uf, uf, sada naletim na ovu temu, a već dulje vrijeme razmišljam... počet ću iskakati iz paštete na ovom forumu, jer dolazim se teme prilagodba djeteta na novu školu...

i mi smo ustanovili da je naš klinac perfekcionist (potvrdili učitelji), a istodobno sramežljiv posebno kad su u pitanju javni nastupi (predstave, priredbe i sl.). on to jednostavno mrzi, ali odradi dok je u grupi, dakle ne mora sam nastupiti. i to mu je mučno, sav je ne želi pozdraviti ljude koje stalno susreće, recimo susjede. srami se presvlačenja na tjelesnom u dvorani ili na plaži. neće ići na wc u školi, niti bilo gdje.
sam kaže da se srami presvlačiti i da ne voli gužvu. evo, jučer sam ga odvela na sportski trening (univerzalna sportska škola) i otjerao me je iz dvorane da ga ne gledam.
ovo ljeto vodila sam ga na tečaj plivanja i završni ispit je tako nerado odradio jer smo i mi roditelji svi tamo stajali pa me doslovno šibao pogledom čitavo vrijeme i tjerao da odem.

što je najbolje mi roditelji nismo perfekcionisti niti imamo nerealna očekivanja. potičemo ga da bude samopouzdaniji i otovoreniji, ali sada kad razmišljam to nekakvo zatvaranje počelo je s 3. godine kada je prvi puta krenuo u vrtić. nisam posebno pridavala pažnju jer sam mislila da će proći samo od sebe. kako je stariji, to je sve više kompliciraniji.

sada je najnovije da se ne želi igrati s nepoznatim niti upoznavati djecu recimo u parku jer se srami. ustvari, mislim da se boji odbacivanja ili kritike, ne znam. nisam detaljno proučavala literaturu, ali neke karakteristike ima. zasada ga samo ohrabrujemo i ne dižemo paniku.