Odgoj

[Jadranka]

Ali sasvim mi je drugacije reagirati kad ja vidim i cujem a sasvim drugacije pricekati neku djecu nakon skole jer moje dijete danima prijavljuje maltretiranje. Vidite li vi razliku?
I najozbiljnije meni ne bi bilo ok da neka mama poziva na odgovornost moje dijete za ponasanje koje nije vidjela. Ako smatra da treba reagirat i nakon sto je prijavila ucitelju, onda neka kaze meni.

Samo sto mama kaze da je pokusala razgovarati s roditeljima druge dvije djevojcice, al s njihove strane nije bilo interesa da se problem rijesi. Sta onda poduzeti?

Svakako je dobro osnazivati dijete i uciti ga da se izbori za sebe. Al isto tako postoje situacije (ne kazem da je ovo ta) u kojima se dijete ne moze izboriti samo za sebe i treba mu pomoc roditelja. Ma koliko dijete samopoudano bilo. Podsjeca me to na pricu jednog instruktura borilackih vjestina koji je nekim zenama koje su trazili da ih nauci samoobrani objasnio da djabe njima sve borilacke vjestine, ako ih napadne neko 30 kila tezi. Taj ce ih samo masom sredit. Nije ni sve u samopouzdanju.

Ne dozivljavam kao sacekusu to da se odrasla osoba obrati dvijema curicama i objasni in da im ponasanje nije u redu. Pa ne mislim da ih treba nalemat ili izderat se ili nesto takvo. A da se moj sin ponasa kao nasilnik ja zaista ne bi imala nista protov da ga neki roditelj pozove na red. Stovise.

A reagiranje u situaciji u kojoj mi dijete danima ponavlja da je maltretirino i reagiranje na prizor maltretiranja u parku mi nije nimalo slicno jedino u slucaju da bas nista ne vjerujem djetetu.

[casa]

I ne radi se tu o tome da ja ne bih vjerovala vlastitom djetetu vec da jednostavno nisam odgovorna za tu situaciju. Ono da mi dijete dolazi kuci u suzama i modricama ja mogu samo s uciteljem razgovarat i sa svojim djetetom. Pa ako tonije dostatno s pedagogom i tim roditeljima. Ono jednostavno ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bih isla pred skolu razgovarat s tudom djecom. Stvarno ne mogu.
Zapravo ne razumijem kako je to vama prirodno. Ne sjecam se da sam ikad dozivjela takvo sto ni kao dijete ni kao roditelj. Ma ono meni je ta situacija urbana legenda.