Imam vozački od 18 godine, ali ne vozim baš puno jer nemam potrebe.
Imam
Nemam
Već idem ili ću ići u autoškolu
Oduzeta mi je vozačka dozvola
Imam vozački od 18 godine, ali ne vozim baš puno jer nemam potrebe.
Dakle tu na Pešči ima zavoj, i tu je dosta objekata kaj deca idu, ali ništa eto ljudi voze ko da su usred pustoši.
Evo prekjučer idem s klincima i gledam naravno prvo lijevo auto stane, krenemo, i vidim auto s desne strane, ali sem kaj mi se ne pogađa nečije stanje, i kaj sam s njima pa pokazujem primjerom i ne žurim, frajer se u autu sav spleo, skužio je da smo stali prije nastavljanja na drugu polovicu, jer čekamo njega, ali on je umjesto da stane nekako čudno skrenuo putanju, stiltao se, napravio je nekakvi lagani luk, nije ni pogledao kao što neki rade i digao ruku u znak isprike ili nečeg. Skroz u svom filmu, ne reagira na okolinu. Onak wtf ko je dao njemu vozačku.
I tak svako malo vidim neka zamišljena lica koja su valjda nenavikla stati djeci na zebri, samo prolaze, ... tako da me strah uopće pustiti djecu da idu sama do škole a nije daleko.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 08.12.2023. at 12:19
Djecu moraš uvježbavati, inače nikad neće naučiti. Pa nećeš ih voditi u školu do punoljetnosti... Moj mlađi je dobio batina (u vrtićkoj dobi) kad mi se otrgnuo iz ruke o pojurio preko ceste. Nakon toga imali smo trening - ovako nekako:
- uvijek biraj zebru
- kad dođeš na zebru, STANI
- pogledaj lijevo, pa desno, pa još jednom lijevo i poslušaj čuje li se da dolazi kakav auto
- kad kreneš prelaziti NE TRČI nego hodaj normalno i gledaj oko sebe
Djeci smo kupovali šarene jakne i torbe i cipele s led svjetlima (tada je to bilo popularno, a viđam ih i sada).
***
Sad su došla vremena mobitela i slušalica. Izbila sam uši mom mlađem sinu da NE SMIJE na biciklu imati slušalice, da mora imati kacigu i sl. Čak i ako hodaš pješice, nije pametno razgovarati na mobitel dok prelaziš cestu.
-
Gle ovdje stvarno nije do nas nego do vozača koji recimo kad nema djece još su gori, ja bih čekala do imendana da ne krenem prva bez obzira što ne znam hoće neće stati. Praksa je što vidim kod svih je krenuti preko kad je auto nekih "sigurnih" 30 m dalje pa vozač ima vremena probuditi se iz sna i spaziti da se nešto ispred ipak kreće. Starcima i djeci je najgore, starcima jer nisu agilni, a djeci jer su sitna. Dakle logika zebri više nije pješak ima prednost već krećem naprijed a tvoje je da me uočiš, valjda, nadajmo se.