ne mereOriginally Posted by maria71
peterlin daj napravi fejs
Peterlin je samo moja
-
-
Sve mi se čini da se moram i u to upustiti. Evo, budem, uskoro.... sve mi je teže s ljudima komunicirati bez toga. Originally Posted by maria71
peterlin daj napravi fejs
-
Ma zar je zbilja tako? Originally Posted by Peterlin
Iskreno se čudom čudim
-
Peterlin, knjiga je out, pokreni yt kanal s praktičnim tutorialima. Ti pričaš, mlađi snima, stariji obrađuje, muž broji lovu.
Ne šalim se. -
Oni bi istog trena pristali. Originally Posted by čokolada
-
Iskreno, meni se to ne da, ali vidim da me pregazilo vrijeme, hehehe... Originally Posted by AdioMare
Ma zar je zbilja tako?
Iskreno se čudom čudim -
Btw. Kad smo već kod snimanja, idu moji dečki krajem srpnja na ljetnu radionicu eksperimentalnog filma. Originally Posted by čokolada
Ont. Te ljetne radionice i kampovi su jako puno koristili mojoj djeci. Stariji se sicijalizirao, a mlađi naučio odgovornijem ponašanju. Vjerujem da bi to dobro došlo i sramežljivoj djeci, čim izađu iz ove dobne skupine. -
Ne vidim kako te pregazilo, ni kako to tocno fejs unaprijeđuje, ali dobro Originally Posted by Peterlin
-
dakle pobrat ćeš mi najcool forumašice, neeeee Originally Posted by aleksandra70vanja
-
S fejsom ce te vrijeme pregazit jos vise, tj.vremena vise neces ni imati Originally Posted by Peterlin
.
-
ajdezanima me ako možeš podijeliti gdi i kada, naravno ako ima mjesta Originally Posted by Peterlin
-
A mi smo jucer imali problem s Bandićem :D
Dodem po J. u vrtic a ona ljuta, placljiva i ne zeli pricati, kaze nije ljuta a sijeva iz nje. Pustim ju ja da dode k sebi i kaze ona jesam ljuta sam. I sta i zasto i konacno kaze dolazi nam netko u vrtic ali ne zeli reci tko.
Nabadam ja jel zubar, lijecnik ovaj onaj, nije nitko od takvih. Ona i dalje ljuta i place.
Nista pitam ja mamu jednu iz vrtica, kaze ona dolazi im Bandić.
Uglavnom dolazi Bandić, ali s njim dolaze naravno i kamere i biti ce na televiziji i ona je sva jadna i naravno sram ju je. Eto, cijela drama oko Bandića :D -
Dijete ispravno razmišlja.
-
Pa evo, cure su sve rekle - ja se toga klonim jer mislim da je kradljivac vremena, ali jako puno mojih prijatelja (izvan foruma) me cimaju za rukav da zakaj nisam na fb. MM ga ima, jer kad su se djeca prije 2 godine prijavila, morali su ga imati među prijateljima, da malo poškica i da oni imaju osjećaj da ih se nadzire. Nakon 2 godine, ništa dramatično se nije dogodilo - klinci imaju svoje grupe i sve je ok. Društvene mreže me baš ne privlače, pa zato mislim da me vrijeme pregazilo. Forum mi je čisto dosta. Originally Posted by AdioMare
Ne vidim kako te pregazilo, ni kako to tocno fejs unaprijeđuje, ali dobro
-
Da ne offtopičarimo, stavit ću ti info na topic o ljetnim praznicima. Originally Posted by jelena.O
-
Reci joj da se smije sakriti. Kod mog L. je to obično palilo. A ti bolje znaš koja izlika pali kod tvog djeteta. Meni se ovak autsajderski čini da ona mora samo imati mogućnost izbora. Ako osjeti da je na bilo što prisiljena, eto cirkusa... Originally Posted by mitovski
-
x Originally Posted by čokolada
ali nemoj snimat video "kako slagati ručnike dok jako tiho šapćeš" jer taj već postoji
-
Originally Posted by tangerina
x
ali nemoj snimat video "kako slagati ručnike dok jako tiho šapćeš" jer taj već postoji
Ont. mm i sinovi bi pristali, alii ja sam jaaaako sramežljiva za to. Mogu eventualno trenirati nekoga da to odradi umjesto mene...
-
Sve sam joj jucer rekla i da nista ne mora i da se sakrije iza L. svog vrtickog decka ali to njoj ne pomaze.
Uglavnom sve je jutros rijeseno. Teta meni to nije jucer ni spominjala jer je pretpostavljala da J. nece htjeti ici na druzenje i na snimanje a J. je shvatila da moraju svi. Ona ce ostati u sobi s onima koji ne idu. -
Ne znam, morate ipak poraditi na tome, da dijete radi srama ne upozna Bandića
to je ipak prevelika šteta.
-
mima legendo
-
Ja u vrticu nisam upoznala Branka Kockicu zbog srama Originally Posted by Mima
Ne znam, morate ipak poraditi na tome, da dijete radi srama ne upozna Bandića to je ipak prevelika šteta. i nije me briga... bolje mi je bilo vani cekat da zavrsi snimanje i cirit kroz pritvorena vrata sto oni rade... a nisam bila ni jedina koja nije isla na snimanje
-
Originally Posted by Mima
Ne znam, morate ipak poraditi na tome, da dijete radi srama ne upozna Bandića to je ipak prevelika šteta. da stvarno moramo, ako nas do sada ništa nije potaknulo, zbog ovoga definitivno moramo.
Bilo mi je smiješno kad sam teti rekla da ju ne vode na to jer da mi je jučer cijeli dan plakala zbog Bandića, a kaže teta vjerujte i meni se plače
-
A gle, i ja bih plakala da moram upoznati Bandića Originally Posted by mitovski
Enivej, opisale ste sve moje stereotipe. Martu zamišljam sa bičem u ruci kako rasklanja čeljad po kući, Jennifer sam zamišljala kao tetu u poslovnom kostimiću iz 80ih , Mitovski sam zamišljala kao sebe-obična dugokosa brinete, a Beti mi je iritantno draga i mila Lili75 mi se čini super, opuštena draga, kao da uživa punim plućima u životu i nema nikakvih briga
Inače i ja sam od mlađe sorte, 30 godina. -
Istina je jedino da rasklanjam čeljad po kući.
-
Hahaha, moj je kao trogodišnjak bio sav unezvjeren kad je Bush dolazio u posjet Zagrebu Originally Posted by mitovski
da stvarno moramo, ako nas do sada ništa nije potaknulo, zbog ovoga definitivno moramo.
Bilo mi je smiješno kad sam teti rekla da ju ne vode na to jer da mi je jučer cijeli dan plakala zbog Bandića, a kaže teta vjerujte i meni se plače
Ali taj im nije naravno dolazio u vrtić, nego su zbog njegovog osiguranja blokirali Savsku cestu i okolne ulice, pa je i vrtić bio u zoni posebnog režima (skraćeno radno vrijeme i tako to), mali je čuo kako MM i ja doma proklinjemo Busha i njegov posjet, pa je mislio valjda da dolazi neko čudovište. Sve je to izreferirao tetama, mora da ga je jako mučilo. -
Rehab totalno si me "skinula" i hvala ti na lijepom opisu ( meni je lijep Originally Posted by rehab
Lili75 mi se čini super, opuštena draga, kao da uživa punim plućima u životu i nema nikakvih briga
.)
I ti si meni jakooo draga i bas super osoba
-
Rehab, zasto bas iz 80-ih
?Pod hitno mi treba re-branding
A za tebe sam isto mislila da si starija. A ja sve likove s foruma zamisljam ko avatare, ono osoba i avatar umjesto glave, ne znam rade li to svi. -
jen, jako si mi draga i uvijek volim pročitati što pišeš
-
i za jen i za rehab sam mislila da su nešto starije, oko 35
-
Ništa osobno Originally Posted by jennifer_gentle
Rehab, zasto bas iz 80-ih?Pod hitno mi treba re-branding
A za tebe sam isto mislila da si starija. A ja sve likove s foruma zamisljam ko avatare, ono osoba i avatar umjesto glave, ne znam rade li to svi.
Zamišljam te točno kao tu tetu s avatara, koja ima frizuru kao iz 80ih. Samo u kostimiću s napuhanim ramenima, jel A na tom avataru mi djeluješ kao da si taman došla s fakulteta (profesorica sociologije af kors), obukla spavaćicu i lijeno se rastežeš
I am weird, I know
-
tnx Originally Posted by Lili75
Rehab totalno si me "skinula" i hvala ti na lijepom opisu ( meni je lijep)
I ti si meni jakooo draga i bas super osoba
-
Ngrace hvala
Rehab, ajde dobro, vec sam se uplasila :D -
Evo, da javim razvoj situacije.
Nedavno sam slučajno saznala da je J. bila u vrtiću na razgovoru kod logopeda, uobičajena procedura, i sama mi je rekla da nije tamo pričala. Pitala sam naše tete o tome i rekla da me čudi da me iz vrtića nisu kontaktirali u 2 godine od kada im je dostavlljen nalaz te pitala dali je stručna služba upoznata sa J. situacijom. Ok, možda sam ja trebala kontaktirati prva, ali kako smo surađivali s tetama mislila sam da ne treba ići dalje.
Uglavnom, teta je prenjela i kontaktirala me logopedica koja je kako kaže sada pročitala nalaz, tražila me da joj objasnim što je perfekcionizam jer se nije susrela s tim i zaključila da se radi o selektivnom mutizmu koji kako kaže ima psihološku podlogu ali ga riješava logoped i predložila možda obradu u Suvagu ali da svakako vidim s našom psihologicom.
Kontaktirala sam psihologicu koja je rekla da se kod J. svakako može govoriti o selektivnom mutizmu ali kao posljedici a ne uzroku. Uzrok je perfekcionizam i teškoće podnošenja pažnje na sebi, a kako psihologica kaže oni se bave uzrokom.
Psihologicu izrazito veseli da se vrtić ukljućuje i nema ništa protiv da logopedica u vrtiću radi s njom s obzirom da je njoj vrtić poznati teritorij.
Kaže od obrade u Suvagu po njenoj procijeni za sada nebi dobili ništa s obzirom da je J. izrazito kognitivno jaka a i radionice je stalno propitivala, te bi samo dobila to da nešto s njom nije uredu i s tim se za sada slažem.
Kaže psihologica da nam je u ovoj predškolskoj godini bitno napraviti obradu da se vidi status jer prva obrada zbog svega nije bila kompletna.
U međuvremenu, J. je dva puta pričala s mojih dvoje prijatelja, muškim i ženskim, koji su krenuli na zezanciju i nakon pola sata uspjeli su da J. priča s njima i opusti se i zeza se.
I neki dan se sama pohvalila da je bila kod logopedice ponovno i da je ovaj puta sve pričala
Malo joj teško pada ovaj ljetni period jer su u drugom vrtiću, spojeni sa 4 druge grupe, a iz njene grupe dolazi jedna djevojčica pa kad dođem po nju u vrtić prvo je ljuta pa slijedi jedno sat vremena frustracije i plakanja, ali evo nekako plivamo.
Uglavnom, vidim pozitivne pomake. Evo, jučer smo bili u novom parkiću i popela se na penjalicu punu nepoznate djece i bezbrižno se igrala. Meni je to veliki korak, do prije par mjeseci nebi bilo šanse za tako nešto.
Malim koracima idemo naprijed. -
Mi smo radi srama propustili ljetni kamp.
Vidio je drugu djecu i nije želio izaći iz auta (+vrištanje +histeriziranje+plakanje). došli, vidjeli i okrenuli se i otišli.
-
Ja se stvarno moram više baviti djetetom nego sobom..bože otkrivam i ovu temu, a htjela sam novu otvoriti.
Mitovski, ja ko da svoje dijete gledam kad čitam o tvome, skoro je tu negdje.
Moje dijete ima problem s vršnjacima, ne toliko s odraslima. Ona se jednostavno boji vršnjaka, ne jako ali dovoljno da je povučena i ne mrda od mene kada dođemo u goste barem prvih pola sata, iako dolazimo kod poznatih. Scena je uvijek ista - mi dođemo, ona se priljepi meni i neće se ni igrati, neće ništa a ako hoće, onda zove mene da idem s njom. Nesigurna je, jednostavno je nesigurna. U vrtiću je dugo bila sa strane, nije se družila, sad se polako druži s drugima - nakon skoro godine dana vrtića. Fizički kontakt ne dolazi u obzir, druga djeca zagrle nju, ali ona njih nema šanse.
A kod kuće je sušta suprotnost - aktivna i preaktivna, nestašna, vesela, brbljava, puno priča, fino zaključuje, emotivna.
Da, isto ima foru s novim stvarima da ih ne koristi - bicikl htjela i htjela i htjela i kad ga je dobila, provozala par puta i stoji. Kad joj ne ide, odustaje brzo, frustrurana je.
Ma sve neka klasika koju sam pročitala, samo što ja nisam jako uvjerena u genetsku spiku, više u odgoj, barem kod nas, jer sam ja bila jako anksiozna prvih godinu dana, pa onda bračne svađe tj više šutnje, nije bilo puno vike, pa nezaintersiranost oca i tako..bojim se da je dijete zbrojilo dva i dva.
Ali sad razmišljam što...da li je bolje gurnuti je u neke situacije ili biti više uz nju korak po korak? -
Aj ti polako. Fizički kontakt s vršnjacima ne forsiraj. Ja sam jedva dočekala da budem dovoljno velika da sam u stanju artikulirano svim objasniti da zabranjujem da me grle, ljube ili općenito diraju (glade po glavi i sl.).
-
lavko, meni ti je to potpuno normalno
jer su moji oboje (bili) taj tip, u početku su ih vršnjaci baš plašili
M se tek nakon više od godinu dana vrtića počeo pomalo igrat s drugom djecom
sad mi je nezamislivo da sam imala taj problem s njim, sad imam maltene suprotan
b je isto prvih pola godine držala se isključivo teta, druga djeca su je plašila jer su za njene kriterije previše glasna i nepredvidiva
pola godine nije riječ progovorila u vrtiću, a isto kako kažeš, kući sušta suprotnost
ali pomalo se oslobodila, tek zadnjih par mjeseci, da se ponekad (al sve više) igra s drugom djecom, teta mi to posebno prijavi
hoću reći, ide to polako, i primijetit ćeš kako sazrijeva i prevladava situaciju po situaciju
odgovor na pitanje treba li gurnuti, ja bih rekla: treba nježno i strpljivo poticati.
ne forsirati (više od onoga što si morala isforsirati da ide u vrtić na 8 sati), ako neće, ok nek se lijepi uz tebe, doneseš joj neke igračke blizu tebe i nek se zabavlja. Ali ako idete kod nekog na druženje, osiguraj da ostanete dovoljno vremena da se stigne opustit i krenut pomalo prema drugoj djeci. Obično ono koliko mi odrasli zamišljamo da je dovoljno vremena, za djecu je prekratko, taman kad oni krenu radit korak naprijed, mi bi išli doma. -
X Originally Posted by marta
Bravo, sestro mrziteljice napasnika!
Ja sam si kao klinac napravila poster "MOLIM VAS, NEMOJTE me ljubiti! -
uf, uf, sada naletim na ovu temu, a već dulje vrijeme razmišljam... počet ću iskakati iz paštete na ovom forumu, jer dolazim se teme prilagodba djeteta na novu školu...
i mi smo ustanovili da je naš klinac perfekcionist (potvrdili učitelji), a istodobno sramežljiv posebno kad su u pitanju javni nastupi (predstave, priredbe i sl.). on to jednostavno mrzi, ali odradi dok je u grupi, dakle ne mora sam nastupiti. i to mu je mučno, sav je ne želi pozdraviti ljude koje stalno susreće, recimo susjede. srami se presvlačenja na tjelesnom u dvorani ili na plaži. neće ići na wc u školi, niti bilo gdje.
sam kaže da se srami presvlačiti i da ne voli gužvu. evo, jučer sam ga odvela na sportski trening (univerzalna sportska škola) i otjerao me je iz dvorane da ga ne gledam.
ovo ljeto vodila sam ga na tečaj plivanja i završni ispit je tako nerado odradio jer smo i mi roditelji svi tamo stajali pa me doslovno šibao pogledom čitavo vrijeme i tjerao da odem.
što je najbolje mi roditelji nismo perfekcionisti niti imamo nerealna očekivanja. potičemo ga da bude samopouzdaniji i otovoreniji, ali sada kad razmišljam to nekakvo zatvaranje počelo je s 3. godine kada je prvi puta krenuo u vrtić. nisam posebno pridavala pažnju jer sam mislila da će proći samo od sebe. kako je stariji, to je sve više kompliciraniji.
sada je najnovije da se ne želi igrati s nepoznatim niti upoznavati djecu recimo u parku jer se srami. ustvari, mislim da se boji odbacivanja ili kritike, ne znam. nisam detaljno proučavala literaturu, ali neke karakteristike ima. zasada ga samo ohrabrujemo i ne dižemo paniku. -
uf, uf, sada naletim na ovu temu, a već dulje vrijeme razmišljam... počet ću iskakati iz paštete na ovom forumu, jer dolazim se teme prilagodba djeteta na novu školu...
i mi smo ustanovili da je naš klinac perfekcionist (potvrdili učitelji), a istodobno sramežljiv posebno kad su u pitanju javni nastupi (predstave, priredbe i sl.). on to jednostavno mrzi, ali odradi dok je u grupi, dakle ne mora sam nastupiti. i to mu je mučno, sav je u grču. ne želi pozdraviti ljude koje stalno susreće, recimo susjede. srami se presvlačenja na tjelesnom u dvorani ili na plaži. neće ići na wc u školi, niti bilo gdje.
sam kaže da se srami presvlačiti i da ne voli gužvu. evo, jučer sam ga odvela na sportski trening (univerzalna sportska škola) i otjerao me je iz dvorane da ga ne gledam.
ovo ljeto vodila sam ga na tečaj plivanja i završni ispit je tako nerado odradio jer smo i mi roditelji svi tamo stajali pa me doslovno šibao pogledom čitavo vrijeme i tjerao da odem.
što je najbolje mi roditelji nismo perfekcionisti niti imamo nerealna očekivanja. potičemo ga da bude samopouzdaniji i otovoreniji, ali sada kad razmišljam to nekakvo zatvaranje počelo je s 3. godine kada je prvi puta krenuo u vrtić. nisam posebno pridavala pažnju jer sam mislila da će proći samo od sebe. kako je stariji, to je sve više kompliciraniji.
sada je najnovije da se ne želi igrati s nepoznatim niti upoznavati djecu recimo u parku jer se srami. ustvari, mislim da se boji odbacivanja ili kritike, ne znam. nisam detaljno proučavala literaturu, ali neke karakteristike ima. zasada ga samo ohrabrujemo i ne dižemo paniku.
