A moglo je i od prvog dana takoIn love prvotno napisa
Da roditelji shvate da su im djeca sasvim normalna. Koliko toga bi bilo lakše i jednima i drugima!
 |
|||
|
|
|||
A moglo je i od prvog dana tako
Mitovski, divne vijesti, dosle su mi suze na oci
Svaka ti cast na svemu sto radis. Nemogu ni zamisliti koliko ti je puta srce pucalo.
Mitovski, to je divno
Ja tebe ne razumem.A moglo je i od prvog dana tako
Kao što je laumi napisala, normalno je da deca mogu imati ceo niz psihičkih ili fizičkih poteškoća, samo nisam sigurna koliko je normalno da se roditelj pravi da te teškoće ne postoje, naročito ako je to nešto što dete čini nesrećnim.
A implicirati da je roditelj uzrok neke psihičke teškoće koju dete ima je prosto bezobrazno. Naročito ako taj roditelj već sarađuje sa psihologom koji nije došao do zaključka da roditelji u bilo čemu drastično greše.
Da je dete kratkovido, niko (valjda ?!) ne bi svalio krivicu na roditelja niti bi savetovao roditelja da na radi ništa po tom pitanju.
Ja se slažem da ne treba dete "popravljati" jer ono nije "neispravno", ali postoje načini kojima se može pomoći, i ne vidim ništa loše u traženju pomoći.
slažem se da je beti netaktična, bezobrazna i piše s visoka ko da je svu pamet svijeta popila :D
al sori, meni isto nije normalno da mitovski jedan dan misli da dijete ima ozbiljnu dijagnozu, selektivnu mutozu, a drugi dan da ima super socijalizirano, sramežljivo dijete. i da se to tumači skokom u razvoju.
inače, i ja sam sklona tome, pogotovo dok su bili mali (mislim, šta više reć od toga nego da sam zvala pedijatricu da se dijete prestalo smijati).
E, da....slažem se da je beti netaktična, bezobrazna i piše s visoka ko da je svu pamet svijeta popila :D
al sori, meni isto nije normalno da mitovski jedan dan misli da dijete ima ozbiljnu dijagnozu, selektivnu mutozu, a drugi dan da ima super socijalizirano, sramežljivo dijete. i da se to tumači skokom u razvoju.
inače, i ja sam sklona tome, pogotovo dok su bili mali (mislim, šta više reć od toga nego da sam zvala pedijatricu da se dijete prestalo smijati
Joj, kakve smo sve bedastoće radili .... Nisu roditelji imuni od grešaka.
Meni je najbolje bilo kad sam se dosjetila oponašati nepoželjno dječje ponašanje i kad sam se izvalila na pod u sobi i počela derati... Moj E. je zanijemio od čuda i što - prestao urlikati. Nisam to ponovila, pa ne znam da li bi i drugi put upalilo, ali taj jedan put je bilo ok. Isto, kad je L. s 3 godine radio scenu u dućanu jer nije htio probati novu jaknu, okrenula sam se i otišla (2-3 metra je bilo dovoljno). Nije ponovio cirkus, iako sam i ja pazila da ih ne dovodim u situacije za koje sam očekivala da bi mogle biti pokretač neurotičnog ponašanja. Poslije sam malo pomalo prestala.
* * *
Meni je puno značio Suvag - ide tamo dijete psihologu na terapiju, ali na svaka 2-3 njegova odlaska ide roditelj BEZ djeteta. Pa me lijepo žena prizemljila
Upravo to i u Psihološkom centru su jednom mjesečno roditeljske radionice koje nama znače strahovito puno, čak bih rekla više nego to što ona ide na radionice. I nama su ukazali i na neke greške i dobijemo savjete a i bome izmjenimo iskustva s roditeljima slične djece.Meni je puno značio Suvag - ide tamo dijete psihologu na terapiju, ali na svaka 2-3 njegova odlaska ide roditelj BEZ djeteta. Pa me lijepo žena prizemljila
O, majko mila pa gdje sam ja napisala da mislim da ima selektivnu mutozu i gdje sam napisala da je drugi dan super socijalizirano, sramežljivo dijete.slažem se da je beti netaktična, bezobrazna i piše s visoka ko da je svu pamet svijeta popila :D
al sori, meni isto nije normalno da mitovski jedan dan misli da dijete ima ozbiljnu dijagnozu, selektivnu mutozu, a drugi dan da ima super socijalizirano, sramežljivo dijete. i da se to tumači skokom u razvoju.
inače, i ja sam sklona tome, pogotovo dok su bili mali (mislim, šta više reć od toga nego da sam zvala pedijatricu da se dijete prestalo smijati
Otvorila sam temu opisala poteškoće, netko se javio napisao da možda sa stručnjacima vidim dali se radi o selektivnoj mutozi. Ja išla googlati kao što svi radimo u današnje vrijeme, vidjela da dosta karakteristika koje se navode moja J. ima, malo se jesam zabrinula ali da ću na temelju foruma priljepiti svome djetetu dijagnozu ne pada mi napamet.
Naravno da bi se i da ću se posavjetovati sa stručnjacima.
Bilo bi lijepo da nemam, ali baš zato što imam, mogu to i napisati.Nije bas tako ali dobro. Vidi se da nemas iskustva s takvom djecom.
Očito čitaš neke druge riječi, a ne ono što sam ja napisala. Ovdje pričamo o djetetu koje nema nikve dijagnoze, sasvim je zdravo.
Samo pišem da ne treba pjetrerivati. Ne treba ići na brdo pregleda i radionica zato što se dijete ne ponaša onako kako je to roditelj zamislio. Možda treba samo dozvoliti djetetu da odraste. rehab je napisala nekoliko krasnih postova na ovoj temi i posve se slažem s njom.
Pa, hvala ti. Ako nečije postove kojima se želi pomoći roditeljima da stvari sagledaju iz druge perspektive, proglašavaš, kako si ono napisala...ah, ne, neću ponavljati, ja nisam toliko bezobrazna kao ti, onda to najbolje govori o tebi.slažem se da je beti netaktična, bezobrazna i piše s visoka ko da je svu pamet svijeta popila :D
al sori, meni isto nije normalno da mitovski jedan dan misli da dijete ima ozbiljnu dijagnozu, selektivnu mutozu, a drugi dan da ima super socijalizirano, sramežljivo dijete. i da se to tumači skokom u razvoju.
inače, i ja sam sklona tome, pogotovo dok su bili mali (mislim, šta više reć od toga nego da sam zvala pedijatricu da se dijete prestalo smijati
Na pregledu smo bili jednom, prije 2 godine. Na radionice ide 2 puta mjesečno i na njima se zapravo igra. Nitko nju ne posjedne i ispire joj mozak.
Kao što sam napisala, najkorisnije su radionice na koje mi roditelji idemo jednom mjesečno. Dobijemo krasnih savjeta, pa i ovih da dijete za neke stvari treba jednostavno odrasti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom