Otkao sam odselila u zemlju Ameriku, primijetila sam da je ljudima puno manje bitno kako izgledaju, sto oblace i koliko kila imaju. Iako sam tu 7 godina, jos uvijek se ponekad uhvatim kako se iscudjavam... a zapravo ne bih trebala jer je to iscudjavanje vrlo vjerojatno nesto lose sto sam ponijela sa sobom iz domovine. Ono, zapravo, sto me ima biti briga kako netko drugi izgleda.

Recimo tu, u mom malom gradicu od 68,000 ljudi, posve je normalno doci na vjencanje u nekoj polu trenirci. Ja se tako ne oblacim, necu tako obuci ni svoju djecu, ali jos uvijek treniram ignoriranje tudjeg ormara.

S druge strane, evo bas ovih dana na poslu imamo ansambl mladih glumaca. Ja, sa svim svojim viskom i skoro duplim godinama zivota, imam manje kila od vecine. Tesko mi je zamisliti da bi u Hrvatskoj tako lako radili kao glumci. I ne, nismo trazili velike ljude zbog nekih specificnih uloga. Ovi su se javili na audiciju i prosli jer dobro glume.