 |
|||
Jedino u tvojoj situaciji mi je upitna ideja da dijete bude uvijek zadovoljno i sretno . To je utopija.Originally Posted by Deedee11
Dijete mora imati frustracije, pa ako mu je najveca frustracija to sto je mama na wc -u neka bude. Nauciti ce se nositi sa idejom da se svaka potreba ne mora zadovoljiti iste sekunde i na nacin koji je zamislilo.
Last edited by sirius; 25.07.2016 at 17:47.
I gledaj, ne kuzim zasto bi ju uopce morala odvajati od sebe ako ne zelis .
Iako je meni malo previse govoriti o odvajanju od djeteta starog godinu dana na dva sata.
I djete jos ostaje sa rodenim ocem.
ako nemas potrebu sama otici u trgovinu ili pedikeru, tada nemoj. Zasto bi to uopce radila ako drugi rade. Kad pozelis raditi valjda ces i napraviti.
Last edited by sirius; 25.07.2016 at 17:53.
Deedee, po meni je dijete od niti godinu dana - beba. Zato se ja nimalo ne slažem sa savjetima da je nužno navikavati je na razdvajanje, ili da je nenormalno da si toliko s njom.
Postoji mogućnost da se roditelj malo pogubi u predavanju djetetu, da malo zaboravi na sebe - kako da ne. Onako, imaj to na umu. I ovo što kaže sirius, nije ni potrebno ni moguće da dijete uvijek bude zadovoljno. Ono, ne treba se truditi namjestiti cjeli svijet na djetetovo zadovoljstvo. Ali meni ova tvoja situacija uopće ne daje na to. Imaš malo dijete koje burno reagira na razdvajanje, a za razdvajanjem nemaš stvarnu potrebu.
Ja se s tobom slažem, sve u svoje vrijeme, samo ne zaboravi podsjetit sebe da dijete raste i da nešto što je danas potreba, sutra neće biti.
Ja sam temu na pocetku shvatila potpuno drugacije. Cinilo mi se da je Deedee nezadovoljna trenutnom situacijom i da se zeli poceti odvajati od bebe, te da trazi nacin kako to izvesti. Svakako nisam za odvajanje ako majka to ne zeli i ako joj zivotna situacija dopusta tako.
I ja sam shvatila da Deedee nije sretna (ili netko u obitelji nije sretan, i to se dogadja) pa da trazi nacine za rjesavanje situacije.
No ako nju ne smeta sto je cijelo vrijeme s bebom, naravno da im je tako najbolje.
ja sam ju shvatila da ona hoce :" i vuk sit i koza cijela:"
ono, ostavila bih bebu ,ali ne bih da place.
i zeljela bih da je beba cijelo vreme zadovoljna i sretna dok je sa ocem (ili kim god) :u pozadini njezna muzika i jednorozi koji trcakraju po livadi:
ali to nece ici, osim da priceka da dijete naraste do skolske dobi npr.
djeca placu kad su frustrirana. Djeca dok odrastaju budu frustrirana zbog raznih stvari (bolje da i ne nabrajm). To ne znaci da su nesretna i da ta frustracija ostavlja neke posljedice na njihov razvoj.
Jedino s cime nisam presretna je sto lezim uz nju dok spava, ali ne zelim prestati dojiti radi toga. Kad uspijem izaci iz sobe se probudi i onda ne moze natrag zaspati. Ali ocito ce i to proci.
Voljela bi da je muz moze pricuvati. Ali nikako to ne zelim na silu. Niti muz to zeli na silu. Zato sam otvorila temu.... htjela sam cuti iskustva, neke savjete i ako se ikako moze to izvesti bez placa jer nisam imala ideju kako to izvesti. Htjela bi da oboje uzivaju sami, a na silu to ne bi bilo ni jednom ni drugom. Pokusat cemo par nacina, ako joj ne bude odgovaralo pricekat cemo vrijeme kada ce joj odgovarati.
Ne mislim da je smak svjeta ako beba place ili njurga samo ovaj plac je drugaciji. Nije njurgasti plac, dosadno mi je ili spava mi se...nego je vrlo uznemireni plac gdje beba pome jecat. Ne znam kojem normalnom covjeku bi bilo normalno piti kavu dok mu beba tako place... ali ocito nismo svi isti ili ne reagiraju sve bebe jednako na majcin odlazak.
To sto radim kucanske poslove snjom, sto visi po meni dok kuham i slicno, ne bi rekla bas ni da je jer ne moze bez mene, nego ona jednostavno mora vidjeti sto se radi i to mi ne smeta, ponekad mi je zapravo to i vrlo zabavno i mislim da tako i puno uci. Htjela sam samo dati primjer da smo zaista zajedno, a ne samo u istoj prostoriji pa da beba nije dobila "dozu mame". Kada se zaigra s tatom ja postanem visak i tada mogu raditi sto zelim (dok god sam u istoj prostoriji).
Hehe sirius je vjerojatno pogodila srz...
Dakle to sto cekam mogu cekati do skolske dobi...
A dobro si i procjenila da mi tesko pada njeno i njurganje, kamo li ovakav plac.
Stvar je u tome da ja plakanje valjda povezujem s tugom, a njoj je to i nacin komunikacije....samo sto vecinom reagiram odmah instinktivno cim cujem plac. Tesko ce mi biti to promjeniti. Ipak kada su vazne stvari ne popustam, pocinjem biti svjesna da zapravo beba uci kada mu roditelj postavi granice.
U ovoj situaciji bi zanemarila obicno njurganje, ali beba zaista bude gotovo u panici.
Ja bas i nisam imala neki izbor pa sam tako morala svoje nauciti da budu ponekad bez mene. Cim se uveo drugi obrok osim dojenja nakon 6mj meni je to dalo sat dva vremena da napustim kucu. Morala sam i to me prisililo da jednostavno izidem kroz vrata. Isto kao i jaslice s godinu dana. Morala sam raditi. Cura je krenula s godinu dana a braco kad je napunio dvije. Da mi se vratit i njega bih upisala cim bi napunio godinu. Jednostavno je s manjima to bezbolnije. Barem u mom slucaju. I sretna sam da imam bake i dide koji su se u svemu tome dobro snasli,a i divne tete u jaslicama. Prosli smo i tu famoznu fazu da ni iz kreveta od njih nisam mogla. Ali ja sam zeljela kad zaspu vrijeme za sebe. Nekome to ne treba,meni je trebalo i bilo mi je prenaporno da lezim budna pored djeteta jer ce se u suprotnom probuditi. Nek se probudi,zaspat ce opet a ja cu se opet ustat cim zaspe. Zapravo jedino u cemu sam potpuno zadovoljna kad se sjetim prve godine njihova zivota je to da su navikli da budu i s muzem(mama=tata) i s bakom i didom na par sati a ako treba i prenocili bi. Da nisam morala mozda mi i ne bi ispalo sve ovako divno,jer bi linijom manjeg otpora jednostavno ostala u kuci. Moje je osobno misljenje ako se majka planira vratiti na posao nakon godine da bi bilo lakse da je dijete vec dozivilo da bude sat dva odvojeno od nje. Ako nista lakse mi je npr.kod zubara ili ginekologa cekati red samoj nego s bebom od 10mj u narucju.
Gledaj, tebi se cini da je u panici.
Ali zasto bi bila u panici?
Pa nisi je ostavilausred noci samu u sumi medu vukovima. Ostavila si ju sa ocem u poznatom prostoru. Obzirom da je navikla da se ti vise brines o njezinim potrebama ( citaj : skaces na svaki mig) iznenadena je i frustrirana.
Ali ako njoj i ocu das dovoljno vremena i povjerenja snaci ce se, iizgraditi ce poseban odnos. On ce prepoznavati bolje njezine potrebe, a ona ce u njemu vidjeti osobu koja zadovoljava njezine potrebe.
Da, mozda ce na pocetku i tuliti kojih5 minuta, ali sve je to za ljude.
Odnosno, bebe.
Last edited by sirius; 25.07.2016 at 22:48.
Deedee, ja bi prvo pokusala nesto napravit s tim nocnim spavanjem, tj. lezanjem pokraj nje dok spava. Ona zaspe, ti se iskrades. Ako se probudi, vratis se. I tako ponovo dok napokon je zaspes s njom.
Ili se instant probudi cim izadjes? Moj se dugo budio svakih 10-15 minuta, ako ja ne ni bila kraj njega. Al bi dosta brzo i zaspo kad bi se pojavila i podojila ga. Kad sam prestala s nocnim dojenjem poceo je puno bolje spavat, al da se potpuno prestao budit, kad netko (al sad je vec mogao i tata) nije kraj njega, nije, sve je do nekih 2 i po, 3 godine.
Alternativno, ako se bas isti cas budi, ja bi si nabavila kindle ili neki e-citac s pozadinskim osvijetljenjem i lijepo u krevetu citala knjige - i bas bu me bilo briga za sve ostalo
X
dijete jos nema ni godinu dana, halo zene, kakvo treniranje odvajanja, odlazak na sat dva, samo da se dijete nauci na neku situaciju u kojoj ce mozda biti sa 3 godine kad krene u vrtic
a majka ocito nema potrebe niti zelje odvajati se od djeteta
vec ju uznemiravaju komentari i savjeti okoline o tome da je dijete previse vezano uz nju
Deedee11, ja ne mislim da si igdje pogrijesila, ili da je nesto nepopravljivo
meni je normalno da beba, a s nepunih godinu dana to jos i je, zeli biti puuno, stalno s mamom (a cijeli njezin zivot do tada je mama tu 24 sata)
ono sto ti smeta (ne imanje mira na wc.u ili u kupaoni, tvoj rani odlazak na spavanje jer dijete tako zeli, komentari o odvajanju od strane okoline ...) pokusaj promijeniti, cure su dale puno dobrih prijedloga i savjeta
kad dodje vrijeme za vrtic, ili kraca odvajanja npr. za prespavati kod bake (ili bilo sto slicno) onda ces se s time baviti
a do tada uzivajte
Tako sam i ja ovo shvatila.
Zdrava doza frustracije neophodna je da se djeca nauče nositi s tim.
Nedavno sam čitala ovaj intervju s Jesper Juulom: http://familylab.si/if-nothing-else-...try-the-truth/
i dojmio me se ovaj dio (znala sam da postoje neurološke posljedice kada se dijete u najranijoj dobi suočava sa previše frustracije i stresa, ali nisam znala da postoje posljedice ako se suočava i sa premalo):
Neuroscience and research tells us that children who are not allowed to be frustrated during the first two and a half years of their lives miss out on an important development of the brain, namely the link between the left and the right side which deals with the ability of empathy. Of course the brain is a developing organ so it can change but parents need to stop role-playing – they need to stop aiming for total bliss! If you are treated like a princess for the first 18 months of you life you will start behaving like a princess. Parents must be real in their contact with children. They have to learn how to say “No!” and they, especially mothers, have to learn how to brush their children off. It is all right to say: “Go away… I want to read my magazine!”, “I want to cook my meal!” or whatever it might be.
Ali slažem se da je dijete od Deedee još beba i da je normalno da je vezano za mamu
ja isto ne bih forsirala nikakvo treniranje ako nema vanjske potrebe tipa posao
ali bih tražila neka međurješenja, kao ovo što sam predložila, da drugi vode dijete u park
i definitivno bih nabavila kindle
E i ovo
naravno, ni ja ne bih pustila dijete da očajno rida sat vremena samo da bih nešto dokazala
ali postoji mogućnost da dijete očajno plače kad ti odeš pa još 5 minuta, i nakon toga bude skroz ok. Ja bih to provjerila, recimo izađem do dućana, u vrijeme kad je dijete dobre volje, na desetak minuta.
Sjećam se prvog puta kad sam odlazila od kuće i sin je plakao, on isto zna opalit očajnički plač najdublje patnje (a tad još nisam znala koliko taj očajnički plač zna koristit u banalnim situacijama). Ja sam zamišljala da cijeli dan taok rida kao na mom odlasku. Nazovem kasnije doma, čujem njega u pozadini gugu gaga bubu baba
pa nitko nije ovdje niti rekao da se pusti dijete da plače po 2-3 sata niti je potrebno da se svakodnevno toliko odvaja zbog "treninga"
nego, malim koracima da se odvaja od djeteta, da je pomalo nauči da postoje i frustracije... sad je vrijeme za to
ne pričamo o bebi staroj tjedan dana, niti mjesec dana (kad je normalno i da ležiš od-do uz bebicu i nosaš je non-stop sa sobom) već o malom djetetu koje već
neke stvari oko sebe jako dobro razumije pa i tako da plačem mama stiže u sekundi
ova ideja mi se sviđa da je tata vodi van u park, eto, sigurno voli biti vani i u parkiću, neka ide s tatom bez mame i radi nešto što voli za početak... neka se zbližava s tatom, nek
imaju njihovo vrijeme
i moji su znali teško zaspati navečer i znala sam leći s njima, pa se ustati pa opet doći kad čuješ da se vrte i bude dok su dojili po noći ali da kao neka mama ležiš s djetetom od 19 do 7 h u krevetu,
to mi je ajmeeeeee
za psihičko zdravlje mame - pa treba mama imati vrijeme i za sebe i dijete treba to prihvatiti, polako i pomalo
Pa to mi je logično. Ako dijete nije imalo priliku u svom primarnom okruženju doživjeti frustrirajuću i stresnu situaciju, onda možeš zamisliti kakav je šok kada krene u vrtić, školu, whatever, gdje vršnjaci i osoblje nemaju toliko razumijevanja za nj. Niti se dijete zna nositi sa neugodnom situacijom, niti može doći sebi od toliko frustracija koje odjednom dolaze.
očajnički plač najdublje patnje, o daaa, taj plač je i izmišljen zato da te uznemiri :D
ma da, je, ali teško da se može desiti da dijete nema prilika doživjeti frustrirajuću situaciju te vrste u svom okruženju. a namjerno kreiranje stresnih situacija, ne bi li poboljšao link između desne i lijeve strane mozga, mi je isto malo glupavo
karikiram, no, jedna je stvar da ti dopi*di glumit gljivu u krevetu od 7 do 7 pa to nekako promijeniš, a druga je stvar ostavljat bebu na čuvanje i kad treba i kad ne treba, ne bi li adaptacija u vrtiću prošla bolje.
baš tako
mislim da je najvažnije osnažiti se, biti siguran u sebe i svoje postupke, onda vrlo lako i bez grižnje savjeti to preneseš djetetu...a i okolini koja ima tisuću primjedaba
nekom je to možda lakše, nekom teže, ali bolje krenuti od treniranja sebe nego djeteta
kreni od onog što ti je najgoruće, pa jedno po jedno...a i beba raste, posložit će se sve
Ooo, iznenadila bi se, ja baš imam jedan ekstreman slučaj u susjedstvu. Frustrirajuća situacija se možda i ne može izbjeći, ali kada roditelji umjesto djeteta krenu rješavati te situacije, e to je bad.ma da, je, ali teško da se može desiti da dijete nema prilika doživjeti frustrirajuću situaciju te vrste u svom okruženju. a namjerno kreiranje stresnih situacija, ne bi li poboljšao link između desne i lijeve strane mozga, mi je isto malo glupavo
karikiram, no, jedna je stvar da ti dopi*di glumit gljivu u krevetu od 7 do 7 pa to nekako promijeniš, a druga je stvar ostavljat bebu na čuvanje i kad treba i kad ne treba, ne bi li adaptacija u vrtiću prošla bolje.
A ne znam tko bi normalan namjerno iscenirao takve situacije i što znači ostavljati bebu na čuvanje kad treba i kad ne treba. Valjda uvijek zbog nečeg treba, bio to odlazak na posao ili odlazak na kavu.
naravno da je glupo, to je ko ono puštanje Mozarta ne bi li dijete bilo inteligentnijema da, je, ali teško da se može desiti da dijete nema prilika doživjeti frustrirajuću situaciju te vrste u svom okruženju. a namjerno kreiranje stresnih situacija, ne bi li poboljšao link između desne i lijeve strane mozga, mi je isto malo glupavo
ali ima roditelja koji ipak u prevelikoj mjeri podrede sva svoja ponašanja djetetovim potrebama, odnosno ostave razinu podređenosti koja je bila potrebna kad je dijete bilo mala beba
ovdje Juul kaže da je potrebno nekad reć djetetu (mlađem od dvije godine) "ostavi me na miru da čitam časopis", ili u našem slučaju forum, što sam ja naravno radila, ali sam mislila da sam zbog toga nemajka
odnosno da su roditelji koji neće čitat forum jer dijete želi da ih zabavljaju, neće ić na kavu jer dijete ne želi bit bez mame itd ustvari neprirodni
To je ključna rečenica.naravno da je glupo, to je ko ono puštanje Mozarta ne bi li dijete bilo inteligentnije
ali ima roditelja koji ipak u prevelikoj mjeri podrede sva svoja ponašanja djetetovim potrebama, odnosno ostave razinu podređenosti koja je bila potrebna kad je dijete bilo mala beba
ovdje Juul kaže da je potrebno nekad reć djetetu (mlađem od dvije godine) "ostavi me na miru da čitam časopis", ili u našem slučaju forum, što sam ja naravno radila, ali sam mislila da sam zbog toga nemajka
odnosno da su roditelji koji neće čitat forum jer dijete želi da ih zabavljaju, neće ić na kavu jer dijete ne želi bit bez mame itd ustvari neprirodni
Ne trebaš kreirati nekakve takve situacije, dođu same kao sastavni dio svakodnevnog života: "Pričekaj minutu da stavim lonac na peć" je svakodnevna situacija. Ili "malo pričekaj da obavim wc". Moji su znali čučnuti ispred kupaonice i zavirivati kroz onu rešetku za ventilaciju dok sam ja bila u zahodu, he he he... Kad imaš dvoje djece u dvije godine, rečenice tipa "ČEKAJ da E. presvučem pelene ili ČEKAJ da L. obrišem guzu" su svakodnevna rutina. Čovjek nema 4 ruke da ih kao dva mlada majmuna nateže okolo. Život te brzo prizemlji.
Ali što se svjesnog kreiranja tiče, to dolazi prema potrebi. Ja sam ono ljeto prije nego su dečki krenuli u jaslice napravila doma raspored obroka i spavanja kao u vrtiću (dobili papir i uputu na informativnom razgovoru). Za mlađega je odlično upalilo, za starijega puuuno teže. Čini mi se da bi veći šok bio da su krenuli u ustanovu bez priprema.... Nije to bilo kreiranje frustracija, nego usklađivanje naše rutine da bude što sličnija vrtićkoj. Tu još pripada i ostavljanje djece na sat vremena pouzdanim članovima obitelji, odlaženje u goste, na igralište i tako... Djeca na vrijeme trebaju spoznati da će se roditelj vratiti kad ode i da nikakva deračina ne može promijeniti činjenicu da mama leži u kadi pol sata, pa ga - zamisli - tata uspavljuje.
pa to i ja govorim - kad imaš onda imaš. kad nemaš - nemaš, ovo jedno ne mora čekati da se pelene presvuku i guza obriše. jer ne mora. ih, kuže oni to, šta se mora manje teško pada :D
Nije zanemarivanje djetetovih potreba ako ih ispunjava otac.
Ja bih ovako kako tang predlaže - s jedne strane da tata, ili netko drugi blizak, odvede dijete u kakvu šetnjicu, a s druge strane, da malo testiraš šta se događa kad ti odeš od kuće, koliko dugo traje taj plač i kako se beba ponaša kad prestane. Malo plača može biti, nema veze. I ovo što kažu forumašice, važno je da i tata postaje referentna osoba, to mi se na duge staze čini možda i najvažnije "pitanje" u ovoj situaciji. Ako drama traje dugo, ja bih napravila stanku pa probala za recimo 15 dana opet. Ja osobno ne bih pila kavu ako beba cijelo vrijeme rida, ali i to se može, ako se bojiš da ludiš uvijek s bebom, ili ako osjećaš da gubiš sebe, ili tako nešto (što nemam dojam da je kod tebe prisutno). To onda spada pod "desperate times - desperate measures". Ipak, odrastanje traje ne baš kratko, i još ima dosta vremena za uspostaviti vlastiti prostor.
Eto, mogu reći da me sva djeca vrlo lako ostave i odu svojim putem (godine im se vide dolje), a ni ja nemam baš problema s razdvajanjem, iako smo prvu godinu proveli praktički bez razdvajanja. Primjerice, kad najstariji izađe vani, ja tek ujutro pogledam je li u krevetu, nikakve besane noći ne provodim zbog njega :D
Last edited by vertex; 26.07.2016 at 13:15.
Muz ju je jutros odveo u setnju! Ma savrseno, isto sve kao i kad ja idem snjima, uopce nije ni zanjurgala, odlicno je proslo! Sva sam bila izbezumljena ako negdje place, a ona na kraju lijepo uziva!! Slozila sam robu koju slazem vec tjedan dana
pospremila sve, ma milina! Kad su se vratili smo se veselile da se vidimo i sve pet!
Dogovorili smo se da ako nesto budem morala obaviti ce oni izaci iz kuce ili cemo zajedno izaci pa svatko svojim putem. Npr do zubara moram, te neke osnovne stvari bi trebala obaviti. Uglavnom, jako sam zadovoljna i hvala svima na savjetima, bas ste mi pomogli!!
Pobahatila sam se i htjela i dignuti se dok spava....ali nema sanse. Tek sad je zaspala, a inace u 8 i nesto zaspi... svakih 10,15 min se vrti i cim osjeti da me nema gotovo ..spavanju je kraj, bude budna par sati i onda nam treba par dana da se opet vrati u normalu. Cini mi se da cu zbilja to prihvatiti kao priliku za odmor!
Ma, ne znam kako drugi jednogodisnjaci...ali ova beba je jos beba. Tim vise sto je 2mj ranije rodena, bas je kao da ima 10mj. Njen izvor frustracije je npr autosjedalica, koju mrzi i ako se vozimo 40min, 40min place...osim ako je neravna cesta, onda i place i isprobava glas i smije se,sve istodobno. Samo razmisljam da su sve to potrebe koje ce proci, kad tad i zbilja ce se odvojit i nece joj biti potrebno nosanje ni moja blizina, kao sto su neki napisali. A da je malena...je... brzo raste i mozda se cini da joj nije vise potrebno nosenje ili toliko biti uz mamu, ali ako i dalje trazi, nije li onda da joj to i treba? Kada se desi taj prijelaz? Jedan mjesec svi govore, budi uz bebu, treba te....sljedeci vec....previse je vezana uz tebe, prevelika je.
Stavi tatu neka se odmara uz nju dok ti pogledas neki film na tv-u.
Eto vidis da neke stvari mogu funkcion irati i drugacije samo trebas probat.
Puno toga je i u tvojoj glavi jer "pretpostavljas" djetetove reakcije.
poslusaj savjet od Peterlin neka malo i tata odmori uz kcer
sretno dalje draga!
super, Deedee!
To je velik korak, vidiš kolika ti se sloboda otvorila sad kad imate tu mogućnost.
Što se večeri tiče, pomalo, malo isprobavaj, ali računaj da se i klinci u toj dobi brzo mijenjaju, za mjesec-dva to ti je već neko drugo dijete
super za vrijeme s tatom
što se tiče autosjedalice uh, i moji su se derali u onoj jaje-sjedalici iz petnih žila sve dok nisu prešli u sjedalicu u kojoj se sjedi,
ne znam koju imate, moji se preporodili s ovom https://www.babycenter.hr/cybex-auto...002-84097.html
Tata je prvi put odveo dijete od 1g u setnju?
Oprosti, ne znam sta bi rekla....
Meni je to nevjerojatno... Ja sam vec 2 tj nakon poroda svasta obavljala...I bake i tate su setali i cuvali.
Last edited by Deaedi; 27.07.2016 at 10:25.
Pa sve smo već rekli. Mama je smetnula s uma da djeca rastu i da dijete od godine dana ima drugačije potrebe od bebe od 3 tjedna.
Ja sam dobro zapamtila upute logopeda za mog starijeg (koji je zbog nagluhosti imao kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju): NEMOJTE pretpostavljati što on želi, NEMOJTE završavati njegove rečenice, DAJTE MU PROSTORA da se izrazi jer bez toga neće imati uredan razvoj, ne samo govorno-jezični nego i inače.
X
Meni je ovo isto nevjerojatno, da tata nikada prije nije izveo u šetnju ili parkić vlastito dijete ??!!
Ne znam jel to mogu uopće shvatit al to nije ni bitno, bitno je da Deedee11 shvati da je "malo" zabrazdila i da treba popustit. Zapravo ti prijateljice koja vas poznaju uživo daju dobronamjerne savjete. Istina Bog ako ih nisi iste tražila ne trebaju ti ih ni davati iako bih ja uvijek voljela da mi prijateljica ukaže na takve stavri a na meni je da odlučim prihvatiti sugestiju ili ne.
Pa...super da si mogla... mi smo 2tjedna nakon poroda bile u zivotnoj opasnosti jos uvjek. Kada smo konacno dosle doma, suprug mi je morao u bolnicu. Tako da smo prva bar tri mjeseca bili odvojeni potpuno. A onda.... sam prebacivala bebu s bocice(jer morala je na bocicu dok nije dosla do 2 i pol kg barem). Za to vrijeme muz mi je lezao - bolestan,mjesecima, a ja i beba smo bile same. Bez baka, bez djedova da nam pomognu. Mama bi mi dosla svakih par mjeseci jer smo bile udaljene i to bi me kritizirala. Izdajajuci kao ludak, brineci se o muzu i cisteci kucu noseci bebu koja place i neznajuc ako joj uopce s tim prebacivanjem radim dobro. Satima smo znale lezati i cicati ili hodati i cicati u marami. Da mi se isto opet desi, isto bi ponovila sve i potrudila bi se opet za tu cicu! I da kad je trebala spavati a nije mogla u lezecem polozaju radi refluksa, drzala sam je satima uspravno da bi mogla spavati, satima i po noci. Veliki sam ludak vama koji ste mogli predati bebu od npr 5,6,7 mj nekome u ruke da je pricuva dok vi...ne znam... operete pod u miru, a ne trebate osim bebine prati i muzevu guzicu! Nije ju imao tko pricuvati i mislim da nisam jedina.
Uostalom, ne znam kako kod duge djece koja su dojena, ali bas me zanima kako je to pustiti bebu od 2 tjedna bez cice. Prijateljice koje kritiziraju su odlucile odgajati djecu na drugaciji nacin, nisu dojile ili su dojile od prvog dana pa odustale nakon par tjedana i imale su kome ostaviti bebu od rodenja. Ok, mozda beba kada prihvati dohranu i kada se spavanje unormalizira se moze. Nama se to desilo prije mozda dva mjeseca. Onda smo se preselili i evo otvaram temu o cuvanju jer hvala Bogu muz mi je pokretan i zdrav!! A sada nam je i djed ovdje.
Sretna sam sto imam muza koji je zelio mi pomoci i dok nije nikako mogao, sretna sam sto unatoc svemu se oni zabavljaju, maze i kad to traje za njih ja ni ne postojim. Evo, zahvaljuci ovdje malo ohrabrenja sto sam dobila i pravih savjeta, uspjeli smo sve sto smo htjeli!
Mogla bi se i ja zgrazati nad osobom koja rodi i pusti bebu nakon dva tjedna jer je "umorna". Pa to ne radim jer svatko ima svoj izbor i najbolje zna sto moze sa svojom bebom i kako zeli zivjeti. Nisam otvorila temu radi je li normalno sto sam je pustala ili nisam nego jer sam htjela nekako izvesti da je suprug pricuva i druzi se snjom na samo, sada kada moze. Hvala na savjetima
Deedee, dijete ti već dugo više NEMA 2 tjedna.
deedee1, ne moraš se opravdavat svakome tko se nađe važan da se malo zgraža
ti znaš zašto si donijela odluke koje si donijela, i sad u novim okolnostima si to propitala i počela promjene i eto
Ok...ima 11mj i 28 dana.
Ma...imas pravo... Zasto uopce otvaram ovakve teme i objasnjavam nekome muzevu bolest i slicno...
Deedee,
meni je jako žao :hug:što ste morali proći sve to što ste prošli na počecima, al dijete sad ima godinu dana i pustit mamu na miru da ode u WC ili odspavat par sati bez mame u krevetu od-do mi nema veze s ovom pričom s vaših početaka.
nemoj sad ni ti pretjerivat sa svojim oštrim tonom, jesi lijepo gore pitala kvotano, a cure pokušavaju pomoći, svatko sa svojim iskustvom.
Last edited by Lili75; 27.07.2016 at 12:35.
Meni i nije jasan problem... Ides s jednogodisnjim djetetom u 8:30 u krevet kako dijete ne bi plakalo jer ne želiš da plače. I to ti je to. Ono vjerojatnost da dijete samo odluči da bi radije samo išlo u krevet je uistinu mala... Pogotovo ako ga roditelji neće gurkati u tom smjeru. Meni je takav stav potpuno pogrešan i mislim da nanosi štetu i djetetu i majci i ocu... Pa ja nisam tako sa svojom djecom... Ako je tebi ok ležati da ona ne bi plakala leži... Ako nije nemoj. A ako želiš da ona sama kaže Mama ja bih sama zaspala... pricekaj par godina i sretno...
meni se jako čini da ima veze, sve je to splet okolnosti i odluka...koje imaju neke svoje posljedice, dobre i malo manje dobre.
Ono što mi se čini najvažnije je da si, deedee11, kad si osvijestila problem, pokušala nešto i učiniti da se riješi. I to je jedino ispravno. ne ruminirati o tome jesi li mogla bolje, napravila si za vas najbolje u datoj situaciji, sada jedino preostaje vidjeti da li želiš i kako ćeš stvari presložiti za ubuduće...bit će još milion takvih situacija u životu...
Evo malo o urlanju...Ok...ima 11mj i 28 dana.
Ja sam uz svoju djecu naučila da nije dobro uvijek hodati po jajcima i paziti na njihove osjećajčiće jer tako dobivaš bahate i bezosjećajne klince koji misle da su centar svijeta. Ne želim te kritizirati, govorim ti za vaše dobro (cijele obitelji) jer sam to prošla kao i tvoje prijateljice i gro ljudi odavde s foruma.
Btw. i moj mlađi je ranije rođen - i šta bi sad trebalo, dovijeka ga pošteđivati svega i svačega? Moji dečki oba imaju dijagnoze (nisu to bolesti nego smetnje, ali uzelo nam je puno vremena u djetinjstvu njihovo vježbanje, dijagnostika i terapija) pa vjerojatno zato nemam baš razumijevanja za roditelje kojima je moglo biti drugačije?
Ima ovdje na forumu roditelja vježbača čija su djeca morala proći bolne i neugodne vježbe (uz dernjavu). Gdje bi ta djeca bila da su roditelji popustili na svaki njihov pokušaj plača? Da li je bolje slušati dječji plač dva-tri mjeseca ili imati invalida za cijeli život? A to je samo primjer.
Sretno ti bilo.
X
Upravo tako, peterlin.
Drugo je vjezbati s bolesnom bebom, a drugo je izaci i pustiti bebu s bolesnim - gotovo nepokretnim tatom da place... hm... Kome sam je mogla pustiti i kako sam je mogla "uciti odvajanju" od rane dobi kada smo i dojile?
I mi smo svasta prosle radi dijagnoza oko kojih se nitko ziv nije mogao dogovoriti i sloziti, a da bi hvala Bogu ispalo zdravo dijete. I da i ona je prolazila svakakve kontrole.
Sto se spavanja tice, ne dizem se konstantno jer nakon toga bude satima budna - a i ja i muz koji sada mora raditi skupa snama. I jer bar 5 dana nakon toga nam se cjeli ritam poremeti. I ne pali da muz lezi pored nje jer ne zeli ona ni mene kao mene nego cicu. Jer sa cicom se uspavljuje.Do sada sam bila preumorna to mjenjati, sada trazim nacin kako to izvesti bez ukidanja dojenja.
Sto se tice nosenja, mazenja i ostalog uopce nije za raspravu. Dala sam primjer da sam ovdje za djete. Nosit cu je i voditi za sobom dok god bude to zeljela!
Slažem se s Peterlin.
Vidiš Deedee11 mislim da ti nisi stavila temu da bi dobila savjete kako stvari promijeniti nego više da dobiješ potvrdu da si ispravno postupala i da ispravno postupaš bez obzira što ti neke druge iskusne formašice govore da ako tako nastaviš štetu ćeš nanijeti djetetu kasnije za život, no dobro ti uporno tupi po svome mi ćemo kimat glavom da u pravu si, samo tako nastavi.
mislim ono brdo nas je imalo svakakvih poteškoća na početku, ja sam oba puta nakon poroda završila u bolnici danima s nedefiniranom dijagnozom u bolovima i temperaturi pa sma svejedno dojila cijelo vrijeme muž mi je hodao s kolicima oko bolnice satima i donosio bebu na podoj kad god bi tražila o čemu ovdje pričamo? ti misliš da nije moguće izrealizirat mamin odlazak do npr stomatologa zato što je beba dojena, o svakako smo se svi snalazili pa dojenje nije patilo čak ni uz mastitise.
svaka ti čast na trudu što si održala dojenje al brate ne može sad dojenej biti glavni "krivac" što se niste nikad razdvojile ni na pola sata, sorry pišem ti iskreno ne da te povrijedim nego da ti ukažem da samoj sebi nalaziš opravdanje. Nema potrebe za tim. Postupaj kako ti misliš da je najbolje al dozvoli i da drugi misle drugačije ako ih već pitaš za mišljenje.
Sretno!!
to je skroz logičan zaključak, budući da je žena unutar 24 sata od otvaranja teme primijenila savjet koji je ovdje dobila
reagirala je na dio kad ste joj se počele zgražat zbog onoga što je bilo prije, i bila pritom pristojnija nego što bih ja bila
Pa al jako je nerealno očekivati da će dijete samo poželjeti usnuti... Ili da će ta promjena doći bez suza... Stvar je jednostavna ili ces pustiti da iskaze frustraciju ili nećeš dozvoliti frustraciju... Spavanje, odvajanje, penjanje po stablu, čitanjeitd. Sve se svodi na isto pitanje.
A to tko ima kakvu dijagnozu mislim... To ne mijenja činjenicu da ti sad moraš odlučiti. Ono klasicno, roditelji su odgovorni za atmosferu. Da ja sa svojim tromjesecnim sinom lezim od 8:30 jer on drugačije ne spava, atmosfera bi bila strasna... Al ja imam cetvero djece, petog pridruzenog, osobu s ozbiljnom psih bolesti na brizi i muza koji radi navecer. Istina je da ja ni s prvim nisam lezala i da se u meni sve buni protiv tih uljuljkavanja..
I dojiti nije isto što i biti stalno s djetetom... Dojim cetvrto i bas ono tvrdim da i dojeci mama može izaci van na dva sata ako želi.
Posting Permissions
Reply With Quote