Ne radi se o nekoj priči iz davnina nego o mojem problemu nakon carskog.Dugo sam razmišljala o tome da napišem šta mi se dogodilo,ali vrijeme liječi rane,pa mi je nakon skoro 11mj lakše pisati.
Zaprimljena sam u rađaonicu zbog spontanog prsnuća vodenjaka i kontrakcija.Imala sam mekonijsku pl. vodu,i bila sam 4 prsta otvorena.Ostali detalji su u mojoj priči nakon poroda ,pa ću izostaviti ostale detalje zbog neangažironosti glavice,i fetalne tahikardije u interesu ploda porod su odlučili završiti carskim rezom.Šesti dan sam dobila visoku temperaturu ,ali sam toplomjer svaki put stresla na pristojnu temperaturu zbog dojenja.Primjetila sam da mi je veći dio trbuha nekako otvrdnuo i da je izrazito vrući,ali to sam prepisivala strijama.Na dan kad sam trebala ići doma vidjela sam na gaćicama neku bakrenu tekućinu,i mislila sam da mi je pukla strija.Od temperature nisam mogla jesti,pomaknuti se...ma apsolutno ništa,ali sam se trudila dojit,aa pritom sam umirala od boli.Na viziti sam rekla doktoru da mi je pukla strija i molila ga da mi pogleda kaj se događa.Malo mi je zatresao trbuh,i tu je sve počelo.U manje od jedne minute sam ležala u lokvi nečega prestrašnog.Hitno su me odveli u ambulantu gdje su se okupili svi mogući.Moja dijagnoza je bila cellulitis trbušne stijenke i spontana dehiscijencija(prsnuće rane odnosno reza) .Dnevno sam po četiri puta dolazila na toaletu gdje su mi doktori doslovno ležali na trbuhu i gnječili ga(zato mi je trbuh bio ljubičast)da bi mi izašao sadržaj koji se nakupio jel su se bojali sepse.Sva sreća da je taj ''otrov'' našao put da izađe ,pa makar on bio rana od carskog reza.Naravno da sam skoro preko dva tjedna provela u izollaciji,i to mi je jako teško palo.Jedva sam se izborila da Maureno bude kod mene na podojima,i povremeno mm koji je svo to vrijeme svoje dijete gledao preko stakla.Doktora koji je bio prisutan na mojem porodu izuzetno cijenim,i puno mi je pomogao fizički i psihički.Stigao je navodno iz Njemačke koktel ljekova koji sam primala intravenozno tzv.empirijska terapija.Stalno su me pikali i stalo sam bila prištekana za infuziju,pa sam uz sve zaradila početni stadij tromboflebitisa.Jako sam ponosno na sebe što sam to cijelo vrijeme dojila,pa čak i sa infuzijom.Dosta njih se ljutilo jel me Maureno par puta primio za kanilu i dobar dio je izvukao,a oni više nisu znali gdje da me upiknu.Moja noćna mora se nastavila i dva mjeseca kasnije,jel sam dva puta na dan nakon otpusta iz bolnice morala dolazit na toaletu rane koje je bilo izuzetno bolna.Netko prije mene je imao slični problem,ali ja sam bila prvi slučaj sa tom dijanozom.Sad je to sve daleko iza mene ali opet toliko blizu.ZAhvaljujjući takvom iskustvu san od mm i mene o troje djece je pao u vodu.Sretna sam što imam predivno zdravo dijete i mm koji mi je bio podrška....ma iz snova.Rane zacijele ali ožiljak je uvijek tu psisutan,i zahvaljujući njemu želja za još djece čak više ni ne tinja..............