I onda se žale kako djeca ne znaju mnogo pojmova na bosanskom... Mislim, kako će ih znati kada ih ni ovi stariji ne koriste...
I onda se žale kako djeca ne znaju mnogo pojmova na bosanskom... Mislim, kako će ih znati kada ih ni ovi stariji ne koriste...
A sto se tiče slaganja padeža i sl. Moja cura ima 2 g i 2 mj i ne grijesi ni u padežima, ni u rodu, ni u broju... Priča ko velika. Jedino joj ne ide nepostojano a. Smiješno je kako ga nikad, ali nikad ne izostavlja, mada je ispravim. Sin, s druge strane, ne govori ni upola dobro kao ona, iako je 3 godine stariji, kasnio je s govorom jako i jos nije sve nadoknadio, a sad se umiješao i eng u cijelu priču i prilično sam zabrinuta kako će se to na njega odraziti.
Možda Juhuhuovci nekome pomognu.
Ne znam zapravo što je na portalu, ali M. voli tu tv emisiju. Portal je nekog novijeg datuma.
Kaae, puno se trudis I svaka ti cast, ali cinjenica je da bas nemas dovoljno situacija da "forsiras" hrvatski. Ja se ne trudim oko ucenja hrvatskog. Sva familija ovdje (Austrija) je iz hrvatske, medjusobno pricamo iskljucivo hrvatski, ali unatoc tomu, curki je vec odavno njemacki dominantan jezik ( ima 6 god.). Hrvatski joj je losiji od ocekivanog obzirom na to da mu je stvarno puno izlozena, ali napreduje, vokabular joj raste s vremenom.
Od najranije dobi, glavno drustvo za igru su joj necakinja i susjeda hrvatica - kod obje se kod kuce govori hrvatski. Ali kad se njih tri igraju, prevladava njemacki.
Poanta je Kaae...poboljsati hrvatski tvojeg sina ce zahtijevati dosta energije I vremena s tvoje strane. A jos je I pefekcionist. Ne bi te htjela obeshrabriti, ali ti si, kao jedini govornik hrvatskog jednostavno premalo, da bi hrvatski kod tvog sina opstao u onoj kolicini koja bi tebi bila zadovoljavajuca.
Posljednje uređivanje od Uh-puh : 12.07.2016. at 20:48
X. Ovako nabrzakenzi i iz perspektive outsidera bez neposrednog iskustva, ja ovako mislim... nije samo sin perfekcionist (i ja sam pa kužim fellow-perfekcioniste). Iako, ja sam si izgradila brend na Rodi od svog cronglisha, pa možda i nisam toliki... Kaae, mislim da se trudiš puno, vidim da ti je važno, ali neke stvari mislim da ćeš morat otpustiti. Izlaži ga i dalje, od toga može imati samo koristi, ali mislim da moraš smanjiti svoja očekivanja (iako.... pretpostavljam da uloženi trud traži makar neki povrat, tako da razumijem da je dijelom demotivirajuća situacija ti djetetu hrv, on tebi eng). Mislim da moraš donekle smanjiti očekivanja. Što on više izlazi iz tvog krila u krilo okružja (škola će bit definitivno to), mislim da će ti to bit teže vrtit to "hrčkovo kolo" - pogotovo što ti rasturaš eng i mali to zna (nije tipa ko npr. da natucaš eng pa on za komunicirati s tobom mora furat hrv).
Joj, ni meni se ne svidja to mijesanje jezika u recenici. Dozvoljavam ponekad, samo za rijeci koje zvuce grozno neprirodno na jeziku koji se govori.
Baš mi klinac veli kako susjedna grupa pjeva neku pjesmu volim te ali sad goodbay
E, to. Kasnije, kad skola I drustvo prevagnu I on bude sve manje vremena provodio s tobom...polako ce blijediti i ono sto je do tada naucio. Ako nema cro community, nece imati gdje prakticirati hrvatski...cak i da zeli. A on ne zeli![]()
My 2 cents:![]()
Ja pak mislim da to ne mora biti tako i da se ne mora pod svaku cijenu okruziti ljudima koji pricaju hrvatski da ga ne bi izgubio.
U ovoj fazi bi to pomoglo njoj, jer bi ga cuo iz vise izvora i mozda bi bio motiviraniji, medjutim i dalje vjerujem da je sve to samo faza, cini mi se da ona sve radi dobro, da uopce ne inzistira ali da je razvila neki njihov "hod dvojezicarstva", i da samo treba nastaviti kao i dosad. Kaae, drzi se!![]()
Složila bih se s Elly
Hrvatski community nema; gotovo nitko oko nas nije iz Hrvatske. Hrvatski slusa svaki dan, pa sto bude.
Nemam neka visoka ocekivanja, stvarno ne mislim da ce lektorirati na hrvatskom. Ali stvarno bih voljela da zna/razumije, na nekoj barem relativno jednstavnoj dnevnoj razini (i on i beba). No vidjet cemo.
Sinoc je u krevetu, dok smo citali, pricao samo hrvatski, na primjer.
Pa to je po meni, OK. Ne moraš imat osjećaj da ste zapeli. Razumjet će, a koliko će pričati - vjerojatno svakom godinom sve manje. Ako bude stani-pani da mora propričati, onda će se osloniti na taj svog registar u glavi. Ako budeš ustrajala tako i s bebicom, onda će njih dvoje vjerojatno međusobno pričati eng, s tatom eng, a tebe će slušat na hrv, a odvraćati na eng, a rodbinu će razumjeti, ako neće aktivno odgovarati s rodbinom na hrv. Vidjet ćete što vrijeme nosi.... i koliko će tebi to biti prirodno, a možda i bude, znam obitelji u kojima uopće nisu svjesni s kojim jezikom npr. dvoje govore, mislim da jedan govori isto tako hrvatski, drugi odgovara na stranom, bez da su ful svjesni da tako razgovaraju.
Hah, pomijesale su mi se stranice i postovi jucer, pola ovoga nisam ni vidjela. Pogledat cu Juhuhu. Suncice se sjecam... ne znam hoce li mu to biti zanimljivo.
Jako je bitno da ti uvijek i bez iznimke s njima pricas samo na hrvatskom. Ako ti je to bitno.
Nema mi goreg nego kad cujem tri rijeci hrvatskog, tri njemackog i tak stalno. To mi je silovanje jezika, ruzno skroz.
Nas sin samo sa mnom prica hrvatski, ali ja sam s njim od pocetka iskljucivo pricala na hrvatskom.
Rodbinu s kojom prica hrvatski vidi otprilike jednom mjesecno.
Imali su hrvatski u vrticu, dva dana u tjednu svaki drugi tjedan.
Vec sam napisala da mi hrvatski, bez iznimke i uvijek, nije i nece biti opcija. Nasamo, da. U drustvu, uglavnom ne.
Pa i to je vec super, ako kad ste nasamo ne mijesas jezike.
Sad sam procitala tvoj prvi post, sve radis kak treba, bit ce to super, vidjet ces.
Jedino sto mene uopce ne smeta ako nas netko ne razumije, uvijek pitaju ako zele znati , a i ne moraju svi znati sto pricamo.
I svima u naselju je to normalno i naucili su par rijeci hrvatskog.
Kaae, kako ide?
Čini mi se ok da ne razgovarate na hrvatskom pred drugim ljudima s kojima ste direktno u kontaktu, ni mi to nismo radili, pogotovo kad bi nam netko došao u goste, to je nepristojno.
Mi smo prošli slično sa prvim, mislim da je više do perfekcionističkog karaktera nego do nekih tvojih grešaka. (Isto je sve razumio ali su ga jako frustrirale greške, ne samo u jeziku nego u svemu.)
Možda je metoda kriva, ali ponekad bih ja namjerno pogriješila na hrvatskom pa rekla: Ups, i ja sam zaboravila kako se kaže. Nema veze, probat ću ponovno! Što ti mislis, kako se kaže?
S njim smo dosta radili na kontroli frustracije općenito. Prvo sam morala promijeniti svoj živčani pristup - to je valjda nasljedio od mene, ili naučio.
Kad bih u nečemu pogriješila pred njim, umjesto nagle reakcije i odustajanja rekla bih da me to ljuti i želim odustati, ali pokušat ću još jednom, ili ću tražiti pomoć.
To je bilo jako korisno kod njega, i u roku par mjeseci ispadi u stilu obuje cipelu na krivu nogu, skuži, baci cipelu i viče da ne želi van, ili fula nešto na hrvatskom pa odustane od razgovora osim na engleskom, su postali rijetki.
Dosta je pomagalo pričanje priča i pjesmica na hrvatskom gdje ima rime, to im se sviđa i brzo pohvataju.
Par večeri čitaš ti, a onda kažeš njemu da ispriča tu priču ili otpjeva pjesmu. (Vjerojatno je neće prevoditi nakon što ju čuje 5 puta na hrvatskom, a ni jednom na engleskom.)
Super je što crtiće gleda na hrvatskom. Odmah nakon ga traži da ti prepriča što je koji lik u crtiću rekao.
I naravno, kad sam pokrene razgovor na hrvatskom, pohvališ ga jer mu ide dobro i kažeš da bi voljela da tako pričate što više.
Ja bih zeljela prijaviti znacajan napredak. Nakon 10-odnevnog boravka u rusinskom selu (cini se da joj je to bio pravi poticaj) moja curica je pocela pricati sa mnom rusinski.![]()