ma slažem se da treba reagirati
ali koliko je je vaše reagiranje urodilo ikakvim rezultatom?
ma slažem se da treba reagirati
ali koliko je je vaše reagiranje urodilo ikakvim rezultatom?
Pa u mojem slučaju recimo da je bilo 50:50 uspješno, ali barem ja imam neku satisfakciju i moji klinci na mojem primjeru uče da ne smiju šutjeti i trpiti, ali i da vide kakvo je ponašanje neprihvatljivo i što njihov tata i ja očekujemo da oni NE rade.
Moji klinci ne hodaju pognute glave i ne boje se nekih klinaca, kao što je to slučaj sa djecom čiji roditelji nisu dolazili u školu, nisu kontaktirali druge roditelje niti davali u javnost problematiku sa kojom se bore njihova djeca, nego su se fokusirali na preodgoj svojih klinaca koji su bili žrtve.
pa ja sam sigurna da je, čak i u situacijama kad se čini da nije :D nije to instant rezultat.
s ovim što bi se moglo okarakterizirati kao "dječja posla", sama činjenica da se o tome razgovara, da se primjećuje, da se pedagoginja uključila kad su baš veliku pi*dariju napravili (mislim, veliku, da, u konačnici veliku), da se osuđuje takvo ponašanje, da se ne odmahuje rukom, mah, to su dječja posla (a ponavljam, uistinu i jesu), nego da se radi o odnosima u jednom kolektivu koji nisu normalni, sama ta činjenica dovodi do poboljšanja.
dovodi do toga da se djeca uče empatičnosti, da se uče prepoznati emocije drugih i kad nisu jasno izrečene. da se uče sagledati probleme. jedna je stvar kad mala uplakana dođe mami i kaže ova mi je rekla da sam glupa jer imam iste čizme i istu bilježnicu, a druga stvar ako se na satu razrednika il kako već, priča o tome.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 13.06.2016. at 14:03