pa nitko nije ovdje niti rekao da se pusti dijete da plače po 2-3 sata niti je potrebno da se svakodnevno toliko odvaja zbog "treninga"

nego, malim koracima da se odvaja od djeteta, da je pomalo nauči da postoje i frustracije... sad je vrijeme za to

ne pričamo o bebi staroj tjedan dana, niti mjesec dana (kad je normalno i da ležiš od-do uz bebicu i nosaš je non-stop sa sobom) već o malom djetetu koje već
neke stvari oko sebe jako dobro razumije pa i tako da plačem mama stiže u sekundi

ova ideja mi se sviđa da je tata vodi van u park, eto, sigurno voli biti vani i u parkiću, neka ide s tatom bez mame i radi nešto što voli za početak... neka se zbližava s tatom, nek
imaju njihovo vrijeme

i moji su znali teško zaspati navečer i znala sam leći s njima, pa se ustati pa opet doći kad čuješ da se vrte i bude dok su dojili po noći ali da kao neka mama ležiš s djetetom od 19 do 7 h u krevetu,
to mi je ajmeeeeee

za psihičko zdravlje mame - pa treba mama imati vrijeme i za sebe i dijete treba to prihvatiti, polako i pomalo