žutaminuta, djeca su različita, svako je osjetljivije na nešto drugo,...zutaminuta prvotno napisa
Uostalom kao i odrasli.
Banalan primjer: moje dijete užasno ne podnosi laž, do nebeske razine.
I sad se pitam da li smo mi tome "krivi" kao roditelji? Smatram da na neki način i "jesmo", jer je meni oduvijek bitna istina i djetetu nikad nisam izgovorila nikakvu "bijelu", ili bilo kakvu jaču laž. Uvijek je dobio serviranu istinu.
Kad se susreo prvi put s djetetom koje laže, on nije ni znao da je to moguće.
Kad je shvatio da je to ipak moguće, nakon pojašnjenja da ljudi ne govore uvijek istinu, to objašnjenje njega ne zadovoljava. Jednostavno ne podnosi kad netko laže.
I onda ima u bliskom društvu dijete kojem je svaka druga riječ laž. 70% djece (u njegovom društvu) se na to ne obazire, 20% ide im to na živce, nekakvih 15% to malo jače nervira, a moj to organski ne podnosi.
Tako da svako dijete ima nešto na što je osjetljivije.
Moj je hiperosjetljiv na laž, nepravdu, mirise,...
(Ovdje se ne referiram na mitovski).
 |
|||
Odgovori s citatom