Enterococcus faecalis is an opportunistic bacterium that has become one of the most troublesome hospital pathogens. It has intrinsic resistance to many antibiotics and a remarkable capacity for developing resistance to others
Enterococcus faecalis is a Gram-positive, facultatively anaerobic, cocci which occurs singly, in pairs or short chains. It is a normal inhabitant of the intestinal tract and female genital tract.
Scientists have identified a virulence region never seen before in the genome of Enterococcus faecalis - a leading cause of bacterial infection among hospital patients. This bacterium lives peacefully in the human gut, but it also thrives on wounds and burns. Researchers have identified a group of genes that may contribute to the bacterium's transformation from being harmless in the gut to a menacing invader. There has long been concern about the dangers of antibiotic resistance and its implications for the return of infectious diseases that cannot be effectively treated. It is argued that hospitals are not only spreading bacteria from patient to patient, but are also harbouring a tougher breed of bug-one that is resistant to antibiotics.
The sequencing of the genome reinforces knowledge of the remarkable fluidity of the bacterial gene pool. This fluidity allows bacteria to exchange DNA to enhance their ability to cause disease or their resistance to antibiotics.
Generally these microbes live harmlessly in the intestine however until the entire genome was sequenced, scientists did not realise that a quarter of enterococcus' genome is made-up of mobile DNA and within these regions are genes for vancomycin resistance and for virulence. Vancomycin is the last-resort antibiotic in fighting infection.
Enterococcus faecalis is extremely hardy and can survive for weeks on environmental surfaces; cheese - 180 days; soil up to 77 days; soiled linen up to 90 days, cultures at -70? C for several years.
Muke jedne carice......
zbog neangažironosti glavice,i fetalne tahikardije u interesu ploda porod su odlučili završiti carskim rezom.Šesti dan sam dobila visoku temperaturu ,ali sam toplomjer svaki put stresla na pristojnu temperaturu zbog dojenja.Primjetila sam da mi je veći dio trbuha nekako otvrdnuo i da je izrazito vrući,ali to sam prepisivala strijama.Na dan kad sam trebala ići doma vidjela sam na gaćicama neku bakrenu tekućinu,i mislila sam da mi je pukla strija.Od temperature nisam mogla jesti,pomaknuti se...ma apsolutno ništa,ali sam se trudila dojit,aa pritom sam umirala od boli.Na viziti sam rekla doktoru da mi je pukla strija i molila ga da mi pogleda kaj se događa.Malo mi je zatresao trbuh,i tu je sve počelo.U manje od jedne minute sam ležala u lokvi nečega prestrašnog.Hitno su me odveli u ambulantu gdje su se okupili svi mogući.Moja dijagnoza je bila cellulitis trbušne stijenke i spontana dehiscijencija(prsnuće rane odnosno reza) .Dnevno sam po četiri puta dolazila na toaletu gdje su mi doktori doslovno ležali na trbuhu i gnječili ga(zato mi je trbuh bio ljubičast)da bi mi izašao sadržaj koji se nakupio jel su se bojali sepse.Sva sreća da je taj ''otrov'' našao put da izađe ,pa makar on bio rana od carskog reza.Naravno da sam skoro preko dva tjedna provela u izollaciji,i to mi je jako teško palo.Jedva sam se izborila da Maureno bude kod mene na podojima,i povremeno mm koji je svo to vrijeme svoje dijete gledao preko stakla.Doktora koji je bio prisutan na mojem porodu izuzetno cijenim,i puno mi je pomogao fizički i psihički.Stigao je navodno iz Njemačke koktel ljekova koji sam primala intravenozno tzv.empirijska terapija.Stalno su me pikali i stalo sam bila prištekana za infuziju,pa sam uz sve zaradila početni stadij tromboflebitisa.Jako sam ponosno na sebe što sam to cijelo vrijeme dojila,pa čak i sa infuzijom.Dosta njih se ljutilo jel me Maureno par puta primio za kanilu i dobar dio je izvukao,a oni više nisu znali gdje da me upiknu.Moja noćna mora se nastavila i dva mjeseca kasnije,jel sam dva puta na dan nakon otpusta iz bolnice morala dolazit na toaletu rane koje je bilo izuzetno bolna.Netko prije mene je imao slični problem,ali ja sam bila prvi slučaj sa tom dijanozom.Sad je to sve daleko iza mene ali opet toliko blizu.ZAhvaljujjući takvom iskustvu san od mm i mene o troje djece je pao u vodu.Sretna sam što imam predivno zdravo dijete i mm koji mi je bio podrška....ma iz snova.Rane zacijele ali ožiljak je uvijek tu psisutan,i zahvaljujući njemu želja za još djece čak više ni ne tinja..............
Odgovori s citatom
Romina prvotno napisa
.
i puno 
, ne pitaj odakle tamo ) ne reagira se, jedini je problem trbuh zbog sumnje na oštećenje crijeva ali bi to ipak malo drukčije bilo.Vjerovatno se bakterija naselila iz unutrašnjosti u ranu :?
hvala svima što ste eto i mojoj priči poklonili malo pažnje
