pa, kako piše, selektivni mutizam je na samom kraju spektra nekakve bojažljivosti i sramežljivosti, ekstremni oblik. dijete potpuno zanijemi. ja ne bih rekla da je kod vas baš taj slučaj iako da, slažem se s mimom, savjeti mogu biti primjenjivi

uglavnom, mislim, odnosno nagađam, kao pulinka. nisam baš sigurna koliko je dobro gurati ju, sad u ovoj dobi, u nekakve situacije koje su za nju neugodne. poput predstave, različitih aktivnosti i sl. ima vremena za to.

vidim da je to savjet psihologa, ali ne znam, ja ju ne bih nigdje gurala. hebeš role.

vrtić i te radionice je sasvim dovoljno aktivnosti, a gdje ona malo po malo jača. za takvu djecu i vrtić je već bojno polje svaki dan, čini mi se.
uglavnom, sad mi se čini važnije pokazati joj da ste tu za nju, da razumijete njen strah i da ste tu kad joj je teško, kad plače i kad ju je strah.

i, naravno da je to njena unutarnja borba, strah protiv želje da nastupa na predstavi. no, hbg, tu će borbu ionako sama morati izboriti, a lakše će joj biti ako zna da ćete ju podržati ako odluči da ipak ne može, što vi i radite, i da ćete se veseliti kad bude odlučila da može.

i, naravno da njena sramežljivost neće, kao rukom odnesena, nestati polaskom u školu. kad kreće, u devetom mjesecu ili za godinu dana?