kući, a bez navigacije. Ni sad, doduše, ne volim gužvu, prestrojavanja, bočna parkiranja, ali ih se ne bojim.

I mnogo mi je lakše voziti veće auto, udobnije je, a i svi ti se sklanjaju sa puta .

[zutaminuta]

Mislim da bi i meni tako bilo. Stres, stres. Inače, vozila sam dosta bicikl u srednjoj. No, iako je lakše manevrirati, jednostavno kada vidiš koliko su ljudi nervozni na tim cestama, ne možeš, a da ne strahuješ da će te netko kad tad pobrati.

[Peterlin]

Mislim da bi i meni tako bilo. Stres, stres. Inače, vozila sam dosta bicikl u srednjoj. No, iako je lakše manevrirati, jednostavno kada vidiš koliko su ljudi nervozni na tim cestama, ne možeš, a da ne strahuješ da će te netko kad tad pobrati.

Ja se bojim bicikla ko vrag tamjana (imala sam na 2. godini studija gadnu prometnu, pokupio me frajer i završila s potresom mozga na šivanju glave, propustila ljetni rok i pala godinu - ne samo zbog toga, ali uglavnom zbog toga). Tako da mi je bicikl ostao u ne baš ugodnom sjećanju... ALIIII kad su djeca narasla, mislim si ja - vrag odnio, oni se budu vozili z biciklima, a ja bum bežala za njima - figa! I nabavila sam prvo poni (eno ga još u voznom stanju) ali sad kad svi ostali u obitelji imaju bicikle s od 26 i 28", ja opet jurcam za njima i plazim jezik do poda. Eeee, za rođendan ću si pokloniti pravi žeMski bicikl, da se mogu voziti ko ljudsko biće. ALi trebalo mi je ovih par godina na poniju da se riješim straha.

Ide to. Ako si vozila bicikl, išla bi ti dobro i vožnja auta. U autu si manje ranjiva. Samo treba pregristi. PROBAJ, nemoj previše razmišlajti o tome. Ja bih ugnjavila muža da me odvede na neki parking ili livadu gdje nema nikog živog za vrijeme vikenda, pa bi probala. I ne bih se obeshrabrila ako ne bi išlo od prve. Meni je prekretnica bila prije puuuno godina - vidjela sam jednu osobu koja mi se činila onak, ne preveć sposobna za jednostavan posao, a uredno je vozila auto, razvažala djecu itd.

Daklem NI JEDAN MUŠKI NE BI PREISPITIVAO SVOJE SPOSOBNOSTI da sjedne za volan. Nemoj se time opterećivati. To dođe s vremenom, a kad to automatiziraš, više ne razmišljaš o tome.

Imaš doma uzorak - tvoje dijete će uskoro prohodati. Sad je u fazi da ni ne zamišlja taj način kretanja. Uslijedit će faza kad se bude držala za namještaj, pa za ruku, pa će se polako puštati. A onda slijedi KLIK, kad automatizira radnju i više joj ne treba svijest za to. Noge idu same. Isto ti je i kad učiš voziti, bicikl...auto....whatever.

[NanoiBeba]

da, da i ja sam svoju frendicu učila voziti, možeš i samnom alex

I imala sam i gadnu prometnu nesreću - srećom je dobro završila - na autocesti mi je pukla guma - otada ipak po autocestama ne stišćem gas do maximuma

[Peterlin]

da, da i ja sam svoju frendicu učila voziti, možeš i samnom alex

I imala sam i gadnu prometnu nesreću - srećom je dobro završila - na autocesti mi je pukla guma - otada ipak po autocestama ne stišćem gas do maximuma

Tja, tako to ide... I ja sam imala nesreću na samom početku vozačkog staža - pokupio me pijanac, nisam bila niš kriva ali auto je otišao na staro željezo. Imala više sreće nego pameti, niš mi nije bilo. Ostalo je sve bilo zanemarivo, sklizanje na zaleđenom rotoru (razbila sam si kiler na tuđu kuku - to je boljelo samo financijski), ošišala stupiće od ograde travnjaka ispred doma zdravlja (imamo kasko sve te godine samo za ovakve stvari) ali ništa značajno. Vozimo se onak prosječno, ne napravimo preveć kilometri jer nam je posao blizu, ali ne bih baš bila bez auta...

Kaj se stresa tiče, pa kajjaznam, vozila sam se lani po Njemačkoj i po autocesti i kroz grad(ove) i nije me se ništ gadno dojmilo. Na duljem putu je bitno da te ima tko zamijeniti, a sve ostalo je piece of cake. Italija mi isto nije nešto grozno, a ostalo.... pa ne znam, teško mi se bilo voziti po Londonu jer smo mi navikli na vožnju po desnoj strani, tam se nisam usudila ništa osim preparkiravanja, jer me bilo frka. U Kanadi je to išlo vrlo jednostavno, široke ceste, sve veliko - nikakav problem, ali nisam baš imala puno prilike pa nisam skupila ni puno iskustva. To je kao i bilo koja druga stvar u životu - rješavaš problem kad naiđeš na njega. Kompliciraniji mi je bio Split (prošlog ljeta - hrpa radova) nego Njemačka, ali sve u rok službe.

[kli_kli]

Meni je nekad stres nekad zen, zavisno o pocetnom stanju, a i drugim faktorima. Najteze mi je kad beba place.
Ali kao neko ko se nahodao (a i sad hodam puno, vozim samo kad nikako nije walking distance) s decom, mogu ti reci da je i hodanje s decom isto vrlo cesto izvor stresa.
Najuravnotezenije mi je biciklirati, ali ovde gde smo sad (mada mi je Luna znala i bicikliranje 'uciniti zabavnim' :D).

[sirius]

Pa vecina stvari je stres dok ne prede u rutinu.
Nikada nisam ocekivala uzitak dok nisam savladala voznju te mi je postala normalna radnja.
I onda je uzitak jer mozes udobno od tocke A do tocke B.
Voznja u gradskoj guzvi je stres svakom iskusnom vozacu, nije to neka topla voda.

[rahela]

Pa vecina stvari je stres dok ne prede u rutinu.
Nikada nisam ocekivala uzitak dok nisam savladala voznju te mi je postala normalna radnja.
I onda je uzitak jer mozes udobno od tocke A do tocke B.
Voznja u gradskoj guzvi je stres svakom iskusnom vozacu, nije to neka topla voda.

Meni nije stres guzva (jer ne vozim svakodnevno kroz guzvu) cim se sjetim javnog prijevoza i guzve tamo.
Ja sam se rusila u vlakovima i tramvajima na putu do posla.

Vozim od 18., a imam svoj auto od 20.
Smatram se izuzetno dobrom vozacicom i nikad i nista mi u voznji nije problem. Cvileca i drececa djeca mi smetaju jednako u voznji i u kuci, nije da mi kvare koncentraciju.
Nisam vozila jedino zadnji mjesec trudnoca jer sam uvijek imala takve krizobolje i isijase da se nekad ne bih mogla ni pomaknuti kad me usteka. Ali da sam morala i u rodiliste bih se sama odvezla

[Jadranka]

ne gledaj samopouzdane zene nego starcice s jednom nogom u grobu koji imaju sigurno losiji vid i koordinaciju od tebe pa voze i misle da im to pravo nitko ne treba oduzeti.

A zasto bi im ga netko i oduzeo? Kad postanu dovoljno stare da se zbog toga sumnja u njihovu sposobnost voznje, i tako ih se salje na lijecnicke preglede za produzenje vozacke svakih godinu dana. Bar se slalo prije desetak godina dok je brat moje bake u svojoj devedesetoj vozio auto.

Ja sam polozila sa 24, a vozim od 25, 26. Volim vozit. Jedino sto izbjegavam je bocno parkiranje. Ne znam tocno zasto jer mi je to na vozackom bilo dosta jednostavno. Al otkako vozim, uglavnom sam u situaciji da ne moram bocno parkirat pa ni ne parkiram.

Isto, ne znam zasto, al kad md i ja nekud idemo, u 99% slucajeva on vozi.

Sta se tice navigacije. Jednom smo u Americi slijedili navigaciju do nekog nacionalnog parka. I makar su svi putokazi govorili da skrenemo lijevo mi smo uvjereni u svoju navigaciju nastavljali pravo, sve dok nismo dosli do velikog parkiralista na kraju slijepe ulice. Na jednom stablu bio je zakacen karton s natpisom: Google maps are wrong! Turn around.

[NanoiBeba]

ajme o kakvom stresu pričate - u našem prometu? čak su to i moji klinci komentirali, nakon što su videjli promet u parizu, ili Istanbulu ili Rimu - pa to je gužva i tamo treba biti maher - ovo kod nas i nije neki promet u odnosu na velike gradove s ulicama od po nekoliko traka (do 12)

Ok, moram priznati da je vjerojatno stres ljudima koji nisu iz Zagreba voziti po njmiu - jer stvarno ima par nelogičnih križanja prometne trake s tramvajskom - i to nekog tko nezna može stvarno uplašiti.
Ili možda Rijeka, gdje stalno voziš pod ručnom - gomila uzbrdica i nizbrdica. Ali nekakvo jednostavno prebacivanje s točke A do točke B, kako bi otišao do doktora ili u špeceraj ili kaj ja znam gdje, može svatko.

Volim voziti, ali sam isto presretna kaj ne moram ići autom na posao - zbog gužve i parkiranja. Ali da popodne nemrem otiči, kaj ja znam, na rolanje na Jarun, jer mi je nespretno tamo doći javnim prijevozom, ili da ne mogu klince otfurati na drugi kraj grada, neg da čekam MMa ili zovem taxi -u današnje vrijeme mi je to nezamislivo

[Peterlin]

ajme o kakvom stresu pričate - u našem prometu? čak su to i moji klinci komentirali, nakon što su videjli promet u parizu, ili Istanbulu ili Rimu - pa to je gužva i tamo treba biti maher - ovo kod nas i nije neki promet u odnosu na velike gradove s ulicama od po nekoliko traka (do 12)

Ok, moram priznati da je vjerojatno stres ljudima koji nisu iz Zagreba voziti po njmiu - jer stvarno ima par nelogičnih križanja prometne trake s tramvajskom - i to nekog tko nezna može stvarno uplašiti.
Ili možda Rijeka, gdje stalno voziš pod ručnom - gomila uzbrdica i nizbrdica. Ali nekakvo jednostavno prebacivanje s točke A do točke B, kako bi otišao do doktora ili u špeceraj ili kaj ja znam gdje, može svatko.

Volim voziti, ali sam isto presretna kaj ne moram ići autom na posao - zbog gužve i parkiranja. Ali da popodne nemrem otiči, kaj ja znam, na rolanje na Jarun, jer mi je nespretno tamo doći javnim prijevozom, ili da ne mogu klince otfurati na drugi kraj grada, neg da čekam MMa ili zovem taxi -u današnje vrijeme mi je to nezamislivo

Tak je. A ključna stvar mi je veliki shopping. Da moram tegliti stvari na ruke, odapela bih. Ili da ne mogu na grunt kad mi se svidi (30 km od Zg). Nezamislivo. Još i šizim jer imamo samo jedan auto, pa ne možemo uvijek na dvije strane, a škrta sam kupit si drugi (iako imam u vidu, garažu drugu sam si već kupila, hehe)

[zutaminuta]

ajme o kakvom stresu pričate - u našem prometu?

Ne stres zbog gužve već zbog neodgovornih vozača.
Onih koji sjednu kad su pijani, mladež koja divlja pod naletom adrenalina, starci kojima otkazuju refleksi, itd.

[Angie75]

Točno se sjećam trenutka kad sam odlučila da se neću bojati voziti (koliko god sad obožavam biti za volanom, jako sam se ustručavala dok sam tek išla u školu i par tjedana nakon toga). Sjedila sam s prijateljicom na terasi kafića i gledala naše gradske ridikule i glupane kako prolaze kraj nas u autima. I onda sam si rekla "Ne budi glupa, svaka budala danas zna i hoće voziti". I sjela za volan i otada je započeo moj medeni mjesec s autima
Nitko nam ne može nametnuti blokade koje bez veze namećemo sami sebi...

[larmama]

meni je manje stresno u gužvi u gradu u autu nego u tramvaju, naravno kad ja vozim . Nitko me ne gura, nije mi loše, pustim si muziku i baš se opuštam. Ako nisam s autom, onda sam si bicklom, opet volan

A do 25 nisam vozila i mislila sam da nisam sposobna za to.

[tocekica]

Imam vozačku 8,5 godina i od toga 7,5 ne vozim .

[angel 1]

A zasto bi im ga netko i oduzeo? Kad postanu dovoljno stare da se zbog toga sumnja u njihovu sposobnost voznje, i tako ih se salje na lijecnicke preglede za produzenje vozacke svakih godinu dana. Bar se slalo prije desetak godina dok je brat moje bake u svojoj devedesetoj vozio auto.

Ja sam polozila sa 24, a vozim od 25, 26. Volim vozit. Jedino sto izbjegavam je bocno parkiranje. Ne znam tocno zasto jer mi je to na vozackom bilo dosta jednostavno. Al otkako vozim, uglavnom sam u situaciji da ne moram bocno parkirat pa ni ne parkiram.

Isto, ne znam zasto, al kad md i ja nekud idemo, u 99% slucajeva on vozi.

Sta se tice navigacije. Jednom smo u Americi slijedili navigaciju do nekog nacionalnog parka. I makar su svi putokazi govorili da skrenemo lijevo mi smo uvjereni u svoju navigaciju nastavljali pravo, sve dok nismo dosli do velikog parkiralista na kraju slijepe ulice. Na jednom stablu bio je zakacen karton s natpisom: Google maps are wrong! Turn around.

Moram se samo osvrnuti na ovaj post..
Ja mislim da bi stariji ljudi za volanom itekako trebali ići na liječničke provjere i provjere sposobnosti upravljanja vozilom.. Mene je davno prije 16-ak g pogodio deda 70+ s autom na Božićno jutro jer me nije 'vidio'. Masu puta su mi iz druge trake nalijetali na mene.,isto dede..Neki dan sam vidjela na benz. dedu -ima sigurno preko 80 ( vec mu onako očne duplje 'ispadaju', trese se sav, slušni aparatić..ma izgleda kao da ce se sad srušit i on vozi..) To mi je ekvivalentno da dam auto 14-godišnjaku koji zna voziti pa možda ce se sudarit , a možda i ne..
Htjeli mi ili ne ipak sa starošću propadaju mnoge funkcije u organizmu i ja sam apsolutno za to da se sve provjeri prije nego mu se da mogucnost da sjedne za volan i ubije nekog nedužnog.. Najopasniji su oni sunday drivers koji jednom tjedno/ mjesečno sjednu za volan pa dok se prisjete gdje je sve..ne prate cestu i okolinu.. Meni je uvijek u glavi hoće li takav vozač vidjeti moje dijete na zebri, na biciklu i hoce li stici/uspjeti reagirati..
Imam primjer od susjeda deda -oko 75-80... Jako su se iskrvili s njim da mu 'zabrane ' voziti prije nego ubije sebe i jos nekog nakon sto se tri put razbio s autom u par mjeseci..sav natučen, plav..al on opet za volan.. Jednostavno refleksi otkazuju..sposobnost opada..

[Peterlin]

Moram se samo osvrnuti na ovaj post..
Ja mislim da bi stariji ljudi za volanom itekako trebali ići na liječničke provjere i provjere sposobnosti upravljanja vozilom.. Mene je davno prije 16-ak g pogodio deda 70+ s autom na Božićno jutro jer me nije 'vidio'. Masu puta su mi iz druge trake nalijetali na mene.,isto dede..Neki dan sam vidjela na benz. dedu -ima sigurno preko 80 ( vec mu onako očne duplje 'ispadaju', trese se sav, slušni aparatić..ma izgleda kao da ce se sad srušit i on vozi..) To mi je ekvivalentno da dam auto 14-godišnjaku koji zna voziti pa možda ce se sudarit , a možda i ne..
Htjeli mi ili ne ipak sa starošću propadaju mnoge funkcije u organizmu i ja sam apsolutno za to da se sve provjeri prije nego mu se da mogucnost da sjedne za volan i ubije nekog nedužnog.. Najopasniji su oni sunday drivers koji jednom tjedno/ mjesečno sjednu za volan pa dok se prisjete gdje je sve..ne prate cestu i okolinu.. Meni je uvijek u glavi hoće li takav vozač vidjeti moje dijete na zebri, na biciklu i hoce li stici/uspjeti reagirati..
Imam primjer od susjeda deda -oko 75-80... Jako su se iskrvili s njim da mu 'zabrane ' voziti prije nego ubije sebe i jos nekog nakon sto se tri put razbio s autom u par mjeseci..sav natučen, plav..al on opet za volan.. Jednostavno refleksi otkazuju..sposobnost opada..

U pravu si... a prošle godine je ukinut obvezni liječnički za osobe starije od 65... Sad je to na savjesti vozačima i njihovim obiteljima. Voljela bih da je ostala obveza liječničkog.

[emily]

Moram se samo osvrnuti na ovaj post..
Ja mislim da bi stariji ljudi za volanom itekako trebali ići na liječničke provjere i provjere sposobnosti upravljanja vozilom.. Mene je davno prije 16-ak g pogodio deda 70+ s autom na Božićno jutro jer me nije 'vidio'. Masu puta su mi iz druge trake nalijetali na mene.,isto dede..Neki dan sam vidjela na benz. dedu -ima sigurno preko 80 ( vec mu onako očne duplje 'ispadaju', trese se sav, slušni aparatić..ma izgleda kao da ce se sad srušit i on vozi..) To mi je ekvivalentno da dam auto 14-godišnjaku koji zna voziti pa možda ce se sudarit , a možda i ne..
Htjeli mi ili ne ipak sa starošću propadaju mnoge funkcije u organizmu i ja sam apsolutno za to da se sve provjeri prije nego mu se da mogucnost da sjedne za volan i ubije nekog nedužnog.. Najopasniji su oni sunday drivers koji jednom tjedno/ mjesečno sjednu za volan pa dok se prisjete gdje je sve..ne prate cestu i okolinu.. Meni je uvijek u glavi hoće li takav vozač vidjeti moje dijete na zebri, na biciklu i hoce li stici/uspjeti reagirati..
Imam primjer od susjeda deda -oko 75-80... Jako su se iskrvili s njim da mu 'zabrane ' voziti prije nego ubije sebe i jos nekog nakon sto se tri put razbio s autom u par mjeseci..sav natučen, plav..al on opet za volan.. Jednostavno refleksi otkazuju..sposobnost opada..

da, super mi je to
mene koja nosim naocale svakih 5 godina tjeraju da idem na lijecnicki.
jer nosim naocale

a ljude iznad neke dobi (neznam, 70+) nit kontroliraju nit pitaju za zdravlje (za koje je realno da imaju neke tegobe, lijecnicke dijagnoze ... koje utjecu na vozacku sposobnost)

[In love]

Ja isto znm kada sam si rekla da ja to mogu - nakon sto sam rodila prvo dijete,jednom me zvala prijateljica da dojem do nje, muza nije bilo, pokupila sam klinku, sjela u auto i rekla si: ako si mogla rodit ovo divno stvorenje onda mozes i vozit ovaj usrani auto! I tako je i bilo.

[Willow]

ja sam prvo kad sam počela raditi štedila godinu dana da kupim bilo kakav rabljeni auto,
auto mi je uštedio brdo vremena (npr. od kuće do posla imam lošu vezu - 8 km - treba mi gradskim prijevozom od 1 h do 1h i 15 min, autom mi treba 15 min-30 min.)
pa ti računaj

jedino gdje se ja ježim voziti su uski prolazi, npr. one garaže sa spiralnim trakom pa ti vozi a sa svake strane imaš vrlo malo lufta da ne lupiš

cure koje ne vozite dugo - pa platite 4-5 sati pa onda polako sami za volan recimo vikendom kad nije prevelika gužva

[NanoiBeba]

i ja izbjegavam garaže, a i nikad nisam prošla kroz onaj uski dio podvožnjaka na Miramarskoj

A to mi nije niti potrebno, jer ima drugih rješenja.
ja si pak ne mogu zamisliti da ovisim o nekome kada želim nekamo otići - pa ne živiim u New Yorku ili kaj ja znam Moskvi, Buenos Airesu, New Delhiju ili gdje je već katastrofalan promet - a i tam ljudi voze.

[ani4]

Ja vozim i ne znam sta bi bez auta. Ma, snasla bi se, ali...
Auto ti daje jednu veliku slobodu. Ide mi se negdje, a mm ne moze/ ne da mu se, ok, idem sama.
Da ne pricam ljeti, mm ne moze radi posla biti cijelo ljeto izvan grada, zato se mi spakiramo kad nam pase i odosmo.
Ne mogu zamisliti da moram nekoga cekati ili moliti da me vozi.

[tanja_b]

Vidim da sam već pisala na onim starim temama o svojem šesterostrukom polaganju vozačkog pa da se ne ponavljam. Kad sam polagala vožnju, to mi je zaista bio stres, a i vožnja mi je bila stresna dosta dugo vremena. Ali silom prilika sam postala obiteljski taksist za prijevoz djeteta u glazbenu školu, pa sam kasnije počela koristiti auto ponekad i za posao, i malo-pomalo, sad mi je vožnja normalna aktivnost kao i svaka druga.
I dalje više volim ići na posao javnim prijevozom, jer barem malo prohodam (u suprotnom, prehodam 20 m od parkirališta do ulaza u zgradu), ali ima dana kad mi je auto itekako potreban i koristan - ne znam kako bismo se drugačije organizirali.
Parkiranje još uvijek ne volim, ali naučila sam malo opuštenije gledati na to, i na kraju nije ni to tako teško kako se čini.

[In love]

Meni usko nije problem, s obzirom na adresu stanovanje ne bi nigdje dosla da mi je. Ni garaze, a ove nase sve po talijanskom uzoru - uske.

Hvala za ovaj opis bocnog uparkiravanja, isprintat cu i zalijepit u auto.

Apropro starijih ljudi na cesti - moj pokojni dida je bio smrt na cesti. A nije htio ni cut da odustane, dobro da nije nikoga zgazio i da je Vozio samo kratke poznate relacije.

A neki dan ja vozim malog na trening i jedan dida vozi ispred mene, 40 po otvorenoj cesti, ne mozes ga prestignut, koma, a za kraj je pokupio rampu na ulazu u parking jer je nije vidio. A tek kad udju na zaobilaznici na krivi ulaz i voze u krivom smjeru - vidjela na vlastite oci, bakica u stojadinu. Ma, imam ja tih prica....

[Nera]

Ja sam išla polagati tek kad smo kupili auto, s 28, iz 4. pokušaja sam uspjela, uz podosta dodatnih sati. MM mi ni dal za volan, stalno je grintal jer sam loše naučila voziti. Ni danas me ne smatra dobrom vozačicom.
Obožavam voziti, naročito kad MM nije suvozač. Vagu (kretanje pod ručnom na uzbrdici) sam perfektno svladala s kumom u jednom satu. Ona me smireno učila, niš ni grintala.
Uživam kad sjednem s dicom i odemo na izlet, na selo, na more, bilo kamo... Položen vozački daje mi potpunu slobodu, neovisnost, mobilnost...

[lunja]

Nedavno sam se šokirana gledajući Nl dokument
arac o eutanaziji, bakica je zatražila eutanaziju zbog demencije. Dokumentarac prikazuje cijeli proces uključujući i smrt, ali i scenu gdje bakica vozi auto dan dva prije smrti. Jer to radi automatski.
Malo NL kontraverze.

[Beti3]

OK, čitajući vas postala sam svjesna koliko ima nevozača koji voze na cestama i, vjerujte mi, bojim vas se. Voziti sa takvom nesigurnošću, pa to nije pametno. Auto je opasna stvar u rukama onog koji ne zna kako treba ili se boji.
Bolje dva puta promisliti, nego sjesti za volan nesigurna.

A onaj post koji tako omalovažavajuće govori o osobama od 70-80 godina je prestrašan. Bilo mi je neugodno čitati takvo ponižavanje starijih ljudi. A do 67 godina treba raditi, kako je onda osoba od 70 starac?

[emily]

Voziti sa takvom nesigurnošću, pa to nije pametno. Auto je opasna stvar u rukama onog koji ne zna kako treba ili se boji.
Bolje dva puta promisliti, nego sjesti za volan nesigurna.


A onaj post koji tako omalovažavajuće govori o osobama od 70-80 godina je prestrašan. Bilo mi je neugodno čitati takvo ponižavanje starijih ljudi. A do 67 godina treba raditi, kako je onda osoba od 70 starac?

a gdje bi se trebala nesigurnost za volanom "lijeciti"? Doma na kaucu?


Nisam nigdje procitala da je ovdje netko omalovazavao ili ponizavao ljude od 70-80 godina, vec pisemo o tome da bi trebalo kontrolirati zdravlje, vid, ono sto je bitno za upravljanje vozilom, nakon odredjene dobi. Pa prema tome odluciti da li produziti vozacku dozvolu ili ne.

[Willow]

ma auto je super, meni je najbolje kad se mozak prebaci na automatski pogon pa se od posla do doma dovezem a uopće nisam svjesna kako, koliko je bilo crvenih, zelenih, samo vozim

bez auta bi mogla živjeti negdje u centru grada i to da si mogu priuštiti onda taksi kad god ustrebam