Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
Moja kći je bila takva.
I, zapravo, još uvijek je.
Sada će 16.
Perfekcionist, samozatajna, šutljiva...
Svoje obaveze rješava bez problema, u školi komunicira s profesorima, ali samo ono što treba.
Nema čavrljanja s njom.
Profesori ju oduvijek obožavaju i govore da nikad nisu imali tako dobro dijete.
I puno puta mi se to dogodilo; da joj se ljudi dive kako je dobra.
Zato jer je mirna, šuti, uglavnom gleda u pod i hoda pogrbljeno.
Nema šanse da bi se ona pohvalila s nečim.
Njoj je smrt kaj mora pozdravljati ljude.
Na telefon razgovara s da- ne i ajd bok.
Moja mama to nikako ne može shvatit, ona to shvaća osobno, a ja joj stalno govorim da je tako i sa mnom pa onda ona zaključuje da :" ju ja nisam naučila/ odgojila"
Na Viberu cijeli razred ima grupu gdje se dopisuju, moja kći to čita, ali ništa ne piše.
Eto, tiha, mirna, samozatajna...
Jednostavno je takva.
Promijenit ju ne možemo i ne želimo.
Joj, suosjećam... ali i razumijem. Ja sam JUTROS od starijeg sina doznala da je njegova generacija jučer (skoro cijeli razred) otperjašila van, a on nije ni jednom riječju spomenuo ni da se oni dogovaraju ni da bi išao. Jer nije htio da ga nagovaram (što bih svakako učinila). Eto - hendlam ja njega, hendla i on mene, he he he... Izlasci van s društvom = nula bodova. Takav je. Zapravo, sva sreća...