zutaminuta prvotno napisa
Ne znam gdje da pišem, ali evo... jedan od onih dana kad se osjećam ko apsolutno govno
Grad je usporen, što mi i paše, al njima valjda ne... a mislim bilo je slično i zimi i u proljeće, posebno otkad je covida
Dakle, danas popodne 1. put odemo na obližnje igralište, najstarija se žali da je boli želudac od gladi i kaka joj se, dođemo doma, ne jede što ima, skuham juhicu, odemo opet van 2. put, čim je vidjela igralište zavapi da joj se kaka, odemo doma, ona se pokaka, pa se najmlađa pokaka, pa odemo 3. put van, nakon 10 minuta, vraća se svrbi je guzica, ... idemo doma. Ne mogu više. Još se poklopilo nešto stvari od dana ranije i ono... živote, što si takav.
A da znam, dramim bez veze, ali tako se osjećam i ne mogu si pomoć.
I da, sumnjam da je nezadovoljna jer su joj igrališta na vrh glave. Mala škola i škola će bit spas.
Ne, ne mogu si priuštit radionice, ne mogu ih vodit na izlete, a materi na selo gdje bismo mogli na kupalište ne mogu jer ću skurit još malo živaca što je ostalo, od otrovne matere.