Ja ne volim:
- struganje stakala od leda i općenito čišćenje auta u zimskim uvjetima
- točenje goriva (obvezno uzmem rukavice zbog benzena, ali opet - teško je izbjeći smrad)
- pumpanje guma (mrsko mi je, pogotovo ako imam žensku odjeću na sebi)
- zamjena guma ljetne/zimske - dok to nije preuzeo mm, ja sam se vječito vozila na univerzalkama jer sam bila prelijena, ali mislim da se sad to čak i ne smije, nemam pojma...
- usisavanje auta
- pranje auta na samoposlužnoj praonici (to mm obožava, a meni je fuj)

Ne pada mi teško
- pranje auta u praonici (sjednem i vozim se kroz istu)
- odlazak na godišnji servis i teh.pregled prije registracije (to boli samo financijski, hehehe)
- stavljanje i uklanjanje dječjih sjedalica (dok su nam trebale)

Apsolutno sam lijena za
- stavljanje i skidanje krovnog kofera i/ili nosača za bicikle + navedenih bicikla

Tako da - vožnja sama po sebi nije neki problem, ali kad se sve zbroji i oduzme (+trošak) nije to baš jeftin sport. Mi godinama, ali doslovce GODINAMA razmišljamo o drugom autu, a kad stavimo brojke na papir, redovno odustanemo. Naš auto je kupljen kad je mlađi sin imao godinu dana, pa sad računajte koliko je star. U međuvremenu smo naslagali lovu za kupiti (iskeširati) novi jer kad je kredit istekao, mi smo jednostavno nastavili trpati lovu "sa strane", ali auto je još dobar, pa nam je blesavo kupovati novi iz hira, jer ovaj stari ima puno veću upotrebnu vrijednost od cijene koju bi postigao na Jakuševcu. Neka nama naš autek... dobar je još. Pogotovo što se čini da će dočekati djecu kad polože vozački (stariji će biti punoljetan za 2 godine, mlađi za 3) pa nek bez stresa vježbaju na starom autu. Dobar je. U svim tim godinama imali smo jedan kvar koji je malo više koštao i dva guljenja pragova.