Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 66

Tema: anoreksija/ bulimija

  1. #1
    ana PK

    Početno anoreksija/ bulimija

    Drage cure pomoć!
    Ja sam (bivša) anoreksičarka i bulimičarka s trinaestogodišnjim iskustvom. Glavni problem moje bulimije nije bilo povraćanje, nego ovisnost o laksativima, i to Dulcolaksu. Godinama sam pila nekoliko kutija dnevno i svi liječnici tvrde da sam medicinsko čudno što još uvijek imam crijeva. Kako bi se riješila te prestrašne ovisnosti, krenula sam na psihoterapiju (idem već četiri godine). Isprva sam išla na terapiju po psihoanalitičkoj metodi (oni ne daju nikakve ljekove), a onda sam se prebacila drugoj psihijatrici koja me spasila ljekovima (HeleX, Seroksat, Moditen) i uspjela malo utišati moje strahove, paranoje i depresije, ali ovisnost o laksativima se nije nikako riješavala (naravno, riječ je o psihičkoj, a ne pravoj fizičkoj ovisnosti). I sada sam saznala da sam trudna (sada 9 tjedana). Psihijatrica mi je ukinula sve ljekove i stavila me na 15 mg Normabela dnevno i moram priznati da se nekako uspjevam boriti s fobijama i depresijom kada se pojavi (pomislim na bebu i otjeram ih), ali se nikako ne mogu riješiti laksativa. Iako znam koliko su štetni i za mene, a da mogu biti štetni i za bebu i dalje ih pijem. Smanjeno, ali i dalje, skrivčki od muža, mame (koja je k tome ginekolog) i same sebe svaku večer gutam Dulocolax. Naravno, da vam ne govorim o paranoji oko dobivanja kila..., ali i to mi se sada čini manje strašnim. Pomagajte!

  2. #2

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    28

    Početno

    Volila bi da znam kako te ohrabriti. Misli na svoju bebicu, to će ti pomoći. Kad se rodi znat ćeš da je ona smisao tvog života. Zato, dok je ovisna o tebi, misli na nju.
    Držim ti fige da uspiješ!!!!

  3. #3

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Postovi
    438

    Početno

    joj, daj probaj se riješiti laksativa. stvarno nije za zezanje. laksativi mogu izazvati i kontrakcije maternice, pa time i pobačaj.
    ja nemam rješenje za tvoj problem, znam da ti je teško, al čuvaj svoju bebu.

  4. #4
    snoopygirl avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    dalmacija
    Postovi
    1,201

    Početno

    Ja ti isto mogu samo poslati podršku ali neznam kako ti pomoći. potraži snagu u djetetu kojeg nosiš, ta je snaga nevjerojatna. probaj se zaokupirati nečim drugim, da ti misli skrene. puse

  5. #5
    Arijana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    2,225

    Početno

    Ja ne znam što bih ti rekla.... piti laksativ, a navodno željeti bebu :?

    Mislim da imaš izbor ili beba ili laksativ, jer oboje nećeš moći zadržati.

    Nadam se da ćeš se ipak odlučiti za bebu i shvatiti da u životu ima važnijih stvari od grama sala više ili manje.

    Sretno!

  6. #6
    petarpan avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb-Trnje
    Postovi
    2,136

    Početno

    Ti si, vidim, svjesna svog problema, a kada je netko svjestan toga i problem priznaje, onda je na pola puta ka ozdravljenju...Kako da ti mi pomognemo ako si nečeš pomoći sama?!
    Ja sam osobno svojedobno bila na granici anorexije. Sa 82 kg. sam u 2 mjeseca pala na 55 kg. I nikada nisam bila sretna svojim izgledom...Zbog mog "igranja" s hranom organizam se branio tako da je zadržavao vodu. Onda sam se doslovce "napuhnula" kao balon...Sada sam trudna i imam 95 kg. žive vage. Imam veliki trbuh kojeg ponosno pokazujem... Moja beba je na prvom mjestu, a sa kilama ću se razračunati kasnije... Tko ih šiša. Imam muža koji me voli takvu kakva jesam... i boli me uho što nisam twiggy sve dok je moje dijete zdravo...

  7. #7
    odra avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    961

    Početno

    Draga moja, ja bih ti savjetovala da ponovo kreneš na psihoterapiju, pokušaj naći nekoga tko se bavi nekom drugom vrstom psihoterapije, ne psihoanalizom. Ovo je važno razdoblje u tvom životu i s obzirom da je to stvarno drugo stanje, moguće je da psihičko stanje vrluda gore-dolje, da tako kažem. Budući da je ta ovisnost prilično opasna za bebu, potrebna ti je pomoć. Lijekovi očito nisu dovoljni.
    Drži se, ja ti šaljem pregršt podrške, znam da nije lako!!!!

  8. #8
    Arwen avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Postovi
    1,318

    Početno

    sorry ali pod hitno ajde kod doktora i priznaj mužu i mami
    šta radiš
    a ako već moraš uzimati nešto za čiščenje pa zašto u ljekarni
    nisi tražila ono šta smiju piti trudnice kao npr. fitolax

  9. #9
    ana PK

    Početno

    Hvala vam svima što ste se javili i prižili podršku
    Sinoć kada sam pročitala vaše odgovore sjela, sam u kupaonu i plakala dva sata. Osjećala sam se grozno. Na svjesnoj razini želim sve najbolje svom djetetu i znam da mi je ono božji dar, jedini koji mi može pomoći "da se izvučem". Problem je što nije riječ o hiru, obijesti ili nečemu sličnom, nego o strašnoj, prije svega psihološkoj, a onda i fizičkoj bolesti (i ovisnosti) koja me proganja već godinama i ponekad se i sama sebi čudim kako sam do sada uspjela ostati živa (uz svu autodestrukciju). Nazvala sam mamu i pričala s njom do ponoći. Ona je jedina prolazila svu tu kalvariju sa mnom i dubinski razumije problem (mislim da sam vam već spomenula da je i sama ginekolog). Po sto i prvi put, obećala mi je da će mi pomoći. Ovaj put i ja zaista želim pomoć, želim se prestati osjećati van kontrole, želim osjetiti kontrolu nad vlastitim životom, želim, prije svega zaštititi svoju bebu, a u konačnici i sebe. Taj dio je najteži, jer sama nemam nikakav osjećaj da zaslužujem nešto bolje, najbolje! U srijedu idem kod ginekologa (mamina dobra prijateljica) i odlučila sam priznati sve, kako bi mi mogla pomoći. Nastavljlam i dalje psihoterapiju. Čak sam razmišljala o hospitalizaciji; nek me zatvore na dva tjedna i zabrane mi pristup tom otrovu.
    Još vam jednom hvala svima, puno ste mi pomogli; a sada ja idem pomoći sebi i svojoj bebi.
    Inače, svim bivšim anoreksičarima i bulimičarima stojim na raspolaganju za razgovor jer sam, vjerujte mi, prošla sve što se moglo proći i ipak napravila nekoliko korkaka naprije, uz krvavu borbu.
    Volim vas

  10. #10
    snoopygirl avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    dalmacija
    Postovi
    1,201

    Početno

    Draga, to zatvaranje bi samo pogoršalo stvar, tvoj stres sada škodi bebi, zato je bolje da to polako obaviš, eto prvi korak je već učinjen priznanje je velika stvar. samo ti kad se osjetiš loše svrni do nas na forum mi smo tu kao podrška, ako ne ništa bar kao moralna. Vjerujem da želiš najbolje za svoje dijete, zato kreni polako ali sigurno u boj. otvoreni razgovori najviše pomažu, zato pričaj s mamom i mužem uvijek kad te uhvati kriza, nemoj biti sama i zatvarati se u sebe.
    želim sve najbolje tvojoj bebi i tebi

  11. #11

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,951

    Početno

    Čak sam razmišljala o hospitalizaciji; nek me zatvore na dva tjedna i zabrane mi pristup tom otrovu.


    kao laiku ,meni je ova solucija nekako najbolja......no znam da se i u bolnicu može svašta prošvercati...

    odluka je samo tvoja

  12. #12
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    najvaznije je otkriti zasto ti to uopce radis i zasto si time tako opsjednuta. Ja bih pokusala neke druge metode terapije, ima ih stvarno dosta, lijekovi nisu bas neko rjesenje, osim kratkotrajno. Problem je negdje drugdje, i to treba naci i rjesavati.

    Zapitaj se zelis li na svijet donijeti jos jedno nesretno bice, kao sto si i sama, i odomah ces imati poticaj za stvarno rjesavanje problema.

    Ja ti zelim puno snage i odlucnosti da zivis sretan zivot, zbog tebe same i zbog tvoje bebe, koja nije trazila da se rodi i za sve sto joj se dogada na tebi lezi veliki dio odgovornosti. A ti to mozes, sama, bez lijekova, bez mame. Sama. Vjeruj u sebe i sve ce biti ok

  13. #13

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    trudnoca ti je znak da STVARNO okrenes novu stranicu u zivotu...odlucno i hrabro... (evo ti hrabrilica!)
    bas kao sto meda kaze, beba nemoze birati ali ti MOZES... izaberi zdravlje-svoje i bebino... i budi jaka i tvrdoglava u svojoj odluci... vise nisi odgovorna samo za sebe veci za jedno malo bice koje kroz tebe zivi...
    zelimti/vama svusrecu ovog svijeta... svi ju zasluzujemo samo se na nju moramo odluciti...
    a,kao sto sam na pocetku napisala, beba ti je ZNAK (ili, ako hoces, blagoslov)...

  14. #14

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    447

    Početno

    Obrati se dr. Vesni Vidović na Rebru. Vjeruj mi, znam o čemu pričam!
    I znam da nikakvi savjeti nekoga tko to nije prošao ne pomažu. Ne pomaže ni saznanje da nosiš dijete. To je bolest koja nema veze sa svjesnošću. Pomaže nadnaravna volja, ali prije svega saznanje da to možeš nadići. Bez lijekova.

  15. #15
    kloklo avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb/Jarun
    Postovi
    2,990

    Početno

    Ja ti od sveg srca želim da uspiješ i zbog tebe izbog bebe
    Javi nam se kako ti ide

  16. #16

    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,805

    Početno

    Nemoj me krivo shvatiti, ali nije mi jasno kako netko može biti ovisan o lasativima, osim ako se radi o uništenim crijevima pa bez njih nemaš stolicu. Oni ne djeluju na nikakve receptore u mozgu da bi postojala psihička ovisnost.
    Ako se radi o neimanju stolice, probaj s nečim blažim, recimo laktuloza (ne mogu se sad sjetiti kako se zove sirup, mislim da je dozvoljen čak i u trudnoći), pa prijeđeš na one tipa fitolax u kombinaciji s puno tekućine, kompota od suhih šljiva i sl.
    Ako je ipak u pitanju psihička ovisnost, zašto ne bi probala s hipnozom?

  17. #17
    Teica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,274

    Početno Imas puuno podrske!!!

    Citiraj ana PK prvotno napisa
    Hvala vam svima što ste se javili i prižili podršku
    Sinoć kada sam pročitala vaše odgovore sjela, sam u kupaonu i plakala dva sata. Osjećala sam se grozno. Na svjesnoj razini želim sve najbolje svom djetetu i znam da mi je ono božji dar, jedini koji mi može pomoći "da se izvučem". Problem je što nije riječ o hiru, obijesti ili nečemu sličnom, nego o strašnoj, prije svega psihološkoj, a onda i fizičkoj bolesti (i ovisnosti) koja me proganja već godinama i ponekad se i sama sebi čudim kako sam do sada uspjela ostati živa (uz svu autodestrukciju). Nazvala sam mamu i pričala s njom do ponoći. Ona je jedina prolazila svu tu kalvariju sa mnom i dubinski razumije problem (mislim da sam vam već spomenula da je i sama ginekolog). Po sto i prvi put, obećala mi je da će mi pomoći. Ovaj put i ja zaista želim pomoć, želim se prestati osjećati van kontrole, želim osjetiti kontrolu nad vlastitim životom, želim, prije svega zaštititi svoju bebu, a u konačnici i sebe. Taj dio je najteži, jer sama nemam nikakav osjećaj da zaslužujem nešto bolje, najbolje! U srijedu idem kod ginekologa (mamina dobra prijateljica) i odlučila sam priznati sve, kako bi mi mogla pomoći. Nastavljlam i dalje psihoterapiju. Čak sam razmišljala o hospitalizaciji; nek me zatvore na dva tjedna i zabrane mi pristup tom otrovu.
    Još vam jednom hvala svima, puno ste mi pomogli; a sada ja idem pomoći sebi i svojoj bebi.
    Inače, svim bivšim anoreksičarima i bulimičarima stojim na raspolaganju za razgovor jer sam, vjerujte mi, prošla sve što se moglo proći i ipak napravila nekoliko korkaka naprije, uz krvavu borbu.
    Volim vas
    Imas puuuuno moje podrske i poslala sam ti privatnu poruku

  18. #18
    aleksandra avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Postovi
    292

    Početno

    Draga moja,cuvaj tu bebicu sto raste i zeli zivjeti.Nemoj se zatvarati,razgovaraj sa svojim muzem o problemima, idi na psihoterapije,uzivaj u prirodi,uostalom uzivaj u blazenom stanju.Jer to je nesto najljepse u zeninom zivotu.Miluj pupu i pricaj svojoj bebici,upoznavaj je.Zelim ti srecu i budi cvrsta!

  19. #19
    Cookie avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    ZG
    Postovi
    312

    Početno

    borba s anoreksijom je na srecu daleko iza mene, davno prije nego sto sam i pomislila da bih mogla donijeti dijete na svijet... i s njom sam se izborila sasvim sama, bez icije pomoci i podrske - lijecnicke ili bilo cije druge. eto, tu sam kao zivi dokaz da se to moze - ako se hoce. najvazniji korak u cijeloj prici si napravila, a to je priznati da imas problem. slijedeci, nimalo laksi, je shvatiti sto je uzrok tog problema. ljudi unistavaju sebe, jer anoreksija i bulimija nisu nista drugo nego svjesno i namjerno unistavanje sebe, iz razlicitih razloga. samo ti mozes shvatiti koji je tvoj. psihoterapeut ti pritom moze pomoci, ali ne moze to napraviti bez tebe niti umjesto tebe.

    prije svega, uvijek i svugdje misli na svoju bebu, jer ona od sad pa nadalje zauzima prvo i najvaznije mjesto u tvom zivotu. ako nije tako, onda je bolje da ju ni ne rodis. majcinski instikt je najjaca sila na svijetu. zene dizu automobile od nekoliko tona kako bi spasile svoju djecu, a macke od dvije kile neustrasivo napadaju rotvajlere od cetrdeset. to je nevjerojatna snaga i ti ju imas u sebi, samo je trebas pronaci. uz njenu pomoc sve mozes prebroditi. samo glavu gore i misli pozitivno. znas onu - mozes, ako mislis da mozes.

    drzim palceve tebi i tvojoj bebici da se uspijes rijesiti te ovisnosti i da sve prodje dobro po obje

  20. #20

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    karlovac
    Postovi
    1,756

    Početno

    I ja sam u dvadeset i prvoj godini oboljela od anoreksije. Trajalo je godinu dana. Danas je to, Bogu hvala davna prošlost, a imala sam sreće što je sve završilo davno prije trudnoće. Ana PK, potpisujem sve što je Cookie napisala, samo ću još dodati - kada budeš imala dijete nećeš više imati emocionalnih praznina, kada vidiš koje je čudo učinilo tvoje tijelo, više ćeš ga voljeti i poštovati. Vjeruj mi, ima snage u tebi da to sve postigneš. Ne boj se kojeg kilograma viška u trudnoći, današnje žene ih brzo poslije poroda izgube jer ne živimo više u velikim obiteljima, već se uglavnom same brinemo o djeci, bez ičije pomoći.
    Svi te volimo, čuvaj bebu molim te!

  21. #21
    ana PK

    Početno

    Svima vam hvala na brojnim
    Ne sjećam se kada sam u kratkom roku dobila toliko podrške od potpuno nepoznatih ljudi.
    Baš ste me učinili sretnom
    Hvala vam i na preporukama: dr Vidović (Rebro), hipnoza- bila, odradila, nije pomoglo.
    Dakako, svjesna sam da mi ne može pomoći nitko, ako si ne pomognem sama... sve to znam, ali bolest, nažalost ne leži u svjesnom i razumskom dijelu.
    Odgovor mamaziki: rekla si da laksativi ne izazivaju psihičku ovisnost. U klasičnom smislu riječi, ne, ali ukoliko "navežeš" na njih sve i svašta, dovedeš se u stanje kada psihički ne možeš opstati bez njih jer smatraš da ćeš se raspasti, da će se srušiti cijeli svijet ako ih ne popiješ. Voljela bih da ti to mogu objasniti, ali bojim se da to može razumjeti samo netko tko je bio u istoj situaciji.
    Moja beba i ja se hrabro borimo i gotovo sam sigurna da ćemo uspjeti, osobito uz vašu podršku

  22. #22

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Postovi
    438

    Početno

    Moja beba i ja se hrabro borimo i gotovo sam sigurna da ćemo uspjeti, osobito uz vašu podršku
    samo bez ovog "gotovo"
    [/quote]

  23. #23

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    ajde, drzi se!
    i samo odlucno naprijed!

  24. #24
    Teica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,274

    Početno ana pk,di si?

    Ana pk,di si ,daj se javi,poslala sam ti priv.poruku

  25. #25

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    670

    Početno

    Ana PK nadam se da će sve dobro proći i želim ti svu sreću ovoga svijeta

  26. #26

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    894

    Početno Re: anoreksija/ bulimija

    mene totalno čudi kako ti je dulcolax više uopće izazivao stolicu jer se organizam na njega navikava osim ako si nisi povećavala dozu u kojem slučaju šta je tebi? ovisnost o laxativima kao i druge proizlazi iz vlastitih nesigurnosti u kojem sučaju ti ili imaš previše slobodnog vremena ili nikad nisi prevazišla pubertetske komplekse u kojem slučaju stani pred ogledalo pogledaj se i glasno se zapitaj imaš li ti uopće pravih razloga biti iskompleksirana i nesigurna? ne želim zvučati grubo ili uvredljivo ali nastaviš li s tim pobacit ćeš jer laxativi izazivaju trudove i curo sve što ti umeš u usta ili u d..pe uzima i tvoja bebica i ima grčeve a ako se sjetiš kad si počela uzimat dulcolax koje je on bolove i grčeve u truhu izazvao zamisli kako je tvojem malenom??? saberi se i misli na dijete ti si ga stvorila i ono nje krivo za tvoje nesigurnosti i dužna si ga čuvati i paziti a ne ugrožavati , jer ono je sad važnije od tebe , zar i ti tako ne osijećaš? ja sam isto trudnica i prođi malo forumom i vidi koje sve probleme cure imaju , zar zaista želiš izgubiti bebu?stvarno te ne razumijem i ne shvaćam koko te nije strah ugrožavati to malo čudo kad je to najdivniji dar koji si uopće možeš zamisliti? želim ti sreću

  27. #27

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    894

    Početno Re: anoreksija/ bulimija

    ako ne možeš drugačije daj mužu lovu i kartice i baci dulcolaxe bez love ih nemreš kupit pa ih ni pila ne budeš. ne kužim kak te ne kontroliraju doma ako znaju za tvoj problem. stvar je samo u tome da ti odlučiš da je beba najbitnija i ako imaš ljude koji te vole (mama, muž)ne razumijem zašto misliš da ne zaslužuješ dobrotu?

  28. #28
    andrea avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,374

    Početno

    sandra23, to je strahovito teška bolest, a liječenje je dugotrajno, sporo i zahtijeva strogi liječnički nadzor i, na žalost, puno je složenije od "baci dulcolaxe i voila" i mislim da je takav ton neprimjeren situaciji :/

    anaPK, jesi pokušala kontaktirati udrugu "libela"; oni su usko specijalizirani za pomoć oboljelima od anoreksije i bulimie

    želim ti puno hrabrosti i vjerujem da ćeš pobijediti bolest, samo budi uporna i ne odustaj, jer je krajnji trenutak

  29. #29

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Postovi
    438

    Početno

    sandra23, malo si gruba. ipak se tu ne radi o nečijim hirovima. to je komplicirana bolest i stvarno se ne može sam tak reći-e, sad više neću uzimat tablete.
    da se može, već bi ana bila izliječena i ne bi bilo potrebe za ovom raspravom.

  30. #30
    Cookie avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    ZG
    Postovi
    312

    Početno

    da, stvarno... sandra, ako nisi znala, od anoreksije i bulimije ljudi umiru. kad bi se to samo tako moglo izlijeciti, vjerojatno ne bi nitko umro. u svakom slucaju, osoba koja boluje od anoreksije ili bulimije treba podrsku i razumijevanje, a ne da netko urla na nju. ako to nisi u stanju pruziti, onda se bolje nemoj ni javljati na topic.

  31. #31

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    894

    Početno

    nisam na nikog urlala niti sam ikog vrijeđala curu sam pitala šta joj je. a s obzirom da sam radila sa osobama oboljelim od anoreksije i bulimije i razgovarala i slušala kao i sa ovisnicima o svemu i svačemu znam isto tako da nije uvjiek najbolje za osobu da ju se samo tapša po leđima i govori da će sve biti super i da joj držim figei vjerujem u nju i sl jer osoba sama ne misli tako dakle treba li se pretvarati da i ja mislim? cura je očito svjesna problema kao i toga da očito to sama neće riješiti i mislim da joj je ideja o zatvorenom odjelu 2 tjedna odlična ako već ne može sama ali nakon toga će MORATI SAMA ili će ju kontrolirati drugi i to je stvarnost. žao mi je ako sam koga povrijedila i ako ste me krivo shvatili. niti sam mislila biti gruba kao što sam i napisala.pozdrav.

  32. #32
    Andora avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    1,076

    Početno

    ana PK - vrijeme je da se smiriš, zaustaviš i konačno sa sobom porazgovaraš. vrijeme je da odrasteš i shvatiš da imaš dijete u sebi koje te treba jer od tebe, tvog organizma živi. ono šta mu daš to će imat.

    znam o čemu pričam i dok god se ne pomiriš sa sobom i shvatiš da postaješ majka nikakvi doktori ti neće pomoć.

    sretno!

  33. #33
    Hera avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Vž županija
    Postovi
    509

    Početno

    ana PK, ne mogu reći da znam o čemu pričaš, jer to nisam osobno proživjela. Vjerujem da nitko od nas tko to nije proživio, ne može reći da zna i da razumije.

    Ali mi pokušavamo razumijeti. Većina nas je imala neke situacije koje isto tako mogu razumijeti samo oni koji su bili u istima. Ja sam npr. izgubila bebu i tek onda sam razumijela kako je ustvari to i kako mi ništa više na svijetu nije toliko bitno i kako bih sve dala idući put, samo da bebi bude dobro. Sad eto pokušavam već 3 mjeseca ponovo i to mi je jedina bitna stvar u životu, mislim samo na to kako da zatrudnim i zadržim tu bebu, ne znam što bih dala da sve bude ok.

    Vjerujem da ti je jako teško, s jedne strane racionalno znaš što radiš i kako se uništavaš, s druge strane, emocionalno ne možeš stati tome na kraj. Ne mogu ti reći što da radiš. Mogu ti samo izraziti podršku, biti uz tebe i nadati se da ćeš biti dovoljno snažna i da će spoznaja o tom malom biću, tako krhkom i nezaštićenom, koje ovisi samo o tebi, biti tvoja vodilja, dati ti snage u najtežim trenucima, da izdržiš. Sad imaš i odgovornost za nekog drugog, ne samo za sebe, nadam se da će beba stvarno ispuniti sve emocionalne praznine i dati ti snage da izdržiš i izađeš na kraj sa svojim problemom.

    Kad ti je teško, piši, uvijek se ovdje nađe netko tko ima toplu riječ...

  34. #34

    Početno

    Draga, morala sam ti se javiti i napisati koju riječ. Pa je te u neku malu, neobičnu, iskrenu ruku razumijem i zato te ne mogu osuđivati. Niti trebam. Trebam ti i želim pružiti prijateljsku ruku, rame za utjehu, saznanje da sam uvijek i u bilo kojoj situaciji tu za tebe. Zovi, pitaj, ja ću s kraja svijeta doći. Malu bebicu koju i ja rado s tobom očekujem čekaju veliki zadaci, veliki planovi koje ćeš joj ti pomoći ostvariti. Majčinstvo je zaista prekrasna uloga, koju vjerujem jedva čekaš. I znam da ćeš biti izvrsna u tome. Drži se..znaš da imaš svu pomoć svijeta...Pusa

  35. #35

    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,805

    Početno

    Ana PK, ako je stvar u tome da ti je potreban osjećaj potpuno praznih crijeva, jesi li probala s klizmama? Svakako prije pitaj ginekologa da li je ok. Ili glicerinski čepići? Oni bi trebali biti potpuno bezazleni.
    Žao mi je, jednostavno ne mogu skužiti mehanizam te ovisnosti - i ja sam ovisnica, o cigaretama (višestruki recidivist ) i kavi, a slatkiše povremeno uspijem izbaciti. I kod mene postoje neke sheme kojih se užasno teško riješiti, gomile cigareta i kava koje nit su mi trebale nit su mi pasale...
    Meni ovo s laksativima više ide na one poremećaje kad ljudi jedu kosu i slične nejestive svari (opsesivno-kompulzivni p.) nego anoreksiju.

  36. #36

    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    40

    Početno

    ana PK od sveg srca ti želim da uspiješ i budeš slobodna od ovisnosti i uživaš u majčinstvu i velikoj radosti koju donosi malo biće koje tebe jako i najviše treba! Budi nam dobro draga

  37. #37
    ana PK

    Početno

    Drage moje, evo mene s dobrim vjestima!
    No, prije nego što ih podijelim s vama, zahvaljujem se svima na ohrabrujućim i podržavajućim porukama, a čak i onima koji zaista nemaju poima da se radi o vrlo teškoj bolesti i ovisnosti koja se liječi godinama i godinama i od koje, nažalost, mnoge cure i umiru. Draga Sandra 23, lako je riješiti tuđe probleme puckanjem prstiju. Nisam baš maloumna, a još sam manje mazohistična. Ne misliš li, da je to tako jednostavno, da ne bih dvanaest godina hodala od liječnika do liječnika i pokušavala sve da se izlječim?
    No da se vratim na dobru vijest: u srijedu sam bila kod doktorice i vidjela na ultrazvuku svoju malu, dva centimetra veliku kuckavicu, što me naravno, fasciniralo i rastopilo. Nakon pregleda, krenuo je razgovor o mojem zlorabljivanju laksativa i o šteti koju oni donose i meni i mojoj bebi. Stojim, slušam, propadam u zemlju. Moja mama (koja je obavila "primopredaju"; i ona je ginekolog) počinje plakati, ja počinjem plakati, a i doktorica nije daleko od toga. Nagovara me da smanjim dozu Dulcolaxa na pola. I ja odjednom izvalim ko' iz topa:"Neću ja ništa smanjivati na pola! Neću više nikada, ni danas, ni sutra, ni prekosutra popiti niti jednu jedinu tabletu Dulcolaxa". Okrenem se oko sebe da se uvjerim jesam li to zaista izgovorila ja ili netko drugi. I, vidi vraga, bila sam to ja, koja sam se konačno odlučila da više neću biti ovisna o nikome i nečemu i da ničime neću ugrožavati svoju bebu. Doktorica mi je onda prepisala Portolak (isto laksativ, ali blaži). Istog sam dana otišla mami, u "izolaciju". Iako sam pila Portolak (propisanu dozu ) i Fitolax, te jela što više žitarica, od stolice ništa. Napuhala sam se kao balon od helija, sve boli na dodir. Grozno. No gori dio bio je onaj "psihički". Prva tri dana sam izgledala kao netko tko se odvikava od droge ili alkohola: preznojavala sam se, tresla, imala razno-razne fobije, mislila da će se srušiti svijet... ali sam izdržala. Danas je već šesti dan bez Dulcolaxa i ja se osjećam ko' da sam se popela na najvišu planinu.
    Opstipaciju ću pokušati riješiti makrobiotikom i akupunkturom, a ovo što se vrti u glavi mogu otjerati isključivo sama, uz pomoć svoje bebe i svih onih (i svih vas) koji me podržavate.
    Držite fige.

  38. #38
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,959

    Početno

    Samo izdrži AnaPk!

  39. #39
    Arijana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    2,225

    Početno

    Citiraj ana PK prvotno napisa
    No gori dio bio je onaj "psihički". Prva tri dana sam izgledala kao netko tko se odvikava od droge ili alkohola: preznojavala sam se, tresla, imala razno-razne fobije, mislila da će se srušiti svijet... ali sam izdržala. Danas je već šesti dan bez Dulcolaxa i ja se osjećam ko' da sam se popela na najvišu planinu.
    Ana, bravo, tako mi je drago da si prošla najgori dio, od sad pa nadalje će sigurno ići lakše. Želim ti svu sreću da uspiješ i da na svijet doneseš živu i zdravu bebicu
    Jednom kad postaneš majka (a to se događa već za vrijeme trudnoće), skroz će ti se promijeniti pogled na svijet i doživljaj sebe.

    Mazi bebicu, budi ponosna na sebe, a kad ti bude teško tu smo

  40. #40
    Njojza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,704

    Početno

    ANA PK to se zove ljubav!
    svaka ti cast na hrabrosti i izdrzljivosti.
    Drzim fige da uspijes i da ne posustas u svojoj odluci.
    Ako se i pokolebas, javi se i tu smo kao podrska!!!
    Ne zaboravi da je sva snaga u nama samima i to na kvadrat!!!

  41. #41

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    28

    Početno

    Pusa, pusa, pusa
    Bravo, bravo,bravo :D

  42. #42

    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    40

    Početno

    Kako mi je drago ana PK !!!
    Sretno ti! Tisuću tebi i bebi!

  43. #43
    Teica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,274

    Početno Bravo Ana-ti si lav!

    Citiraj ana PK prvotno napisa
    Drage moje, evo mene s dobrim vjestima!
    No, prije nego što ih podijelim s vama, zahvaljujem se svima na ohrabrujućim i podržavajućim porukama, a čak i onima koji zaista nemaju poima da se radi o vrlo teškoj bolesti i ovisnosti koja se liječi godinama i godinama i od koje, nažalost, mnoge cure i umiru. Draga Sandra 23, lako je riješiti tuđe probleme puckanjem prstiju. Nisam baš maloumna, a još sam manje mazohistična. Ne misliš li, da je to tako jednostavno, da ne bih dvanaest godina hodala od liječnika do liječnika i pokušavala sve da se izlječim?
    No da se vratim na dobru vijest: u srijedu sam bila kod doktorice i vidjela na ultrazvuku svoju malu, dva centimetra veliku kuckavicu, što me naravno, fasciniralo i rastopilo. Nakon pregleda, krenuo je razgovor o mojem zlorabljivanju laksativa i o šteti koju oni donose i meni i mojoj bebi. Stojim, slušam, propadam u zemlju. Moja mama (koja je obavila "primopredaju"; i ona je ginekolog) počinje plakati, ja počinjem plakati, a i doktorica nije daleko od toga. Nagovara me da smanjim dozu Dulcolaxa na pola. I ja odjednom izvalim ko' iz topa:"Neću ja ništa smanjivati na pola! Neću više nikada, ni danas, ni sutra, ni prekosutra popiti niti jednu jedinu tabletu Dulcolaxa". Okrenem se oko sebe da se uvjerim jesam li to zaista izgovorila ja ili netko drugi. I, vidi vraga, bila sam to ja, koja sam se konačno odlučila da više neću biti ovisna o nikome i nečemu i da ničime neću ugrožavati svoju bebu. Doktorica mi je onda prepisala Portolak (isto laksativ, ali blaži). Istog sam dana otišla mami, u "izolaciju". Iako sam pila Portolak (propisanu dozu ) i Fitolax, te jela što više žitarica, od stolice ništa. Napuhala sam se kao balon od helija, sve boli na dodir. Grozno. No gori dio bio je onaj "psihički". Prva tri dana sam izgledala kao netko tko se odvikava od droge ili alkohola: preznojavala sam se, tresla, imala razno-razne fobije, mislila da će se srušiti svijet... ali sam izdržala. Danas je već šesti dan bez Dulcolaxa i ja se osjećam ko' da sam se popela na najvišu planinu.
    Opstipaciju ću pokušati riješiti makrobiotikom i akupunkturom, a ovo što se vrti u glavi mogu otjerati isključivo sama, uz pomoć svoje bebe i svih onih (i svih vas) koji me podržavate.
    Držite fige.
    Bravo Ana!
    Tisucu,milion puta bravo!
    Znala sam ja da ima neki razlog kaj se ne javljas,ali ovaj je ODLICAN :D
    Javi se
    Pusa,
    Teica
    P.S.Imas 2 maila i priv.poruku.!

  44. #44
    Mirta30 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    1,966

    Početno

    BRAVO ANA :D

  45. #45

    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Postovi
    371

    Početno

    Bravo Ana! Samo naprijed! Navijam za tebe!

  46. #46
    josie avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    ZG
    Postovi
    1,435

    Početno Re: Bravo Ana-ti si lav!

    Citiraj ana PK prvotno napisa
    "Neću ja ništa smanjivati na pola! Neću više nikada, ni danas, ni sutra, ni prekosutra popiti niti jednu jedinu tabletu Dulcolaxa".
    :D sad samo čvrsto drži taj stav, život tvoje bebice doslovno ovisi o njemu!
    želim ti svu sreću

  47. #47
    luce2006 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Postovi
    758

    Početno

    bravo ana, cestitan na hrabrosti! samo tako nastavi

  48. #48
    andrea avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,374

    Početno

    bravo, anaPK !

  49. #49

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    670

    Početno

    Budi i dalje hrabra draga i čuvaj svoju mrvicu

  50. #50

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    258

    Početno

    opstipacija - nemoj samo zbog toga posustati. ja sam u prvoj trudnoći, kada sam se naglo ostavila svih gluposti vezanih za održavanje vitke linije, imala takvu opstipaciju da su mi bedre totalno utrnule jer su prepuna tvrda crijeva pritisnula neki živac kod trtice. nisam se dala smesti. koristi masaža, a meni je jako pomogla ayurveda uz ova, dozvoljena sredstva. akupunktura jako pomaže, a mogla bi ti pomoći i kod psihičkog prevladavanja krize. u svakom slučaju, bravo na hrabrosti. tvoju priču u krevetu smo čitale ja i moja kćer koja je bila razlogom ove teške opstipacije. vjeruj, otkad imam nju, sve je dobilo smisao.
    pusa od nas dvije.

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •