Većina nas je sa svojom djecom na žalost imala iskustava sa bulijima ili sa neprilagođenom djecom, ima ih u svim školama, no to ne znači da ne treba biti dosadan i učiteljici i školi i ravnatelju. Boli me briga što sam im dosadna, njihovo je da aktivno sudjeluju u odgoju kako naše "mirnije" djece tako i malih bulija, i ne namjeravam ih štedjeti prigovora i zahtjeva, usmenih i pismenih, kako bi oni mogli slijegati ramenima, odgovarati mi "ruke su nam vezane, ne možemo ništa osim pismene opomene".aleksandra70vanja prvotno napisa
MOji klinci u razredu imaju klinca koji nije bully ali očito ima neki poremećaj u ponašanju jer baca klupe, razbij monitore i drugi školski inventar, uništava drugoj djecu njihovu imovinu, prijeti škarama itd. Moji klinci su mi masu puta rekli da u školu idu sa strepnjom i stresom što će se taj dan dogoditi i da li će klupe letjeti.
Učiteljica mi je sa žaljenjem rekla da su njoj ruke vezane i da ona može jedino i dalje inzistirati da ostatak kolektiva radi na socijalizaciji tog klinca, đšto u prijevodu znači da su ove godine tjedno umjesto da imaju nastavu i uče novo gradivo barem 3 škosla sata tjedno "trošili" igrajući s esocijalne službe odnosno psihologa tom klincu.
Dakle, cijeli je kolektiv bio uskraćen učenja i nastave jer su na neki način preuzeli ulogu odraslih, i to zato jer tako piše u uputama za djelovanje koje učiteljica ima od tko zna koga (Ministarstva obrazovanja, CZSS-a, nemam pojma koga) za slučajeve takvog nasilja.
I što napraviti?
Klinac to radi već 4 godine, dobio je do sada bezbroj jedinica, opomena, razgovora kod arvnatelja i pdihologa, mater mu je svako malo u školi, ali nitko nema ništa djelotvorno (da upotrijebim taj neugodan izraz) za rješavanje ovog problema odnosno za spašavanje preostalih 14 učenika koji su već 4 godine izloženi svemu tome. Zar bismo trebali ispisati njih 14, ili...?
 |
|||
Odgovori s citatom