Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
A sad dali joj se neka ili nečija kriva riječ zamjerila, može biti ali takve detalje je teško dokučiti pogotovo kod djece kao što je J. koja ne žele pričati o svojim osjećajima i strahovima pa moraš kojekakvim putevima da išta saznaš.
Znam da mi moramo jako dobro paziti na koji način ćemo joj nešto reći, jedna kriva riječ ili ton i ode sve nizbrdo. Uh koliko puta sam a i sada znam razbijati glavu, šta smo krivo radili ili radimo.
Ja mislim da je prije stvar u karakteru, s tim da naravno uz takav karakter kriva riječ (koju će ostala djeca brzo propustiti na drugo uho van) na takvo dijete više djeluje. Nema smisla razbijati previše glavu i kriviti sebe - normalno da ćeš misliti radiš li što krivo, i što možeš učiniti bolje i drugačije, samo ne treba pretjeravati, od beskorisne grižnje savjesti samo ćete svi izludjeti.

Ono što pomaže je smiren razgovor nakon takvih epizoda kao što je ta predstava, u više navrata i u nekom drugom kontekstu, kad dijete to pomalo ostavi iza sebe možete ponovo taj slučaj izvući kao primjer kad se bespotrebno brinula, ili kao to s rolanjem, kad je zbog toga što je mislila da nije dovoljno dobra odustala. Ako je u njenoj glavi taj slučaj napola prevladan, možda ga tako može prevladati do kraja i malo po malo se lakše upuštati u koštac s novim preprekama.