i još tri glavne stvari koje mi je psihologica rekla i koje su na mene imale najveći utjecaj, pa možda i tebi pomognu:
- moje dijete je jednostavno takav karakter, to je normalna varijacija ljudskog karaktera i ona je sasvim normalna i ok takva kakva je. ne treba je mijenjati, ne treba je popravljati, nego prihvatiti je takvu
- kao što sam i ja bila takva kao dijete, pa sam izrasla u normalno funkcionirajuću, zadovoljnu i sretnu odraslu osobu, neka imam povjerenja u nju da će i ona tako
- trebam je prestati etiketirati kao sramežljivu, kompliciranu, preosjetljivu blabla i prestati prilagođavati svoje ponašanje tim etiketama. etikete samo potenciraju takve karakteristike
(iz gornjeg posta se vidi da mi je to jedna od najtežih stvari za promijeniti LOL)