Citiraj Cheerilee prvotno napisa Vidi poruku
Moje dijete trenutno ima problem s dvije sefice u skoli, koje ju iz dana u dan maltretiraju.
Ona je kulturnai uvijek spremna pomoci, svima, i dobrima i onima koji to nisu, cesto bude i povrijeđena... To je nazvano "manjak samopouzdanja" i mi bismo sad trebali poceti raditi na tome... Ove dvije su doma bubice, dobrice pod presingom pa kad dođu u skolu raspistolje se na ove slabije od sebe i tu nastaje kaos... One su pune samopouzdanja i sigurne u sebe, tak mi je objasnjeno...
Nekad bi ja kao majka djeteta koje je maltretirano pricekala ive dvije ispred skole, rekla koju i rijesili nismo problem , danas se to nesmije nego se otkriva topla voda...
Nije da se ne smije nego su ljudi izdresirani da im netko drugi govori sto i kako umjesto da poslusaju svoj unutarnji glas.

I ja sam popustila... Mojim klincima je jednom lopta odletjela u susjedov vrt. Sramili su se ici pitati za loptu pa im je teta iz kuce u kojoj zivimo trazila susjedu da prebaci loptu. Kada je lopta drugi put preletjela ogradu moji klinci su otisli okolo do glavnih vrtnih vrata susjeda, pricekali da netko izadje u vrt i zamolili da im vrate loptu. Lik im je odgovorio da ih moze biti sram sto setaju po kvartu i zicaju lopte od tudje djece.
Pa ti odgajaja pristojne klince...
Htjela sam ja liku otici navrata i ljubazno ga zamoliti da vrati loptu jer valjda zna sto je kupio svojoj djeci i valjda prepoznaje svoje od tudjeg vlasnistva, no MM mi je rekao da ne talasam bezveze.
I nisam otisla.
Pa moja djeca preko ograde gledaju drugu djecu kako se igraju njihovom loptom.
Tu sam gadno podbacila i samu sebe popljuvala.
Nakon te moje slabosti vise nikada nisam popustila i presutjela.
Ni za djecu ni za sebe.