Orijentacija u prostoru

[lunja]

Moja starija (par dana do 7 godina) oduvijek se strasno lose snalazi u prostoru.
U skoli ne ide na wc otkako su ga premjestili, panika je kad mora otici u neki drugi razred.
Kuci nema pojma koje su prostorije jedna iznad druge.
Imamo slasticarnu u istoj ulici, samo par raskrsca dalje, milijardu puta smo bili u njoj, i ona i dalje pita koliko jos ima.
Slabo ili nikako ne moze pokazati smijer kuce ako smo negdje vani (ali blizu, u susjednom parkicu ili slicno).

Nigdje ne ide sama i uglavnom se vozimo na biciklu.

Razlika je posebno vidljiva u usporedbi s mladjom (2,5 g): ta poznaje svaki tobogan u sirem kvartu, ponekad mi se zuri pa ih pokusavam zaobici tako da prodjem drugom ulicom- ma nema sanse, bas ima jako dobar osjecaj za prostor.

Sve mi se ovo nije dosad cinilo zabrinjavajuce, racunam, razvit ce se s vremenom, kad bude morala, naucit ce.
Osim toga, gospodicna je ziherasica, ako nije u nesto 100% sigurna, kaze da ne zna. Nekako osjecam da je korijen problema s orijentacijom bas tu.
Plus, jako je ovisna o meni, krpeljica, od prvog dana, uziva u delegiranju zadataka nama, drugoj djeci, nikad kao beba nije bila tip od "sama cu".
I ne uvlaci jezik (sa mnom , ne u skoli, ali tu pak sutke opservira sto drugi rade), mislim da od blebetanja jednostavno ne obraca paznju na to gdje ide.

Ali, uciteljica me upucuje da ipak priupitam skolsku psihologicu o ovome, pa rekoh, da prvo otvorim temu na Rodi .

Sama sam razmisljala da malo vjezbamo citanje karte, mozda bi joj to pomoglo. Odavno se dobro zna snaci na karti svijeta , pronaci kontinente, zemlje, ali nemam pojma koliko joj je ta slika realna. Totalno se zbuni kad je pitam a gdje smo mi na toj karti. Ili baka. A zna pokazat i NL i Hrvatsku.

Ili da pravimo model skole od drvenih kockica.

Ima li jos izgubljenih? Imate li prijedloga kako im pomoci?

[Anemona]

Nemam savjet kako pomoći u snalaženju, ali da li si sigurna da nije u pitanju velika nesigurnost?
Da zna gdje je što, ali se boji pogriješiti, ili se boji ići sama, pa se "pravi" da ne zna.

[lunja]

Nemam savjet kako pomoći u snalaženju, ali da li si sigurna da nije u pitanju velika nesigurnost?
Da zna gdje je što, ali se boji pogriješiti, ili se boji ići sama, pa se "pravi" da ne zna.

Da, definitivno. Ali takva je sa svime. A jednom kad se oslobodi, nema vise nikakav problem i zaboravlja, naravno, da je i postojao.
Npr. nije htjela uzeti olovku u ruke do skoro cevrte godine, onda je godinu dana crtala samo zmije, a sad ctra po citave dane i kaze da ce biti ilustratorica (paralelno s jos par zanimanja).

Zato se i pitam postoji li kakav trik da joj pomogem da stekne osjecaj za prostor. Da joj ubrzam proces oslobadjanja.

[sirius]

Problemi u vizualno-prostornoj percepciji. Googlaj malo , ne stignem sad.
Za pocetak provjerite vid , a onda psiholog neka napravi testove.

[lunja]

Ne znam Sirius, ovako na prvu mi izbacuje sve neke dilesksije i disgrafije. Probaj mi konkretizirati kad uhvatis vremena.
Ona, s obzirom da je motoricki slaba, zapravo sasvim zadovoljavajuce pise. Znala je sva slova prije druge godine, jaaako dobro uocava detalje na slikama, dobro slaze kockice po uputstvima, slaze slagalice... Hocu reci, za neke joj je stvari vizualna percepcija bas jaka. A za druge tudum.

[Peterlin]

Ne znam Sirius, ovako na prvu mi izbacuje sve neke dilesksije i disgrafije. Probaj mi konkretizirati kad uhvatis vremena.
Ona, s obzirom da je motoricki slaba, zapravo sasvim zadovoljavajuce pise. Znala je sva slova prije druge godine, jaaako dobro uocava detalje na slikama, dobro slaze kockice po uputstvima, slaze slagalice... Hocu reci, za neke joj je stvari vizualna percepcija bas jaka. A za druge tudum.

Dobro ti izbacuje. Vizualna percepcija nema veze s disleksijom. Provjeri da li razlikuje lijevo-desno, gore-dolje i slično. To su također elementi disleksije.

Moj mlađi ima taj problem, zapravo imao je, jer riješilo se, ali trebalo mu je puuuno dulje vremena od starijega da se nauči snalaziti u prostoru. On je ljevak, s elementima disleksije, ne razlikuje uvijek lijevo i desno (sad razlikuje, ali do petog razreda baš i nije) pa smo imali metode:
- kojom rukom pišem - to je lijeva strana
- vrtić je iza škole, škola je lijevo od naše zgrade kad ulazimo u ulicu

Uostalom, i ja imam neke tragove toga - u novom prostoru uvijek doooobro pamtim put da se mogu vratiti po tragu (istim putem) jer se ne mogu orijentirati da pogodim prečicu.

[lunja]

I ona je ljevak. S gore-dolje nema problema. Lijevo-desno je u pocetku, kad je tek naucila, super islo.
Kasnije, kao da previse razmislja pa se zbuni.
Prije par tjedana je gadno provrijedila prst na desnoj ruci, sad zali sto joj je proslo jer je s zavojem odmah znala koja joj je desna strana .

I ja imam problema s lijevo-desno, i isto tako dan-danas sebi vizuliziram neke slike jos iz osnovne skole, svaki boziji put.
Ali u prostoru se super orijentiram, i bas i uzivam u tome.

[zutaminuta]

Mislim da se to ne može vježbati gledanjem u kartu. Ona treba što više ići vani okolo da si vježba tu prostornu inteligenciju.
Kod mene je to, mislim, nisam sigurna, povezano s lošim vidom. Teže se snalazim čak i u prostorima u kojima sam se kretala hrpe puta. Uvijek me strah da negdje ne zalutam. Dosta mi život olakšava to što se danas sve nalazi na mapama. Ugl. kad negdje idem obavezno pripremim mape da se mogu snaći. Inače moram zaustavljati ljude i pitati ih.

[jelena.O]

Nigdje ne ide sama i uglavnom se vozimo na biciklu.

ona vozi bicikl ili je vi vozite na svom biciklu?

[lunja]

Ponekad vozi svoj, ali imamo ovakav bicikl, pa ih obje potrpam u njega i upregnem psa.
Kad vozi svoj, onda se na kraju setnje najcesce uuuumori, pa zavrse i ona i bicikl u ovom velikom.

[Peterlin]

Ponekad vozi svoj, ali imamo ovakav bicikl, pa ih obje potrpam u njega i upregnem psa.
Kad vozi svoj, onda se na kraju setnje najcesce uuuumori, pa zavrse i ona i bicikl u ovom velikom.

Odvezite se zajedno nekamo pet ulica dalje i nek ti govori kojim putem ćeš se vratiti doma. To smo mi radili, malo biciklima, češće pješice jer moj stariji duuugo nije znao voziti bicikl, negdje do 11. godine. Mlađi je znao voziti, ali se nije znao doma vratiti. Stariji se super orijentira u prostoru ali teško održava ravnotežu. Bili su (i jesu) dobar par, he he he...

[jelena.O]

a jel ona može voziti taj tačkasti bicikl a da ti recimo hodaš ispred iza, pa da ona vodi do parka, rijeke i sl.

[lunja]

Da, igramo se takvih igara. Ali kod nje sve mora naopako, ili s dozom humora.
U nasoj verziji, ona mi pokazuje put do kuce, ili do bake, a ja se moram praviti da kukam za njom: ne, pogresno, ma kud si krenula, ma banut cemo nekim pogresnim ljudima na vrata, ne, ne nisu to bakina vrata, ne nije ti to dida, vidis da je neki drugi barba, oprostite sjor, dite se malo zabunilo...

E, onda joj je interesantno, i nadje put bez greske.
A inace govori da ne zna.

[Peterlin]

lunja, nabavi knjigu Jednorozi su stvarni, o djeci s dominantnom desnom moždanom polovicom. Njima je puno toga teže što mi smatramo "normalnim". A u knjizi imaš hrpu igara i trikova za poboljšanje umrežavanja mozga (križno lateralno kretanje i slično)

Ovo:http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/734/

Tu je odlomak: http://www.izvorznanja.com/teaser//185.pdf

Ili na engleskom ovo: http://www.goodreads.com/book/show/9...corns_are_Real

[Peterlin]

Još literature:

Paul Denisson - Brain Gym i ja, biografija
Od istog autora - Brain Gym - priručnik za roditelje i učitelje

Ragnhild A. Oussoren: Ples pisanja (to ima i priručnike, ali sve ti se bazira na istom - boljem povezivanju lijeve i desne polovice mozga)

Dobru zabavu! Mi smo uživali radeći sve to... Kako li je to samo brzo prošlo, evo oba moja sina su završila osnovnu školu.

[lunja]

Hvala, probat cu nabaviti jednoroge. A nazvat cu eto i tu psihologicu.

[Peterlin]

Hvala, probat cu nabaviti jednoroge. A nazvat cu eto i tu psihologicu.

Mom sinu je trebao psiholog-psihoterapeut u trenutku kad je u školi postalo zahtjevnije (drugi razred) i kad nije mogao pratiti pisanje i čitanje. Izgrizao si je ruke do krvi. Sva sreća da smo ga uspjeli ubaciti u Suvag - tamo je dobio i logopeda i psihologa. Trajalo je šest mjeseci. On je bio silno jadan što nije mogao čitati.... ali srećom, sve je to s vremenom došlo na svoje mjesto.

[zasad skulirana]

zanimljivo,i ja sam ljevak i taj problem s lošom orjentacijom iz djetinjstva je ostao do dana današnjeg (nisam baš utješna lunja)...nije mi bed zaustavljati i pitati ljude kad putujem (fala Bogu sa stranim jezicima nemam problema), ni uz kartu se ne znam snaći jer ne mogu dokučit gdje sam ja/u kojem smjeru u odnosu na kartu....

kad sam počela radit u jednom uredu do kojeg je put uključivao 2 lifta (ideš dole u suteren pa hodnikom pa opet lift gore) i preko nekoliko uskih hodnika i nelogičnih zavoja, molila sam kolege par dana da me dočekuju ispred pa da skupa uđemo...a i još bi nekad mjesecima kasnije znala zalutati ako bi hodala zamišljena....

[lunja]

A ne znam, uciteljica je dobro nahvalila, ona je u svim podrucjima otprilike godinu dana naprednija, osim u motorici, i finoj ,i gruboj.
I to sto ne zna WC pronaci.

[lunja]

Skulirana, ovo zvuci kao odrasla verzija moje M.

[sirius]

A ne znam, uciteljica je dobro nahvalila, ona je u svim podrucjima otprilike godinu dana naprednija, osim u motorici, i finoj ,i gruboj.
I to sto ne zna WC pronaci.

Mozda ( zapravo vrlo vjerojatno) nije stvar u motorici nego u percepciji prostora.
To su dvije razlicite stvari. Zbog toga provjeris oci, a nakon toga ako zelis psiholog testira ( i ) vizualno prostornu percepciju.
vrlo pojednostavljeno njezina veza oko -mozak nije kao sto ju vecina vidi nego iskrivljena. To moze ukljucivati razne stvari: snalazenje u prostoru, snalazenje u vremenu, citanje, pisanje, geometriju, citanje mapa ...
i to se u pravilu ne moze nauciti. Moze se uvjezbati, moze se kompenzirati, ali ne moze nestati.

[Idnom]

Orijentacija se prvo uci na sebi, zatim u prostoru i na kraju na papiru. Vrlo je vazna predmatematicka vjestina.
Provjeri zna li na sebi pojmove gore-dolje, iznad-ispod, lijevo-desno, ispred-iza, blizu-daleko, pokraj, uz, izmedju (jaaako puno djece ne zna!).
Pokusajte s vjezbicama procijenjivanja predmeta u prostoru (duljina, visina, debljina, kolicina i sl). Mozete bez brojanja prvo pa zatim brojanjem.
Ako mislis da ima sa svime ovime problema i ako krece u 9. mj u 1. razred (imat ce sad 7 godina, jel?) iskoristi ljeto za intenzivan rad jer su to vjestine neophodne za dobar start u osnovnoj skoli.
Ima odlicne literature za poticanje upravo toga (npr. Čudina-Obradović).

[Peterlin]

Mozda ( zapravo vrlo vjerojatno) nije stvar u motorici nego u percepciji prostora.
To su dvije razlicite stvari. Zbog toga provjeris oci, a nakon toga ako zelis psiholog testira ( i ) vizualno prostornu percepciju.
vrlo pojednostavljeno njezina veza oko -mozak nije kao sto ju vecina vidi nego iskrivljena. To moze ukljucivati razne stvari: snalazenje u prostoru, snalazenje u vremenu, citanje, pisanje, geometriju, citanje mapa ...
i to se u pravilu ne moze nauciti. Moze se uvjezbati, moze se kompenzirati, ali ne moze nestati.

Istina je da se ne može naučiti onako kako rade ljudi s dominantnom lijevom polovicom mozga. Može se i treba naučiti biti svoj i raditi stvari na svoj način. To jest kompenzacija. Upravo ovo o čemu skulirana govori, ona zna da joj je snalaženje u prostoru problem, ali se ne ustručava pitati.

Upravo zbog toga sam preporučila Jednoroge. To je knjiga o tome.

[čokolada]

Ja sam izrazito lijevomozgovna, baš po svim parametrima. I desnoruka. I ocajno se orijentiram.
Nove gradove ili kvartove proucavam danima nasuho s kartom prije nego kročim u njih. Novu rutu u ZG moram proći bar triput da je zapamtim, pomažem si svjesnim ponavljanjem naglas (banka lijevo, pa pekara, pa semafor preko puta kojeg je cvjećara...).
Ako hodam gledajuci kartu, obavezno je moram okrenuti u smjeru kojim hodam jer ukoliko gledam naopako, gotovo je, ne mogu nikako tu sliku projecirati ispravno.
Pri učenju vožnje, pogled u glavni retrovizor zahtijevao je stalno "prevođenje" s koje mi se to strane priblizava auto.
Splesti pletenicu sebi na potiljku ili svezati mašnu na leđima, nula bodova.

[čokolada]

istekao edit za pravopis .

[zutaminuta]

istekao edit za pravopis .

Zašto to ne promijenite?

[čokolada]

Edukativni razlozi. Ovako se forumaše motivira da ponovnim čitanjem objavljenog posta nađu pogrešku.

[Bodulica]

Ja sam čista dešnjakinja pa imam problema sa orijentacijom od kad znam za sebe.

Jedan od primjera... kad smo se primali u pionire uveli su nas u sportsku dvoranu na prednji ulaz i tu smo bili dok nije sva ceremonija završila, a izašli smo na drugu stranu i ja sam nekako izgubila iz vida svoju učiteljicu i razredne kolege i nisam više znala kuda trebam ići. Ta dvorana je bila možda 5 min. pješke od našeg tadašnjeg stana, ali ja sam se samo izbezumljeno okretala oko sebe i plakala. Tako su me našle neke druge učiteljice i odvele me sa sobom u školu gdje opet nisam znala naći svoj razred pa sam zakusku odsjedila u nekom drugom razredu s nekom drugom djecom. I dan danas mi je grozno kad se sjetim.

Danas nije puno bolja situacija. Teoretski znam strane svijeta, na karti sam prilično dobra, ali u prostoru je i dalje katastrofa. Nemam pojma na koju stranu svijeta mi gledaju prostorije u stanu ako ne pogledam di je sunce i onda po dobi dana i suncu nekako uspijem nešto odrediti, ali i to uz tešku muku. Igram igrice koje imaju samo opciju gore, dolje i lijevo, desno. Čim je neka igrica gdje ima raznih smjerova ja se odmah pogubim i nemam volje dalje igrati. Možda sam trebala ranije krenuti s takvim igrama, ali toga nije bilo kad sam ja odrastala :D Probaj ti sa svojom vidjeti kako bi se ona snašla u virtualnoj orijentaciji.

Nedavno sam bila u Njemačkoj i nas par cura je navečer tražilo jedan lokal. Imale smo kartu grada i ja jedina sam ko ovca išla za njima jer nisam imala uopće predođbu di bi trebali krenuti. Neke su bar davale prijedloge i pokušavale se snaći i iako smo malo lutale na kraju smo stigle na odredište. Da nije bilo tih drugih cura meni bi i povratak natrag bio problem. Jednostavno se pogubim i potom totalno zablokiram.

Uglavnom, nekad mi je ta prostorna orijentacija baš problem, ali sam se pomirila da je to tako i nekako funkcioniram i bez nje. Srećom, nije mi problem i 10 ljudi zaustaviti i pitati za smijer ako sam na nekom nepoznatom terenu. Tvoja cura je još mala i ima nade da se kod nje to popravi.

[Bodulica]

I da, i motorički sam bila puno nespretnija i lošija od ostale djece. Ne znam koliko to ima veze jedno s drugim ako uopće ima.

[sirius]

Ja sam izrazito lijevomozgovna, baš po svim parametrima. I desnoruka. I ocajno se orijentiram.
Nove gradove ili kvartove proucavam danima nasuho s kartom prije nego kročim u njih. Novu rutu u ZG moram proći bar triput da je zapamtim, pomažem si svjesnim ponavljanjem naglas (banka lijevo, pa pekara, pa semafor preko puta kojeg je cvjećara...).
Ako hodam gledajuci kartu, obavezno je moram okrenuti u smjeru kojim hodam jer ukoliko gledam naopako, gotovo je, ne mogu nikako tu sliku projecirati ispravno.
Pri učenju vožnje, pogled u glavni retrovizor zahtijevao je stalno "prevođenje" s koje mi se to strane priblizava auto.
Splesti pletenicu sebi na potiljku ili svezati mašnu na leđima, nula bodova.

ovo moram obavezno. Inace, u jednom trenutku u zivotu radila sam kao asistentica u stomatoloskoj ordinaciji. Tamo je sve naopako (oznacavanja papira sa zubnimm statusom, sve sto se radi u ustima ...) jer se gleda od pacijenta . Potpuno nevjerojatno to mi nije bio problem. Inace, ne znam lijevo i desno bez razmisljanja.
Moj nacin orjentacije u prostoru je cista kompenzacija radim ju po detaljima. Odredujem put od nekog detalja do detalja (plava kuca, zelena vrata, ostri zavoj, veliko drvo...).
U prostorima koji su jako isti npr .podzemne garaze i sl. moram se jako koncentrirati i zapamtiti tocnu lokaciju .
Moja kcer ima isti nacin razmisljanja , sa jos malo vise problema na papiru . U prostoru joj je lakse poloviti detalje (kompenzacija!) tako da se tamo bolje snalazi.

[sirius]

inace, moja kcer ima poteskoce u pisanju i citanju iskljucivo zbog problema sa vizualno prostornom prercepcijom. Rukopis joj je los , ali to nema veze sa grafomotorikom (iako tako izgleda) . Ona lakira nokte, niže perle za ogrlicu ili radi ogrlice od onih malih gumica brzinom svjetlosti vec godinama. I npr. boja unutar ZADANIH linija bez greske, ali da sama precrta neki apstraktni lik - nula bodova.

[Peterlin]

ovo moram obavezno. Inace, u jednom trenutku u zivotu radila sam kao asistentica u stomatoloskoj ordinaciji. Tamo je sve naopako (oznacavanja papira sa zubnimm statusom, sve sto se radi u ustima ...) jer se gleda od pacijenta . Potpuno nevjerojatno to mi nije bio problem. Inace, ne znam lijevo i desno bez razmisljanja.
Moj nacin orjentacije u prostoru je cista kompenzacija radim ju po detaljima. Odredujem put od nekog detalja do detalja (plava kuca, zelena vrata, ostri zavoj, veliko drvo...).
U prostorima koji su jako isti npr .podzemne garaze i sl. moram se jako koncentrirati i zapamtiti tocnu lokaciju .
Moja kcer ima isti nacin razmisljanja , sa jos malo vise problema na papiru . U prostoru joj je lakse poloviti detalje (kompenzacija!) tako da se tamo bolje snalazi.

Slično je i kod mene. Ne mogu automatski čitati nacrte nego moram promisliti.

[palčica]

inace, moja kcer ima poteskoce u pisanju i citanju iskljucivo zbog problema sa vizualno prostornom prercepcijom. Rukopis joj je los , ali to nema veze sa grafomotorikom (iako tako izgleda) . Ona lakira nokte, niže perle za ogrlicu ili radi ogrlice od onih malih gumica brzinom svjetlosti vec godinama. I npr. boja unutar ZADANIH linija bez greske, ali da sama precrta neki apstraktni lik - nula bodova.

Potpis na sve što napisa sirius.
Imala sam sličnu učenicu. Najviše se očitovalo u pisanju. Započela bi sljedeću rečenicu pisati iza prve, iako je ispod bilo još nekoliko rečenica ili bi rješenje zadatka upisivala gdje ne treba. Slova joj nisu mogla ići od crte do crte, pisanje slova koja se pišu u dva ili tri retka su joj baš predstavljala problem....Nema ni diskleksiju, ni disgrafiju, nijednu dis. Jako vješta inače.
Ono čemu sam ja mogla doskočiti kao nestručnjak je da ne piše s ploče nego s papira i da joj papir podmetnem ispod bilježnice i da si označava retke kako se ne bi gubila.

[sirius]

Pallči, to sto pises da je mucilo ucenicu jest vrsta-disleksije.
da ne bi bilo zabune.
npr. kad su poceli uciti pisana slova moja kcer ih prvo nije raspoznavala ( u rijeci, na hrpi) , a onda ih nije mogla reproducirati iz dva razloga.
prvi- crtovlje. Ona upoce nije znala gdje da pise jer su biljeznice napravljene koma, i osoba sa njezinim problemom vidi samo masu crta bez reda.
Tome smo doskocili da smo kupili specijalne biljeznice koje imaju obojana podrucja izmedu crtovlja.
Drugo-ona ( obzirom da nije na cisto sa lijevim i desnim) ne kuzi na koju stanu idu zavijutci i spajanja kod pisanih slova.
Zato gubi puno vremena , energije i koncentracije kada mora pisati pisanim slovima jer si mora ponavljati u glavi kojim redosljedom idu potezi pojedinog slova uz asocijacije ( gore, zaokruzi, dolje, repic, spoji -to bi u njezinom svijetu bilo obicno malo pisano O ).

[palčica]

Vidiš, u obradi nije tako definirano. Teško mi je bilo razdvojiti diskleksiju s prostornom percepcijom jer ima i socijalnih faktora da sad ne razvlačim. Koristi mi sve to pročitati.
Gdje ima kupiti takvih bilježnica?

[sirius]

Vidiš, u obradi nije tako definirano. Teško mi je bilo razdvojiti diskleksiju s prostornom percepcijom jer ima i socijalnih faktora da sad ne razvlačim. Koristi mi sve to pročitati.
Gdje ima kupiti takvih bilježnica?

u Hrvatskoj imas samo posebne biljeznice od "20 grama ljubavi" (ima na e- kupi, i u Narodnim novinama"), iako te su dobre samo za prvi razred. Crtovlje je preveliko za kasnije, brzo pisanje.
sad za drugi razred sam nabavila iz Njemacke, nihova djeca sva pisu u pisanke sa obojanim podrucjima izmedu crtovlja. https://www.amazon.de/gp/aw/d/B0041V...947332&sr=8-14

Inace, dijagnoza disleksije i disgrafije se sluzbeno moze postaviti TEK nakon zavrsenog drugog razreda. Tako da se u obradama ranije pisu samo smetnje pisanja i citanja.

[sirius]

Vidiš, u obradi nije tako definirano. Teško mi je bilo razdvojiti diskleksiju s prostornom percepcijom jer ima i socijalnih faktora da sad ne razvlačim. Koristi mi sve to pročitati.
Gdje ima kupiti takvih bilježnica?

Problemi sa vizualno prostornom percepcijom su puno siri pojam. U kojem smjeru ce se oni razvijati i koja ce podrucja obuhvacati ne moze se znati dok je dijete manje.
Moze lupiti samo npr. na geometriju, a da ne bude problema citanju i pisanju (ili problemi budu jako mali pa se dijete nauci nositi sa tim).

[palčica]

Puno ti hvala! Koristit će info nekim roditeljima i učiteljima oko tih bilježnica. Super si.
Znam da se treba proći minimalno 2 godine formalnog obrazovanja za konkretniju dijagnozu. Nekad je teško uočiti smetnje, djeca prikrivaju, roditelji ne žele obrade.

[palčica]

Isprika autorici teme. Malo sam se okoristila.

[čokolada]

To je velik problem, upozoriš roditelje na moguće teškoće i uputiš ih kome se obratiti, a oni kažu - ma oduvijek je smotan, i ja sam takav bio . Onda za par godina ispadne glup i lijen.

[palčica]

Najgore mi je vidjeti djecu kako se muče i frustriraju.

[Peterlin]

Najgore mi je vidjeti djecu kako se muče i frustriraju.

Tvoji postovi nikako nisu offtopičarenje.

Jako nas je puno kojima dobro dođu takva pomagala. Obično ravnalo na tekstu je savršeno pomagalo. Moj E. ima 4 iz matematike jer unatoč dobroj matematičkoj logici nije u stanju prepisati zadatak iz reda u red bez greške. Barem će jednom profulati predznak ili zamijeniti brojnik i nazivnik. S tim se živi. Od malena smo ga uvježbavali da provjerava, ali na tome gubi puno vremena.
* * *

Trik za dobro snalaženje u tekstu je obično ravnalo koje položiš na redak. Klasičan daktilografski štos. Ja se time isto koristim. Ili napraviš karticu od kontrastne plastike ( izrežeš od nekog starog fascikla) veličine vizitke, koja može imati urezan ugao ili sredinu. Djeca to trebaju isprobati i vidjeti što im najbolje odgovara. Ali to su regularna pomagala za osobe koje imaju problema s orijentacijom u prostoru, pa tako i na papiru.

[Peterlin]

Palčice, ako te zanima još trikova, malo zaviri ovdje: http://hud.hr/uvod/

[Peterlin]

u Hrvatskoj imas samo posebne biljeznice od "20 grama ljubavi" (ima na e- kupi, i u Narodnim novinama"), iako te su dobre samo za prvi razred. Crtovlje je preveliko za kasnije, brzo pisanje.
sad za drugi razred sam nabavila iz Njemacke, nihova djeca sva pisu u pisanke sa obojanim podrucjima izmedu crtovlja. https://www.amazon.de/gp/aw/d/B0041V...947332&sr=8-14

Inace, dijagnoza disleksije i disgrafije se sluzbeno moze postaviti TEK nakon zavrsenog drugog razreda. Tako da se u obradama ranije pisu samo smetnje pisanja i citanja.

Trebalo bi u Mulleru pitati ili im reći za to, pa da naruče. Ja sam se tak godinama patila s trokutastim olovkama za ljevake i problematičnu motoriku, a sad ih ima u svakom shopping centru.

[palčica]

Hvala Peterlin. Bilježnice ću nabaviti (već sam zvala prijateljicu iz Austrije), nadam se da će imati učinka. A mogla bih vidjeti i te olovčice.

[sirius]

Hvala Peterlin. Bilježnice ću nabaviti (već sam zvala prijateljicu iz Austrije), nadam se da će imati učinka. A mogla bih vidjeti i te olovčice.

Nasla sam ove br. 2 ( bas danas!)u Muleru u Zg (AM).
Imaju samo male , 2,60 kn.

[aleksandra70vanja]

još jedna (znam da ti ne pomaže naše postrojavanje, ali možda utjeha da vidiš da nas ima jaku puno)
orijentacija nula bodova
kažem, u stanju sam se izgubiti na trgu bana jelačića

pišem lijevom rukom, ali nisam čisti ljevak

lijevo, desno, problem
nije ono baš problem, ali mi nije automatizam, moram dobro razmisliti

gdje god idem redovno se izgubim, redovno
izađem na krivoj stanici tramvaja, a 100x sam prošla taj put

išla sam s mamom u dz siget kod dermatologa
obavimo, reko, idemo mama sad do AM, tamo je tramvaj
i hodamo mi, hodamo
pa hodamo
i hodamo
i dođemo do tramvajske stanice
u trnskom
moram napomenuti da sam u dz siget bila masu putu
i masu puta išla na tramvaj kod AM

[lunja]

Pala mi je na pamet jedna moja prijateljica još u srednjoj, došla na trg bana Jelačića, gleda u kartu zagreba, vidi onu točku "vi ste ovdje" i pita: a kako znaju?

[aleksandra70vanja]

Pala mi je na pamet jedna moja prijateljica još u srednjoj, došla na trg bana Jelačića, gleda u kartu zagreba, vidi onu točku "vi ste ovdje" i pita: a kako znaju?

[jelena.O]

Hvala Peterlin. Bilježnice ću nabaviti (već sam zvala prijateljicu iz Austrije), nadam se da će imati učinka. A mogla bih vidjeti i te olovčice.

A smiju lu se uopće te teke upotrebljavati kod nas, kad mi imamo svoje obrasce crtančice, a,b,c..... a i vjerovatno se kod nas drugačije pišu slova nego u njemačkoj