Odgoj

[cvijeta73]

bullying je deifnitivno problem koji trebaju rješavati odrasli, tj njime što je više moguće upravljati
ovaj primjer od pulinke je baš primjer kad odrasli toleriraju takvo ponašanje, tj njima je normalno, onda je i djeci normalno

danas je dosta naših škola prošlo kroz edukacije i programe za školu bez nasilja, i barem deklarativno nešto znaju o tome, samo ih nekad treba podsjetiti i gurat da rade što im je posao
treba biti uključena učiteljica koja će kroz razne sadržaje podučiti djecu da takvo ponašanje nije poželjno ni dobro, reagirati i zaustaviti kada primijeti neke takve primjere i slično
i dok je iluzorno očekivati od djeteta koje je žrtva da se suprotstavi samo, oni treći - promatrači, mogu nešto više učiniti, samo ih treba potaknuti u tom smjeru
cheerilee, ja bih definitivno uključila i učiteljicu i stručnu službu, jer to nije vaš osobni problem s te dvije cure, to je problem cijelog razreda

upravo tako, tang.

razred od m je baš kompliciran, posložio se tako da je svako malo neka frka. imaju blizance, fizički nasilne s nekom dijagnozom, ne znam kojom. koji fizički nasrću.

imaju jednu curicu, izrazit problem, u dva razreda je promijenila tri škole, radi svega.

a imaju i dvije „šefice“ koje se natječu i svako malo su u sukobu, od kojih je jedna moja m. koja je od početka prvog razreda bila, a bome i u ulozi bulija (u smislu ovih intriga, spletki) i u ulozi žrtve bulinga.
ma svega.
jer, svi se oni nose s tim svojim životom u kolektivu kako znaju.
a obično kad ne znaju što i kako, a često ne znaju, onda se postave potpuno krivo i situacije rješavaju na krivi način.

i zato im odrasli trebaju pomoć. da nauče. da razviju svoju emocionalnu inteligenciju, da razmisle prije nego što će nekoga povrijediti. jer često ni ne kuže da njihovi postupci nekoga pogode. a kad ih s tim suočiš, onda shvate.

a znam da aleks ima drugačije mišljenje, al da se škola neće s tim natezati to govori samo o školi. ne kažem, možda nalete na slučaj koji je beznadan, al u većini slučajeva to i jesu dječja posla. dječja posla koja, ako se na njih ne reagira, mogu od nečijeg dječjeg života učiniti pakao.

[Peterlin]

upravo tako, tang.

razred od m je baš kompliciran, posložio se tako da je svako malo neka frka. imaju blizance, fizički nasilne s nekom dijagnozom, ne znam kojom. koji fizički nasrću.

imaju jednu curicu, izrazit problem, u dva razreda je promijenila tri škole, radi svega.

a imaju i dvije „šefice“ koje se natječu i svako malo su u sukobu, od kojih je jedna moja m. koja je od početka prvog razreda bila, a bome i u ulozi bulija (u smislu ovih intriga, spletki) i u ulozi žrtve bulinga.
ma svega.
jer, svi se oni nose s tim svojim životom u kolektivu kako znaju.
a obično kad ne znaju što i kako, a često ne znaju, onda se postave potpuno krivo i situacije rješavaju na krivi način.

i zato im odrasli trebaju pomoć. da nauče. da razviju svoju emocionalnu inteligenciju, da razmisle prije nego što će nekoga povrijediti. jer često ni ne kuže da njihovi postupci nekoga pogode. a kad ih s tim suočiš, onda shvate.

a znam da aleks ima drugačije mišljenje, al da se škola neće s tim natezati to govori samo o školi. ne kažem, možda nalete na slučaj koji je beznadan, al u većini slučajeva to i jesu dječja posla. dječja posla koja, ako se na njih ne reagira, mogu od nečijeg dječjeg života učiniti pakao.

Eh, aleks ima drugo mišljenje, a i ja bih imala isto takvo mišljenje da sam iskusila samo razred svog mlađeg sina...

Ali imam još jednog i u njegovom razredu (od prvog do četvrtog) odlična učiteljica je sustavno radila na tim odnosima u kolektivu i oni su se lijepo izgradili kako treba. Držala je i nama radionice i sve je to bilo baš kako treba, iako je u razredu bilo biserja s kojima je kasnije razrednik ponekad teško izlazio na kraj, ali temelji odgoja su bili super.

Kod mog mlađeg - oni su kao i kod kćeri od aleks prepušteni da to rješavaju kako znaju i umiju, a to češće ispadne loše nego dobro. Pouka koju je ta generacija izvukla je da se moraju sami snalaziti jer odrasli ne mogu ili ne žele. Pa to svakako ispada. Poderala sam jezik do korijena pokušavajući tu nešto učiniti (učitelji, profesori, stručna služba, drugi roditelji...) ali nisam baš presretna kako je ispalo. Na sreću, to je gotovo, moj sin odlazi u srednju, ali na žalost - cijela ta generacija pretrpjela je trajnu štetu i što se tiče odnosa u kolektivu i što se tiče znanja (zbog ometanja nastave i visokog stupnja nasilnog ponašanja). Štaš, pojeo vuk magarca.

[aleksandra70vanja]

Eh, aleks ima drugo mišljenje, a i ja bih imala isto takvo mišljenje da sam iskusila samo razred svog mlađeg sina...

Ali imam još jednog i u njegovom razredu (od prvog do četvrtog) odlična učiteljica je sustavno radila na tim odnosima u kolektivu i oni su se lijepo izgradili kako treba. Držala je i nama radionice i sve je to bilo baš kako treba, iako je u razredu bilo biserja s kojima je kasnije razrednik ponekad teško izlazio na kraj, ali temelji odgoja su bili super.

Kod mog mlađeg - oni su kao i kod kćeri od aleks prepušteni da to rješavaju kako znaju i umiju, a to češće ispadne loše nego dobro. Pouka koju je ta generacija izvukla je da se moraju sami snalaziti jer odrasli ne mogu ili ne žele. Pa to svakako ispada. Poderala sam jezik do korijena pokušavajući tu nešto učiniti (učitelji, profesori, stručna služba, drugi roditelji...) ali nisam baš presretna kako je ispalo. Na sreću, to je gotovo, moj sin odlazi u srednju, ali na žalost - cijela ta generacija pretrpjela je trajnu štetu i što se tiče odnosa u kolektivu i što se tiče znanja (zbog ometanja nastave i visokog stupnja nasilnog ponašanja). Štaš, pojeo vuk magarca.

promakao mi je ovaj post
točno tako, svi mi govorimo iz svojih cipela

moje je iskustvo da se iz razreda ispisalo dvoje djece, jedna djevojčica dijelom baš radi odnosa među djevojčicama
i kroz razgovor s drugim mamama nisam baš vidjela neko pretjerano razumjevanje za taj postupak
više je zaključak da su roditelji hiperprotektivni koji nisu naučili dijete da se postavi među drugom djecom, "a ni mala baš nije bila sunce"
nije, tko je, imala je i ona svojih "svjetlih trenutaka", ali opet ostaje činjenica da se dijete ispisalo

[tanja_b]

moje je iskustvo da se iz razreda ispisalo dvoje djece, jedna djevojčica dijelom baš radi odnosa među djevojčicama
i kroz razgovor s drugim mamama nisam baš vidjela neko pretjerano razumjevanje za taj postupak
više je zaključak da su roditelji hiperprotektivni koji nisu naučili dijete da se postavi među drugom djecom, "a ni mala baš nije bila sunce"
nije, tko je, imala je i ona svojih "svjetlih trenutaka", ali opet ostaje činjenica da se dijete ispisalo

Imali smo gotovo identičnu situaciju u A. razredu, s ispisivanjem kao kulminacijom, samo je dečko bio u pitanju (ali čini se da su mu upravo djevojčice najviše zapaprile u tim nezdravim odnosima).

Samo, u ovom slučaju, mislim da je i škola zakazala (ne samo roditelji), jer je problem postojao odavno, a gurao se pod tepih. Problem u odnosima među djecom postoji i dalje, ali ga se nastavlja ignorirati. Jer su to, valjda, "dječja posla"