Kli kli , ti si nasa inspiracija.
 |
|||
|
|
|||
Imam
Nemam
Već idem ili ću ići u autoškolu
Oduzeta mi je vozačka dozvola
Kli kli , ti si nasa inspiracija.
Evo ja baš isto ovako..sillyme prvotno napisa
Vozila po svim susjednim državama..a najdalje oko 850 km u jednom smjeru..
Ne mogu se zamislit da nemam položen vozački i da ne vozim..
Da, fakat... Lani smo kolega i ja išli na sl.put od valjda 1000 km. Ne bi se dobro proveli da nismo oboje vozili i tam i natrag. Isto, mm ima problematičnu kičmu, pa puno znači kad idemo na dulji put da se zamijenimo za volanom.Evo ja baš isto ovako..
Ne mogu se zamislit da nemam položen vozački i da ne vozim..
ajme,sad si me rastužila,pa kad je Žuži partila???Beti, s ovoliko žara je pisala samo pokojna Žuži o sexu :mrgreen:
I ja obožavam voziti. Od malena sam maštala o tome, u školu sam krenula sa 17, vozačku praktički dobila za 18. rođendan
ma te navigacije, mi smo ih slijepo slušajući X puta završili u slijepoj ulici...budu radovi,izmjene smjerova isl a i te karte nisu updated i eto ti gabule...
neću nikad zaboravit jednom u Zadru kad nas je s prijateljima navigacija vrtila po nekom parkingu LOL...
ona Pervanova mi je super, fora su mu zafrkancije....(kako voziš,dobro si stigo i te sheme)
meni su autoceste dosadne,još ako imaš tempomat pa samo držiš volan....razumijem kako se može tako vozeći zakunjat za volanom...bome,u bogenima na jadranskoj magistrali ti se to ne može dogodit...
ja znam jednog lika koji nema vozačku...ide svugdje busom i kaže da mu ne treba...a i puno ljudi koji imaju vozačku a ne voze iz X razloga....
Ja imam vozačku već 5 godina al moram priznat da sam tek zadnjih dana aktivan vozač.
Samo sam sjela i počela vozit jer mi je dojadilo gledat auto ispred kuće a ja se posvuda vozikam tramvajem i busom.
Trenutno muž vozi firmin auto a naš stoji,pa mi je muž zaprijetio da će ga se riješit ako ne pobjedim taj strah.
I evo me,ko velika.Ma to je divota kada si neovisan i shvatiš da je to tako lako.
fali ti pitanje : imam vozačku, ali sam glupa kokoš koja ne vozi
evo ja sam to
položila relativno kasno, s 27, trebalo mi na poslu (nisam ranije, nismo imali auto, ionako ne bih imala što voziti)
nakon par dana sjela u auto, dovezla iz mog sela malog do zagreba, prošla rotorni sama ne znam kako, nikad to poslije nisam napravila
prošla kroz grad (položila u mjestu u kom je tada bio jedan semafor) i dovezla do autobusnog kolodvora
nakon toga vozila 5 godina, ali nikad nisam voljela gradsku vožnju, autoput koliko auto može podnjeti
grad, prestrojavanja.. nisam voljela
ali sam vozila
i onda ostala trudna i u mene ušao neki strah i prestala sam voziti
i više nisam sjela za volan
i ljuta sam na sebe užasno
i godinama već planiram uzeti 10 sati i da se ponovo vratim u sedlo
i nikako se odlučiti (i odvojiti novce za to)
ne gledaj samopouzdane zene nego starcice s jednom nogom u grobu koji imaju sigurno losiji vid i koordinaciju od tebe pa voze i misle da im to pravo nitko ne treba oduzeti. ja nisam vozila jedino trudna , a vrlo brzo nakon polozenog sam imala prometnu i totalno sam bila ukomljena da nikada od mene vozaca. i kad sam prvi put rodila jako sam se bojala sjest za volan dok mmi muz nije rekao sta da ti se malom nesto dogodi i ti trebas odjuriti negdje. tad sam shvatila da bih sjela za volan i odvozila i da je zapravo kocnica u mojoj glavi. onda sam svaku subotu jutro dok su svi spavali odvezla se u malo udaljeniji ducan po dorucak samo da vozim. i krenulo je. moja je fobija bila da ce me netko drugi udariti i da se necu snaci kad se to dogodi. onda shvatis da je ljudima bitno da voze po pravilima i da su uglavnom normalni za volanom. a motor mi se ugasio par puta na semaforu kad sam radila vagu , svi trube ja upalila sva 4 zmigavca i polako....a sta drugo molim te?
Da, meni je sve to koliko sam vozila bio stres. A nisam bas neka plasljiva osoba.
Uvijek neki strah, od toga da cu se udariti u nekoga, pa da ce se netko u mene, pa da ce mi dijete iskociti pred auto, pa da necu vidjeti zebru, pa da ce (nastavi niz).
Jednostavno nikad nisam uzivala u voznji. Sad bi mi dobro doslo da vozim, a nikako se odluciti na taj podvig.
Ocito ne volim voziti, meni je skroz cudno kad netko kaze da uziva u voznji
Kako mozes uzivati kad je to takav stres!
Mislim da bi i meni tako bilo. Stres, stres. Inače, vozila sam dosta bicikl u srednjoj. No, iako je lakše manevrirati, jednostavno kada vidiš koliko su ljudi nervozni na tim cestama, ne možeš, a da ne strahuješ da će te netko kad tad pobrati.
Meni je nekad stres nekad zen, zavisno o pocetnom stanju, a i drugim faktorima. Najteze mi je kad beba place.
Ali kao neko ko se nahodao (a i sad hodam puno, vozim samo kad nikako nije walking distance) s decom, mogu ti reci da je i hodanje s decom isto vrlo cesto izvor stresa.
Najuravnotezenije mi je biciklirati, ali ovde gde smo sad (mada mi je Luna znala i bicikliranje 'uciniti zabavnim' :D).
Pa vecina stvari je stres dok ne prede u rutinu.
Nikada nisam ocekivala uzitak dok nisam savladala voznju te mi je postala normalna radnja.
I onda je uzitak jer mozes udobno od tocke A do tocke B.
Voznja u gradskoj guzvi je stres svakom iskusnom vozacu, nije to neka topla voda.
A zasto bi im ga netko i oduzeo? Kad postanu dovoljno stare da se zbog toga sumnja u njihovu sposobnost voznje, i tako ih se salje na lijecnicke preglede za produzenje vozacke svakih godinu dana. Bar se slalo prije desetak godina dok je brat moje bake u svojoj devedesetoj vozio auto.
Ja sam polozila sa 24, a vozim od 25, 26. Volim vozit. Jedino sto izbjegavam je bocno parkiranje. Ne znam tocno zasto jer mi je to na vozackom bilo dosta jednostavno. Al otkako vozim, uglavnom sam u situaciji da ne moram bocno parkirat pa ni ne parkiram.
Isto, ne znam zasto, al kad md i ja nekud idemo, u 99% slucajeva on vozi.
Sta se tice navigacije. Jednom smo u Americi slijedili navigaciju do nekog nacionalnog parka. I makar su svi putokazi govorili da skrenemo lijevo mi smo uvjereni u svoju navigaciju nastavljali pravo, sve dok nismo dosli do velikog parkiralista na kraju slijepe ulice. Na jednom stablu bio je zakacen karton s natpisom: Google maps are wrong! Turn around.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 25.05.2016. at 07:23
Meni nije stres guzva (jer ne vozim svakodnevno kroz guzvu) cim se sjetim javnog prijevoza i guzve tamo.
Ja sam se rusila u vlakovima i tramvajima na putu do posla.
Vozim od 18., a imam svoj auto od 20.
Smatram se izuzetno dobrom vozacicom i nikad i nista mi u voznji nije problem. Cvileca i drececa djeca mi smetaju jednako u voznji i u kuci, nije da mi kvare koncentraciju.
Nisam vozila jedino zadnji mjesec trudnoca jer sam uvijek imala takve krizobolje i isijase da se nekad ne bih mogla ni pomaknuti kad me usteka. Ali da sam morala i u rodiliste bih se sama odvezla
Ja se bojim bicikla ko vrag tamjana (imala sam na 2. godini studija gadnu prometnu, pokupio me frajer i završila s potresom mozga na šivanju glave, propustila ljetni rok i pala godinu - ne samo zbog toga, ali uglavnom zbog toga). Tako da mi je bicikl ostao u ne baš ugodnom sjećanju... ALIIII kad su djeca narasla, mislim si ja - vrag odnio, oni se budu vozili z biciklima, a ja bum bežala za njima - figa! I nabavila sam prvo poni (eno ga još u voznom stanju) ali sad kad svi ostali u obitelji imaju bicikle s od 26 i 28", ja opet jurcam za njima i plazim jezik do poda. Eeee, za rođendan ću si pokloniti pravi žeMski bicikl, da se mogu voziti ko ljudsko biće. ALi trebalo mi je ovih par godina na poniju da se riješim straha.
Ide to. Ako si vozila bicikl, išla bi ti dobro i vožnja auta. U autu si manje ranjiva. Samo treba pregristi. PROBAJ, nemoj previše razmišlajti o tome. Ja bih ugnjavila muža da me odvede na neki parking ili livadu gdje nema nikog živog za vrijeme vikenda, pa bi probala. I ne bih se obeshrabrila ako ne bi išlo od prve. Meni je prekretnica bila prije puuuno godina - vidjela sam jednu osobu koja mi se činila onak, ne preveć sposobna za jednostavan posao, a uredno je vozila auto, razvažala djecu itd.
Daklem NI JEDAN MUŠKI NE BI PREISPITIVAO SVOJE SPOSOBNOSTI da sjedne za volan. Nemoj se time opterećivati. To dođe s vremenom, a kad to automatiziraš, više ne razmišljaš o tome.
Imaš doma uzorak - tvoje dijete će uskoro prohodati. Sad je u fazi da ni ne zamišlja taj način kretanja. Uslijedit će faza kad se bude držala za namještaj, pa za ruku, pa će se polako puštati. A onda slijedi KLIK, kad automatizira radnju i više joj ne treba svijest za to. Noge idu same. Isto ti je i kad učiš voziti, bicikl...auto....whatever.
Ne treba ti 10 sati. Ako hoćeš i ako se ne bojiš mojih vozačkih sposobnosti (nisam bogznakaj, nego onak - prosječna), razmisli o ovome: naći ćemo vremena pred večer kad nije gužva, neki veliki parking (nitko te neće klati jer IMAŠ dozvolu) i udri... Možeš sa mnom, možeš s nekim drugim, samo da vidiš da li ti stvarno treba tih 10 sati ili ne. To je 1450 kn, nije baš lova koju bi pustila da ti iscuri iz džepa. Nudim ovo svojoj susjedi koja već 10 godina putuje tramvajem na drugi kraj grada na posao, a njm radi u blizini kuće, tako da bi mogla koristiti auto. Samo treba pregristi.fali ti pitanje : imam vozačku, ali sam glupa kokoš koja ne vozi
evo ja sam to
položila relativno kasno, s 27, trebalo mi na poslu (nisam ranije, nismo imali auto, ionako ne bih imala što voziti)
nakon par dana sjela u auto, dovezla iz mog sela malog do zagreba, prošla rotor
nakon toga vozila 5 godina, ali nikad nisam voljela gradsku vožnju, autoput koliko auto može podnjeti
grad, prestrojavanja.. nisam voljela
ali sam vozila
i onda ostala trudna i u mene ušao neki strah i prestala sam voziti
i više nisam sjela za volan
i ljuta sam na sebe užasno
i godinama već planiram uzeti 10 sati i da se ponovo vratim u sedlo
i nikako se odlučiti (i odvojiti novce za to)
Ja nisam vozila nekoliko godina kad sam počela raditi (nisam imala love za auto) i onda mi je puknuo film, kupila stari UNO u zapadnom dijelu grada (Kustošija, onaj brdoviti dio) i u četiri popodne doma u N.Zagreb kroz najveću gužvu i prek rotora. Tresla sam se ko šiba, ali sam uspjela. Istu večer dođe k meni moja vjenčana kuma i kaže "sad nas voziš u grad". Joj, kako mi se nije dalo, ali sam sjela i otišla... Samo mi je taj prvi dan bio kritičan, ostalo je bilo ok.
ajme o kakvom stresu pričate - u našem prometu? čak su to i moji klinci komentirali, nakon što su videjli promet u parizu, ili Istanbulu ili Rimu - pa to je gužva i tamo treba biti maher - ovo kod nas i nije neki promet u odnosu na velike gradove s ulicama od po nekoliko traka (do 12)
Ok, moram priznati da je vjerojatno stres ljudima koji nisu iz Zagreba voziti po njmiu - jer stvarno ima par nelogičnih križanja prometne trake s tramvajskom - i to nekog tko nezna može stvarno uplašiti.
Ili možda Rijeka, gdje stalno voziš pod ručnom- gomila uzbrdica i nizbrdica. Ali nekakvo jednostavno prebacivanje s točke A do točke B, kako bi otišao do doktora ili u špeceraj ili kaj ja znam gdje, može svatko.
Volim voziti, ali sam isto presretna kaj ne moram ići autom na posao - zbog gužve i parkiranja. Ali da popodne nemrem otiči, kaj ja znam, na rolanje na Jarun, jer mi je nespretno tamo doći javnim prijevozom, ili da ne mogu klince otfurati na drugi kraj grada, neg da čekam MMa ili zovem taxi -u današnje vrijeme mi je to nezamislivo
da, da i ja sam svoju frendicu učila voziti, možeš i samnom alex
I imala sam i gadnu prometnu nesreću - srećom je dobro završila - na autocesti mi je pukla guma - otada ipak po autocestama ne stišćem gas do maximuma
Tak je. A ključna stvar mi je veliki shopping. Da moram tegliti stvari na ruke, odapela bih. Ili da ne mogu na grunt kad mi se svidi (30 km od Zg). Nezamislivo. Još i šizim jer imamo samo jedan auto, pa ne možemo uvijek na dvije strane, a škrta sam kupit si drugi (iako imam u vidu, garažu drugu sam si već kupila, hehe)ajme o kakvom stresu pričate - u našem prometu? čak su to i moji klinci komentirali, nakon što su videjli promet u parizu, ili Istanbulu ili Rimu - pa to je gužva i tamo treba biti maher - ovo kod nas i nije neki promet u odnosu na velike gradove s ulicama od po nekoliko traka (do 12)
Ok, moram priznati da je vjerojatno stres ljudima koji nisu iz Zagreba voziti po njmiu - jer stvarno ima par nelogičnih križanja prometne trake s tramvajskom - i to nekog tko nezna može stvarno uplašiti.
Ili možda Rijeka, gdje stalno voziš pod ručnom
Volim voziti, ali sam isto presretna kaj ne moram ići autom na posao - zbog gužve i parkiranja. Ali da popodne nemrem otiči, kaj ja znam, na rolanje na Jarun, jer mi je nespretno tamo doći javnim prijevozom, ili da ne mogu klince otfurati na drugi kraj grada, neg da čekam MMa ili zovem taxi -u današnje vrijeme mi je to nezamislivo
Tja, tako to ide... I ja sam imala nesreću na samom početku vozačkog staža - pokupio me pijanac, nisam bila niš kriva ali auto je otišao na staro željezo. Imala više sreće nego pameti, niš mi nije bilo. Ostalo je sve bilo zanemarivo, sklizanje na zaleđenom rotoru (razbila sam si kiler na tuđu kuku - to je boljelo samo financijski), ošišala stupiće od ograde travnjaka ispred doma zdravlja (imamo kasko sve te godine samo za ovakve stvari) ali ništa značajno. Vozimo se onak prosječno, ne napravimo preveć kilometri jer nam je posao blizu, ali ne bih baš bila bez auta...
Kaj se stresa tiče, pa kajjaznam, vozila sam se lani po Njemačkoj i po autocesti i kroz grad(ove) i nije me se ništ gadno dojmilo. Na duljem putu je bitno da te ima tko zamijeniti, a sve ostalo je piece of cake. Italija mi isto nije nešto grozno, a ostalo.... pa ne znam, teško mi se bilo voziti po Londonu jer smo mi navikli na vožnju po desnoj strani, tam se nisam usudila ništa osim preparkiravanja, jer me bilo frka. U Kanadi je to išlo vrlo jednostavno, široke ceste, sve veliko - nikakav problem, ali nisam baš imala puno prilike pa nisam skupila ni puno iskustva. To je kao i bilo koja druga stvar u životu - rješavaš problem kad naiđeš na njega. Kompliciraniji mi je bio Split (prošlog ljeta - hrpa radova) nego Njemačka, ali sve u rok službe.
Točno se sjećam trenutka kad sam odlučila da se neću bojati voziti (koliko god sad obožavam biti za volanom, jako sam se ustručavala dok sam tek išla u školu i par tjedana nakon toga). Sjedila sam s prijateljicom na terasi kafića i gledala naše gradske ridikule i glupane kako prolaze kraj nas u autima. I onda sam si rekla "Ne budi glupa, svaka budala danas zna i hoće voziti". I sjela za volan i otada je započeo moj medeni mjesec s autima
Nitko nam ne može nametnuti blokade koje bez veze namećemo sami sebi...
meni je manje stresno u gužvi u gradu u autu nego u tramvaju, naravno kad ja vozim
A do 25 nisam vozila i mislila sam da nisam sposobna za to.
Posljednje uređivanje od larmama : 25.05.2016. at 10:24
Imam vozačku 8,5 godina i od toga 7,5 ne vozim.
Moram se samo osvrnuti na ovaj post..
Ja mislim da bi stariji ljudi za volanom itekako trebali ići na liječničke provjere i provjere sposobnosti upravljanja vozilom.. Mene je davno prije 16-ak g pogodio deda 70+ s autom na Božićno jutro jer me nije 'vidio'. Masu puta su mi iz druge trake nalijetali na mene.,isto dede..Neki dan sam vidjela na benz. dedu -ima sigurno preko 80 ( vec mu onako očne duplje 'ispadaju', trese se sav, slušni aparatić..ma izgleda kao da ce se sad srušit i on vozi..) To mi je ekvivalentno da dam auto 14-godišnjaku koji zna voziti pa možda ce se sudarit , a možda i ne..
Htjeli mi ili ne ipak sa starošću propadaju mnoge funkcije u organizmu i ja sam apsolutno za to da se sve provjeri prije nego mu se da mogucnost da sjedne za volan i ubije nekog nedužnog.. Najopasniji su oni sunday drivers koji jednom tjedno/ mjesečno sjednu za volan pa dok se prisjete gdje je sve..ne prate cestu i okolinu.. Meni je uvijek u glavi hoće li takav vozač vidjeti moje dijete na zebri, na biciklu i hoce li stici/uspjeti reagirati..
Imam primjer od susjeda deda -oko 75-80... Jako su se iskrvili s njim da mu 'zabrane ' voziti prije nego ubije sebe i jos nekog nakon sto se tri put razbio s autom u par mjeseci..sav natučen, plav..al on opet za volan.. Jednostavno refleksi otkazuju..sposobnost opada..
Ja isto znm kada sam si rekla da ja to mogu - nakon sto sam rodila prvo dijete,jednom me zvala prijateljica da dojem do nje, muza nije bilo, pokupila sam klinku, sjela u auto i rekla si: ako si mogla rodit ovo divno stvorenje onda mozes i vozit ovaj usrani auto! I tako je i bilo.
Za one kojima je problem bočno parkiranje kopiram ovdje dio posta koji sam si spremila kad sam ga još davno našla tu na Rodi ali više ne znam gdje pa ne mogu kvotati:
Dakle, kada se parkirate bočno (tako da idete desnom stranom i u rikverc), stanete na pola metra udaljenosti od auta iza kojega ćete se parkirati, i to tako da su vaš zadnji kraj i zadnji kraj auta iza kojega želite stati u jednakoj ravnini. Kad ste tako stali na pola metra od njega (što preciznije, bolji rezultat), smotate puni desni i lagani gas (ili samo puštanje kvačila) dok se ne okrenete od parkiranog auta (po kojemu se ravnate) za nekih 45 stupnjeva. Kad ste došli u taj položaj, izravnate volan (nakon što je bio puni desni) i lagano ulazite na parkirno mjesto dok vaš prednji kraj ne dođe u ravninu sa zadnjim krajem auta iza kojega se parkirate (i koji vam je polazna točka u cijeloj stvari). Nakon toga (kad su u istoj liniji vaš prednji i njegov zadnji kraj) smotate puni lijevi i unutra ste. Bez greške, pod uvjetom da ste se pravilno postavili na samom početku.
Za one koji žele znati više: ako ste se sparkali, ali ste predaleko od pločnika, odete naprijed koliko možete, ubacite u rikverc, smotate puni desni, odete tako malo unatrag, nakon toga puni lijevi i opet malo unatrag, izravnate i približili ste se pločniku.
Ako bočno izlazite (nalijevo), proces je obrnut: puni desni i malo unatrag, puni lijevi i vani ste iz prve (bez obzira na to koliko vam je malo prostora ostavljeno).
Meni je jako pomoglo jer smo se baš bili preselili tu gdje pred kućom mogu samo bočno parkirati.
ja sam prvo kad sam počela raditi štedila godinu dana da kupim bilo kakav rabljeni auto,
auto mi je uštedio brdo vremena (npr. od kuće do posla imam lošu vezu - 8 km - treba mi gradskim prijevozom od 1 h do 1h i 15 min, autom mi treba 15 min-30 min.)
pa ti računaj
jedino gdje se ja ježim voziti su uski prolazi, npr. one garaže sa spiralnim trakom pa ti vozi a sa svake strane imaš vrlo malo lufta da ne lupiš
cure koje ne vozite dugo - pa platite 4-5 sati pa onda polako sami za volan recimo vikendom kad nije prevelika gužva
U pravu si... a prošle godine je ukinut obvezni liječnički za osobe starije od 65... Sad je to na savjesti vozačima i njihovim obiteljima. Voljela bih da je ostala obveza liječničkog.
i ja izbjegavam garaže, a i nikad nisam prošla kroz onaj uski dio podvožnjaka na Miramarskoj
A to mi nije niti potrebno, jer ima drugih rješenja.
ja si pak ne mogu zamisliti da ovisim o nekome kada želim nekamo otići - pa ne živiim u New Yorku ili kaj ja znam Moskvi, Buenos Airesu, New Delhiju ili gdje je već katastrofalan promet - a i tam ljudi voze.
Ja vozim i ne znam sta bi bez auta. Ma, snasla bi se, ali...
Auto ti daje jednu veliku slobodu. Ide mi se negdje, a mm ne moze/ ne da mu se, ok, idem sama.
Da ne pricam ljeti, mm ne moze radi posla biti cijelo ljeto izvan grada, zato se mi spakiramo kad nam pase i odosmo.
Ne mogu zamisliti da moram nekoga cekati ili moliti da me vozi.
da, super mi je to
mene koja nosim naocale svakih 5 godina tjeraju da idem na lijecnicki.
jer nosim naocale
a ljude iznad neke dobi (neznam, 70+) nit kontroliraju nit pitaju za zdravlje (za koje je realno da imaju neke tegobe, lijecnicke dijagnoze ... koje utjecu na vozacku sposobnost)
Vidim da sam već pisala na onim starim temama o svojem šesterostrukom polaganju vozačkog
I dalje više volim ići na posao javnim prijevozom, jer barem malo prohodam (u suprotnom, prehodam 20 m od parkirališta do ulaza u zgradu), ali ima dana kad mi je auto itekako potreban i koristan - ne znam kako bismo se drugačije organizirali.
Parkiranje još uvijek ne volim, ali naučila sam malo opuštenije gledati na to, i na kraju nije ni to tako teško kako se čini.
Meni usko nije problem, s obzirom na adresu stanovanje ne bi nigdje dosla da mi je. Ni garaze, a ove nase sve po talijanskom uzoru - uske.
Hvala za ovaj opis bocnog uparkiravanja, isprintat cu i zalijepit u auto.
Apropro starijih ljudi na cesti - moj pokojni dida je bio smrt na cesti. A nije htio ni cut da odustane, dobro da nije nikoga zgazio i da je Vozio samo kratke poznate relacije.
A neki dan ja vozim malog na trening i jedan dida vozi ispred mene, 40 po otvorenoj cesti, ne mozes ga prestignut, koma, a za kraj je pokupio rampu na ulazu u parking jer je nije vidio. A tek kad udju na zaobilaznici na krivi ulaz i voze u krivom smjeru - vidjela na vlastite oci, bakica u stojadinu. Ma, imam ja tih prica....
Ja sam išla polagati tek kad smo kupili auto, s 28, iz 4. pokušaja sam uspjela, uz podosta dodatnih sati. MM mi ni dal za volan, stalno je grintal jer sam loše naučila voziti. Ni danas me ne smatra dobrom vozačicom.
Obožavam voziti, naročito kad MM nije suvozač. Vagu (kretanje pod ručnom na uzbrdici) sam perfektno svladala s kumom u jednom satu. Ona me smireno učila, niš ni grintala.
Uživam kad sjednem s dicom i odemo na izlet, na selo, na more, bilo kamo... Položen vozački daje mi potpunu slobodu, neovisnost, mobilnost...
Nedavno sam se šokirana gledajući Nl dokument
arac o eutanaziji, bakica je zatražila eutanaziju zbog demencije. Dokumentarac prikazuje cijeli proces uključujući i smrt, ali i scenu gdje bakica vozi auto dan dva prije smrti. Jer to radi automatski.
Malo NL kontraverze.
Izleti ti srna, nastavljam niz..Uvijek neki strah, od toga da cu se udariti u nekoga, pa da ce se netko u mene, pa da ce mi dijete iskociti pred auto, pa da necu vidjeti zebru, pa da ce (nastavi niz).
Jednostavno nikad nisam uzivala u voznji. Sad bi mi dobro doslo da vozim, a nikako se odluciti na taj podvig.
Ocito ne volim voziti, meni je skroz cudno kad netko kaze da uziva u voznji
Kako mozes uzivati kad je to takav stres!
Položila sam u 27., godinu poslije kupila sebi auto. Prvih dva mjeseca za volanom mi je bilo noćna mora. Čak me jednom policija zaustavila radi spore vožnje, ograničenje 50, ja išla 35, zaustavlja me i pita je l sve ok.
Strah sam pobijedila kad me nužda jednom natjerala da preko nekih 7 gora, 7 mora dođem svojoj kući, a bez navigacije. Ni sad, doduše, ne volim gužvu, prestrojavanja, bočna parkiranja, ali ih se ne bojim.
I mnogo mi je lakše voziti veće auto, udobnije je, a i svi ti se sklanjaju sa puta
OK, čitajući vas postala sam svjesna koliko ima nevozača koji voze na cestama i, vjerujte mi, bojim vas se. Voziti sa takvom nesigurnošću, pa to nije pametno. Auto je opasna stvar u rukama onog koji ne zna kako treba ili se boji.
Bolje dva puta promisliti, nego sjesti za volan nesigurna.
A onaj post koji tako omalovažavajuće govori o osobama od 70-80 godina je prestrašan. Bilo mi je neugodno čitati takvo ponižavanje starijih ljudi. A do 67 godina treba raditi, kako je onda osoba od 70 starac?
ma auto je super, meni je najbolje kad se mozak prebaci na automatski pogon pa se od posla do doma dovezem a uopće nisam svjesna kako, koliko je bilo crvenih, zelenih, samo vozim
bez auta bi mogla živjeti negdje u centru grada i to da si mogu priuštiti onda taksi kad god ustrebam
Ma mene ne ljute starceki već mladi bezobrazni i živčani vozači.
Neki dan ne znajuci da je traka u koju sam htjela ić zatvorena krenem se prestrojit
I cura iza mene malo starija od mene(30tak god) po gasu,ne pušta me i psuje a sama u autu.
I tako ona nastavlja ljuto psovat i onda izlazi iz kolone i naprijed se ponovo prestroji natrag.
I ja sad gledam i mislim si,onda sam ja svježi vozač koji vozi po propisima kao opasnost.
Sad kad je to neka sa foruma hahaha
Beti nitko ne omaložava starije osobe..nije mi ni na kraj pameti nekog omaložavati. Sama kažeš da je auto opasna stvar u rukama nesigurnog vozača.. Ja nisam za to da se svima zabrani voziti kad dođu u određene god. već da se provjerava zdravstveno stanje i sposbnost.. Mislim šta je tu loše.. Ja se nisam osjećala sposobna vozit zadnja dva mj trudnoće ( sve me bolilo, zatezalo, pa tlak,aritmija..) pa nisam.. Moja mama je nakon prvog srčanog udara ( a bilo ih je jos poslije) spremila svoju vozačku i odlučila ne voziti da ne bi jos nekog neduznog ubila ako joj pozli u vožnji.. Imaš savjesnih ljudi, ali nažalost i onih ne savjesnih ( kao deda od mog susjeda). Ima ljudi koji su sa 80 fit i toliko razboriti i fit u glavi, a ima ih koji su već sa 70 g totalno smušeni, zaboravljivi...bolesni..itd.. Jednostavno nisu svi istog općeg i zdravstvenog stanja pa obično i biva da onaj kojem nije dobro to nece priznati vec će sjesti za volan..
Ne vidim ništa loše ni ponižavajuće u tome da ode na liječnički kao što idu i osobe s naočalama ( što meni osobno ne predstavlja nikakav hendikep ako nose te naočale s kojima onda dobro vide). Kao što slijepoj osobi nećeš dati da vozi auto ,pijanoj osobi itd, tako mi je normalno da ni drugima koji nisu sposobni iz bilo kojeg drugog razloga to ne omogućimo.. Nikakvo omaložavanje-samo briga za druge , ako vec osoba sama nije u stanju to prosuditi i primjetiti/priznati..
a gdje bi se trebala nesigurnost za volanom "lijeciti"? Doma na kaucu?
Nisam nigdje procitala da je ovdje netko omalovazavao ili ponizavao ljude od 70-80 godina, vec pisemo o tome da bi trebalo kontrolirati zdravlje, vid, ono sto je bitno za upravljanje vozilom, nakon odredjene dobi. Pa prema tome odluciti da li produziti vozacku dozvolu ili ne.
ja isto mislim da je trebalo ostaviti preglede za starije osobe.
primjer 1. prof na faksu. nikad nije vidio ono sto je napisao. pisao bi na 4 ploce i onda kad je isao naci neki detalj nikad ga nije vidio. ali ne zato sto se izgubio u slovima, vec nije vidio. kad bi on dolazio ispred faksa svi bi se micali.
primjer 2. na pregledu, ja zbog posla gospodin zbog vozackog. nisu mu htjeli produljiti jer niti je zanao koja je godina, za dan je rekao da su mu rekli da je neki. test nije rijesio. lucidan nije bio, na kraju plakao da kako ce on u selu bez vozacke.
primjer 3. moja svekrva je sama rekla da nije vise sposobna za voznju. prebrzo joj se sve dogadja. ona procesira, ali ruke i noge ne reagiraju tako brzo.
tako da mislim da treba ipak provjera. neko ne moze neko moze, kao sto neko zivi do 100 godina neko zivi do 50. razliciti smo, a nek struka kaze ko moze a ko ne.
Ja bas mrzim te ZG gužve u špici pogotovo kad je kiša. Ono kad sjediš u autu i u koloni i gledaš
kako ćeš propustiti još jedno zeleno.
Ja bih da je kod nas kao kod Lunje, da ti auto gotovo pa ne treba, da mogu javnim prijevozom brzo i ugodno svugdje,
s klincima, bebom, torbom...
Meni je dosta auta i težnja mi je da se skroz prebacim na bicikl
Draga moja sestro po vožnjifali ti pitanje : imam vozačku, ali sam glupa kokoš koja ne vozi
evo ja sam to...
Ovako isto i ja.
Položila u Zagrebu, još na faksu, otprve testove, otprve vožnju, rek'o bi čovjek da sam maherica
Odvozila jednom do Vrbovca i natrag, ne znam na koju foru, u mome malome mistu skoro zgazila frenda, na Žumberku se po ravnom zaletila u livadu
I to bi bilo to.
Uopće me ne mami.
Jednostavno nisam za vožnju.
Previše mi je toga što treba iskoordinirati u isto vrijeme, nisam taj tip...
Ne stres zbog gužve već zbog neodgovornih vozača.
Onih koji sjednu kad su pijani, mladež koja divlja pod naletom adrenalina, starci kojima otkazuju refleksi, itd.
Ja pricam samo o stresu stajanja u koloni. Onda kad je vozim nema pijanih vozaca ili slaborefleksnih starceka.
Posljednje uređivanje od sirius : 25.05.2016. at 18:40
Moj komša George ima 85+ i svaki drugi-treci dan provoza svog starog i lepog Cadillaca smrdonju. Meni je to super.
Btw, secam se kad smo prvi put dosli iz BG u ZG autom i vozili se po ZG da sam bila odusevljena koliko je reda u saobracaju u odnosu na BG haos, hahah.
Onda mi je taj stres valjda od bicikla ostao, jer kak kaže Peterlin, ranjiviji si. Npr. kad pretječu, a ti gledaš kud ćeš se maknuti da te ne pregazi u toj jurnjavi, ili nabrijani vozač kamiona koji te ne vidi, pa se moraš maknuti skroz u grabu, ili te netko povezao u autu, i gledaš kako ljutito komentira biciklista koji se polako vozi uzbrdo, a znaš da ti tako sporo inače mater vozi. Dobro, ovo bi sad bila jedna nova tema, biciklisti vs ostali.
Upravo sam pogledala reportažu HRT-a o porastu prometnih nesreća za 13 %. Nije auto za mene. Sigurnije je javnim prijevozom.
alex, ajde pokreni se, ima nade
ja sam spadala u tu tvoju kategoriju
polozila s 18, vozila kratko vrijeme i onda nista godinama
pocela opet, pa ostala trudna (s 29)...i opet...i opet...
nesto pokusavala izmedju trudnoca, al strah prevelik, jadni pokusaji
i onda nakon sto se treca rodila, muz svako malo na putu, a ja sam mogla camiti doma ili provoziti
mm mi je rekao: nemoj biti susa, tu ti je auto, vozi
i ja sjela i vozila
prvi put s njim, drugi put sama, treci sa svom svojom djecom
ima tome dvije godine
i sad ne mogu zamisliti da ne vozim
nisam jos postigla onaj zen ko sillyme, al jednom valjda budem
ili ne budem
al vozim
bilo me uzasno strah, sad vise nije...vozim po nasem gradu, autoputu...
ne volim i ne vozim (ako ne moram) po zg i obalnim mjestima u sezoni
na parkingu jos trebam poraditi, al ide...prvo su mi trebala tri mjesta da bih parkirala, onda dva, a sad jedno malo vece
bocno jos ne parkiram, al u svoju obranu imam reci da vozim skoro pa mini bus
uglavnom, mm-a i dalje cesto nema, djecu treba i doktoru voditi, odvesti na aktivnosti, otici u veci speceraj...spasila sam se...
ja ti se skrecem u Gajnice, pa preko Trdica se pocnem penjati gore, Krvarić, pa Gorenci, pa Mikulići, Lukšić i onda mi najdraza Šestinska cesta. da bi se digla na dolu odradila bi guzvu na Bolognji. Ali kao sto rekoh imali smo dva auta i velika je razlika da li sam isla sa svojim cliom ili jacim drugim obiteljskim autom. mozda da je i clio bio nabrijan ne bih je osjetila kao sto ne osjetim s ovim drugim autom. Sad cemo vidjeti kako ce to izgledati s novim mojim izborom.Spajalice, znam tu uzbrdicu i zbilja je grozna, a zbog gužve i kolone ja je izbjegavam i idem preko šestinskog dola i izađem na glavnu ulicu dvadesetak metara dalje kod vatrogasnog doma, tu nikad nema gužve. Ako trebaš upute samo se javi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom