ako hoćeš miris vegete, stavi ljupčac
Da
Ne
Ovisi o hrani
Ja sam prilično gadljiva. Ne toliko da ne bi mogla pojesti ono što dijete ostavi, ali mi se želudac okreće na jako puno stvari. Npr. ono što se izvadi iz usta, to više ne ide natrag. Ne mogu vidjeti prožvakanu žvakaću, od toga mi se povraća istog trena, a kad vidim da si netko to stavi natrag u usta, moram intenzivno razmišljati o nečem drugom da si maknem tu sliku iz glave. Gadi mi se i mlijeko, toliko da ne mogu gledati nekog da ga pije, i mrzim kad moji piju mlijeko i ne operu čašu pa se zasuši dno, bljak...Kožica na kuhanom mlijeku je poseban horor.
Ovo ti je sve normalno.... To sam i ja učila svoju djecu da pas vraća u usta ono što je ispustio, a da ljudi to ne bi trebali raditi. Nisam gadljiva, ali se trudim imati obzira prema drugim ljudima koji možda jesu.
Meni je vrhunac gadljivosti bila priča koju je moj teček pričao iz svog djetinjstva. Baka ga je vidjela da kopa nos i žvače šmrkle. Pitala ga je da li je šmrkel fini. On veli da je, fini slani. Baka je onda krenula prstom prema svom nosu i pitala "Hoćeš i mojega?" Daklem, u životu mu više nije palo na pamet tak nekaj staviti u usta. To je pedagogija sredine 20.stoljeća i moram priznati da je bila djelotvorna, hehehe...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.08.2016. at 21:31
Mislila sam da sam na neke stvari gadljiva, ali život me demantirao, ispalo je da sam samo razmažena. Jedem iza djece, čistim dreke iza djece i odraslih i mačaka, porađam mačke, čistim i previjam gnojne rane, bez beda bi mogla zaklati životinju ako bi to bio način da si nahranim djecu.
Najviše mi smetaju mirisi, zapravo jedino što me interesiralo na studiju medicine je bila patologija, i dan danas mi je forenzična patologija jako interesantna, mogla bih secirati leš u polutekućem stanju i pun crva, ali mislim da bih morala imati kvačicu na nosu.
Što sam starija sve sam manje gadljiva, ima stvari koje mi smetaju, recimo da mi netko sjedne za stol a da je prije bio vani (u javnom gradskom prijevozu, bolnici, na treningu,..) i nije oprao ruke . To mi stvarno natjera paru na uši, pa ako onda još krenu izgovori tipa ' pa nisam ništa dirao'... Smeta mi da mi se po kući hoda u cipelama, da mi se na krevetu u kojem spavam netko izvali u robi u kojoj je bio u tramvaju... Ali to su sve stvari koje me smetaju jer onda od mene traže pojačano angažiranje oko higijene, a nije istina, nije i nije, da je meni lakše počistiti nego nekome drugome recimo oprati ruke.
Gledam dvije zdjele na stolu i ne znam hoću li se natjerati pojesti ili ne. Ovako: žganci u kakau, u koji su utrpali miksane kupine s dinjom. Hoću li imati probavnih problema ako to pojedem?
Kome je ta briljantna ideja pala na pamet?
Ha. Klinci.
Nisam mogla. Bilo je previše neukusno i za mene.
a zakaj im to pojedinačno nisi dala u malu zdjelicu a ne sve pred nos
da staviš malo meda bi to išlo?
kaj je u drugoj zdjeli?
Posljednje uređivanje od jelena.O : 20.07.2018. at 11:13
Eto, tako je i bilo, jelena. Imali su pred sobom zdjelice, u kojima je bio kakao s medom i žganci, za svakog zdjelica. To su trebali jesti, ali je malom pala na pamet ideja da doda miksano voće. Kada sam primijetila da stavlja žlicu po žlicu već je bilo kasno.
Onda su to zdjelice ne zdjele?
Jel ostalo kaj miksanca?