Vožnja, aaaaaa. OBOŽAVAM voziti. Kad sam sretna, kad sam tužna, ma bilo kad, samo mi daj volan u ruke, samo mi daj razlog da nekud idem
Vozim od 18. rođendana. Volim gradsku vožnju, volim autoceste, volim uzbrdice, voliiiim aute...
Smijem li reći da parkiram kao zmaj (moram se hvaliti, hihi)
Kad sam sama za volanom, sa ciljem pred sobom, a kilometri samo lete i lete ispod guma, ili kad se dokopam talijanskih autocesta ( i jučer sam bila), i počnem plesati od sreće na sicu, jer tamo ipak nisu tako strogi sa brzinom. Ma, ja sam rođena sa volanom.
Ne pretjerujem sa brzinom, držim se propisa, ali, kad sam sama, volim ponekad osjetiti onu snagu motora, kad stisnem gas, i poletim, odmah se u mislima ispričam policiji, samo malo neka me puste.
Imala sam sreću da sam par godina povremeno honorarno vozila za rent a car, zbog čistog užitka putovanja, i zbog najrazličitijih auta koje sam mogla isprobavati.
Ali, snijeg i led u vožnji ne volim, izbjegavam kad god mogu.
Uglavnom, svima preporučujem da voze, jer, ako i ne uživaju u vožnji, osjećaj slobode je neizmjerljiv. Naravno, treba imati i auto, ali, ako ga se ima, treba i naučiti voziti. Bar na kratke relacije. Autoškole su skupe danas, ali uvijek ima opcija na rate. Nekad su u Rijeci bile bijele patrole i nagrada za rad je bila i besplatno polaganje vozačkog ispita. Neka sretnija vremena za mlade.