Forum je divan jer slagali se mi s nekim ili nečijim mišljenjem pročitamo ga i pronađemo nešto ili uočimo nešto što sami ne bi slagali se mi s tom osobom ili ne.
Svakom je roditelju teško kad gleda svoje djete nesretni i učinit će sve za sreću tog djeteta, je li to i pretjerano, vjerujm da nije i da roditeljski instikt te tjers da nešto učiniš, i trebaš jer osobno sam prošla da nisam reagirala na vrijeme i sad mi je žao.
Imam jednu sličnu tvojoj curki koja je i sad na kraju 4. razreda kad su prikazivali filmić koji du snimili u razredu otišla na "wc" kad je doša dio gdje je ona. Totalno je nesigurna.
Ti si kao mama sve poduzela da joj olakšaš, a vjerujem da ćeš i dalje, kako će biti teško je reći i vjerovatno ćeš stalno brinut zbog nje ali vidim da si uz nju i ona to zna i skupa ćete uspjet. Da je lako nije, jer ono šta danas pali suta će izazvat urnebed, frustracije u sl. Neke stvari treba pustit iako je iznimno teško.
Moja kad treba vadit krv ili kod zubara radi scenu svaki put, no dogodilo se da treba operiret resicu između jedinica i naravo u čekaonici histerija, plač pokušaj bježanja i sestra kaže da moram čekat vani ne mogu s njom, bila sam ljuta ali sam izašla i čekala ispred vrata da ju ulovim kad pobjegne, kad ono ništa, ona ko bubica izašla s osmjehom. Sad sama ide kod zubara i dalje dok sam s njom ona histerizira čim izađem ok.
Iako sam mislila da je za nju bolje da sam uz nju ispalo je da nije.