Nema nemilog dogadaja , zuta. To je karakter. Dijete si postavlja previsoka ocekivanja.
 |
|||
|
|
|||
Nema nemilog dogadaja , zuta. To je karakter. Dijete si postavlja previsoka ocekivanja.
Čitam Juula i vidim piše kako je prvotnu dječju živost i otvorenost moguće zgasnut jednostavno neprimjerenim odgovorima na nj pitanja, znatiželju. Možda se djevojčici zamjerio netko od odraslih, odbrusio na pitanje bez mjere i obzira, kao što odrasli nekad znaju.sirius prvotno napisa
Ja sam na jednom topicu napisala da je Juul precijenjen.
Dok su mi djeca bila kao tvoja (jedno u pelenama, drugo na putu) i ja sam čitala Juula s oduševljenjem i to baš tako treba biti. Redoslijed literature odabran je odlično - prvo Penelope Leach, a onda Juul.
Ali nema knjige koja daje odgovore na sva pitanja i recepte za svako dijete. Da je tvoje starije ovakvo kakvo ima mitovski (preosjetljivo, razdražljivo, loš spavač) ti bi već to znala. Čini mi se da tvoje dijete ipak nije iz te vreće. Ovakvo ponašanje je često kod alergičara, koji se često ne osjećaju dobro u svojoj koži (bez obzira da li pate od prehrambenih i dišnih alergija - vanjski rezultat je sličan), oni jednostavno imaju drugačiji prag tolerancije od ostale dječurlije koje to ne muči. Roditelj se može oteliti, ali uspjeh nije proporcionalan uloženom trudu.
I ja sam ponovno izvukla Juula i počela čitati i dobar mi je u nekim situacijama ali kao što sirius kaže presložen slučaj je J.
A sad dali joj se neka ili nečija kriva riječ zamjerila, može biti ali takve detalje je teško dokučiti pogotovo kod djece kao što je J. koja ne žele pričati o svojim osjećajima i strahovima pa moraš kojekakvim putevima da išta saznaš.
Znam da mi moramo jako dobro paziti na koji način ćemo joj nešto reći, jedna kriva riječ ili ton i ode sve nizbrdo. Uh koliko puta sam a i sada znam razbijati glavu, šta smo krivo radili ili radimo.
Peterlin ovo što kažeš kroz igru je super i radimo to. Igramo se npr s legićima trgovine i tu vidim dokle ide ta neugoda jer je njoj u igri teško doći npr u trgovinu i reći dobar dan, jedva to procijedi kroz zube.
Ja mislim da je prije stvar u karakteru, s tim da naravno uz takav karakter kriva riječ (koju će ostala djeca brzo propustiti na drugo uho van) na takvo dijete više djeluje. Nema smisla razbijati previše glavu i kriviti sebe - normalno da ćeš misliti radiš li što krivo, i što možeš učiniti bolje i drugačije, samo ne treba pretjeravati, od beskorisne grižnje savjesti samo ćete svi izludjeti.
Ono što pomaže je smiren razgovor nakon takvih epizoda kao što je ta predstava, u više navrata i u nekom drugom kontekstu, kad dijete to pomalo ostavi iza sebe možete ponovo taj slučaj izvući kao primjer kad se bespotrebno brinula, ili kao to s rolanjem, kad je zbog toga što je mislila da nije dovoljno dobra odustala. Ako je u njenoj glavi taj slučaj napola prevladan, možda ga tako može prevladati do kraja i malo po malo se lakše upuštati u koštac s novim preprekama.
Mislim da imaš "good point". Neki roditelji jednostavno nisu zadovoljni sa načinom ponašanja svoga djeteta i, umjesto da prihvate dijete takvo kakvo je, čine sve da ga promijene i ukalupe prema svojim očekivanjima.
Ili roditelji postavljaju prevelika očekivanja. Češće je "greška" u odraslima. Dijete samo reagira na sebi jedino mogući način.
No, ja sam uvijek na strani djeteta, uvijek tražim grešku u roditeljima, pa možete i moje mišljenje uzeti sa rezervom, naravno.
Samo, to nije bio moj point.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 08.06.2016. at 17:00
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom