Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
a kako oni koji se služe pomno smišljenim lažima, potpuno bespotrebno. uglavnom.
mislim, mene je moja m kad je imala 3 godine, jedno 10 sati uvjeravala da je - gluha. izludila me do kraja. zamalo nismo otišli na hitnu. gluha - gluha. kad se sjetim.
Pa nije to čudno - u toj dobi oni tek moraju naučiti što je istina, a što laž. Nisam baš sigurna da u ovoj dobi to razlikuju... Osim toga, tko zna kako je ona sebi zamislila to "biti gluh". Nešto joj je možda smetalo, a nije znala kako bi to opisala. Moj stariji je rekao da su mu "pokvajene oči" - tako je mali tehničar opisivao da ne vidi dobro.

Moj mlađi je isto bio sklon fantaziranju... Mislim, ne baš laganju, ali natezanju istine na svoj mlin. Vjerojatno i danas to radi. Ne zato jer želi lagati, nego uživa u tome da stvari i situacije prikaže tako kako njemu odgovara. Konkretno, uvijek su druga djeca bila kriva za ometanje nastave (ali ja dobro poznam svoje dijete, pa znam da je to jaaako nategnuto) ili kad bi zaboravio zadaću, znao je reći da učiteljica nije napisala na ploču... Možda i nije napisala, ali je REKLA, a on je klafrao pa nije čuo ni zapamtio.

U to doba ključna rečenica nam je bila "Jesi li siguran da je to bilo tako?" Pa onda kao u NCIS ispituješ sa svih različitih strana.... AJooooj.... Uglavnom, zabavno!