Jeste li gadljivi?

[Peterlin]

Ja sam prilično gadljiva. Ne toliko da ne bi mogla pojesti ono što dijete ostavi, ali mi se želudac okreće na jako puno stvari. Npr. ono što se izvadi iz usta, to više ne ide natrag. Ne mogu vidjeti prožvakanu žvakaću, od toga mi se povraća istog trena, a kad vidim da si netko to stavi natrag u usta, moram intenzivno razmišljati o nečem drugom da si maknem tu sliku iz glave. Gadi mi se i mlijeko, toliko da ne mogu gledati nekog da ga pije, i mrzim kad moji piju mlijeko i ne operu čašu pa se zasuši dno, bljak...Kožica na kuhanom mlijeku je poseban horor.

Ovo ti je sve normalno.... To sam i ja učila svoju djecu da pas vraća u usta ono što je ispustio, a da ljudi to ne bi trebali raditi. Nisam gadljiva, ali se trudim imati obzira prema drugim ljudima koji možda jesu.

Meni je vrhunac gadljivosti bila priča koju je moj teček pričao iz svog djetinjstva. Baka ga je vidjela da kopa nos i žvače šmrkle. Pitala ga je da li je šmrkel fini. On veli da je, fini slani. Baka je onda krenula prstom prema svom nosu i pitala "Hoćeš i mojega?" Daklem, u životu mu više nije palo na pamet tak nekaj staviti u usta. To je pedagogija sredine 20.stoljeća i moram priznati da je bila djelotvorna, hehehe...