pa ja sam sigurna da je, čak i u situacijama kad se čini da nije :D nije to instant rezultat.
s ovim što bi se moglo okarakterizirati kao "dječja posla", sama činjenica da se o tome razgovara, da se primjećuje, da se pedagoginja uključila kad su baš veliku pi*dariju napravili (mislim, veliku, da, u konačnici veliku), da se osuđuje takvo ponašanje, da se ne odmahuje rukom, mah, to su dječja posla (a ponavljam, uistinu i jesu), nego da se radi o odnosima u jednom kolektivu koji nisu normalni, sama ta činjenica dovodi do poboljšanja.
dovodi do toga da se djeca uče empatičnosti, da se uče prepoznati emocije drugih i kad nisu jasno izrečene. da se uče sagledati probleme. jedna je stvar kad mala uplakana dođe mami i kaže ova mi je rekla da sam glupa jer imam iste čizme i istu bilježnicu, a druga stvar ako se na satu razrednika il kako već, priča o tome.