VRTIC - da ili ne?

[Snulko]

Moj A. ima dvije i pol godine, a u 8. mjesecu trebam roditi 2. dijete. Upisala sam ga u vrtic, u koji bi trebao krenuti pocetkom 11., kada navrsi tri godine. Cuvale su ga cuvalice, a sad sam od pocetka godine ja s njim doma (ocuvanje trudnoce).

A vezano uz vrtic, imam jako puno dilema. S obzirom da cu godinu dana biti na porodiljnom, on bi bez problema mogao ostati sa mnom i bebom doma dok ne pocnem raditi, dakle krenuti u vrtic s nepune 4. godine. To mi je u pocetku i bio plan. No nekoliko je razloga zasto sam ga mislila dati vec s tri - zato sto je uzasno zaigran, znatizeljan, voli ljude i djecu, akciju, dogadaje, sve i svasta. Vecina klinaca s kojima se sada druzi(mo) krecu na jesen u vrtic (susjedi, od prijateljice sin i sl.), prijepodne u parku npr. biti ce najstariji (vrsnjaci su mu uglavnom u vrticu i sl.). Osim toga, s malom bebom sigurno mu se necu moci posvetiti onoliko koliko on to trazi i zeli, niti ga stimulirati i poticati koliko ja zelim.
Ono sto sam definitivno odlucila je da ako ga i dam u vrtic, ostajati ce samo pola dana, dakle poslije rucka ga kupim i ide doma na spavanje.

Sad prilikom upisa bili smo par puta u vrticu, sve mu se to svidja, pricamo i igramo se vrtica, zna da djeca tamo ostaju sama bez mama, ali s obzirom da je jako jako vezan uz mene (i mm) unatoc tome bojim se adaptacije. Pricala sam s psihologicom koja mi je rekla da nemaju adaptaciju tipa da mama bude s njim u grupi, nego se klince odmah ostavlja, samo prvo na kratko vrijeme, a onda postepeno sve duze. S obzirom da cu biti doma, moci cu provoditi adaptaciju koliko god to bude potrebno.
Uglavnom, jos se dvoumim da li ga dati u vrtic ili ne. Iz ovoga gore vidi se da sam vise sklona vrtic opciji, ali me strah suza, negodovanja, tuge i ne znam kako se u takvim situacijama postaviti. Jer alternativu imam, barem jos neko vrijeme, ali svejedno mislim da bi mu dodatni stimulans u vidu par sati s drugim klincima i zanimljivim aktivnostima vise koristio od cjelodnevnog boravka samo sa mnom i bebom doma. Jos uvijek se dvoumim.

[Vrijeska]

Ja sam za vrtić za svu djecu s navršene tri godine (čak i 2,5 već su mnogi spremni za druženje i boravak u vrtiću.

Na suze i tugu moraš biti spremna. No, mislim da je tako s većinom djece bez obzira na dob pri polasku u vrtić. Ukoliko je vezan uz tebe, vjrujem da će mu biti teško i sa 4 godine krenuti u vrtić (to je jedan od razloga zašto mislim da je bolje ranije krenuti, iz mog iskustva lakše se prilagode ...)


Imam nekoliko prijedloga: neka ga odvodi otac, možda će lakše preboljeti razdavjanje i ostanak; polazak u vrtić ne planirati u vrijeme kada stigne nova beba jer će dijete to shvatiti kao neku vrstu odbacivanja, tj. da seka/braco zauzimaju njegovo mjesto, što može izazvati velike probleme u vidu ljubomore ili još veće posesivnosti prema roditelju...

Sretno!

[Arijana]

Uglavnom, jos se dvoumim da li ga dati u vrtic ili ne. Iz ovoga gore vidi se da sam vise sklona vrtic opciji, ali me strah suza, negodovanja, tuge i ne znam kako se u takvim situacijama postaviti. Jer alternativu imam, barem jos neko vrijeme, ali svejedno mislim da bi mu dodatni stimulans u vidu par sati s drugim klincima i zanimljivim aktivnostima vise koristio od cjelodnevnog boravka samo sa mnom i bebom doma. Jos uvijek se dvoumim.

Pa sama si sebi odgovorila na pitanje; imaš alternativu, doma si i možeš ga pokupiti i nakon 10 min ili nakon 4 sata. Nema razloga da osjeća strah ili tugu, pogotovo ako je društveno dijete. Prvi dan ga ostavi pola sata - sat, drugi dan pola sata duže... , ako mu se jedan dan ne ide u vrtić nemoj ga silit ni nagovarat... uglavnom postavi se kao da ide na par sati u igraonicu, a ne u vrtić-obavezu. I tako sve dok ne bude ljut što si "već" došla po njega i dok s nestrpljenjem bude očekivao ponedjeljak.

[JaMajka]

Pa sama si sebi odgovorila na pitanje; imaš alternativu, doma si i možeš ga pokupiti i nakon 10 min ili nakon 4 sata. Nema razloga da osjeća strah ili tugu, pogotovo ako je društveno dijete. Prvi dan ga ostavi pola sata - sat, drugi dan pola sata duže... , ako mu se jedan dan ne ide u vrtić nemoj ga silit ni nagovarat... uglavnom postavi se kao da ide na par sati u igraonicu, a ne u vrtić-obavezu. I tako sve dok ne bude ljut što si "već" došla po njega i dok s nestrpljenjem bude očekivao ponedjeljak.

Ovako .

A moj je stav inače da dok sam ja doma bit će i moje dijete.
Nama su dani ispunjeni i prekrasni i ne želim prepustiti odgoj svog djeteta drugim (stranim) osobama.

[deedee]

Na suze i tugu moraš biti spremna.

Zasto tako malom djetetu priustiti traumu, ako se to ikako moze izbjeci?
Moja F na jesen krece u vrtic i jako me brine sto nemamo nikakvu alternativu, ako ga dobro ne prihvati.
Snulko, ti na srecu imas izbor, ako mu se svidi super, ako ne, moze biti doma.

[tridesetri]

da sam na tvom mjestu, ja bih svakako probala s vrticem. nemas sto izgubiti. ako ne ide, ne ide, sva sreca da imas u drugu opciju, a barem ces znati da si probala.
a sto se tice adaptacije i svih ostalih briga, mozda se iznenadis!
sretno!

[Zorka]

mislim da si dobro odlučila što dijete daješ u vrtić. u tom uzrastu djeca trebaju socijalizaciju i naviku života u kolektivu.
ja imam troje djece i kada sam rodila treće, starije cure su bile cca 2 tjedna doma sa mnom, nisu uopće išle u vrtić nego ''čuvale sestru''. one zadovoljne, a i ja...
nakon toga su normalno krenule u vrtić, no kako sam bila doma odlazak u vrtić je bio i oko 10 sati, a povratak iz vrtića već oko 3.
neka ide u vrtić, a ti možeš sama odlučitit koliko će tvoje dijete biti u vrtiću.

[branka1]

Mi imamo sličnu situaciju i napravit ćemo ovako kako tridesettri kaže. Ako vidim da adaptacija ne ide ili da svaki tjedan doma nosi neke viroze, ostavit ću je doma.


inače, Lea već par mjeseci ide 2x tjedno po dva sata u igraonicu u vrtić u koji će ići i adaptacija ide sasvim ok. Znam da je to drukčije od pravog ostajanja u vrtiću, ali daje nadu

[Sanjica]

Inače bih ti preporučila veliko NE, ali ima šanse...

Ako rodiš u 8. mjesecu, do 11. mjeseca se stignete svi troje družiti i stigneš ga pripremiti na vrtić kao mjesto kamo on ide na igru i druženje. Dobro je što je to samo par sati, a ne cjelodnevno pa je manja mogućnost da taj boravak doživi kao odbacivanje.

Ostaje problem boleština koje će ti donijeti doma pa ćeš imati dupli problem - bolesno starije dijete i strah da se ne razboli beba.

2,5 godine je vrlo mala cifra da bi se čovjek brinuo o socijalizaciji, dosadi i slično. Ništa se ne bi dogodilo kada bi svi zajedno krenuli na posao i u vrtić godinu dana kasnije.

I nikako ne bih preporučila da se krene, ide jedno vrijeme pa onda ispiše. Sljedeća adaptacija mogla bi biti duplo teža. Ako se već odlučite krenuti onda izdržite dok se ne adaptira ili radije nemojte ni krenuti.

Kako god odlučili - nek vam je sa srećom i da svi budete zadovoljni!

[sorciere]

kikica je krenula u vrtić s navršene 3 godine - i to u travnju. nisam čekala redovni upis, jer ju nisam htjela upisati pred zimu kad se skupljaju razne viroze i boleštine. isto tako - vrtić je ljepši u proljeće i ljeto, i mislim da joj je to puno pomoglo da ga prihvati bez problema (i navikavanja).

[Snulko]

Hvala svima na savjetima i misljenjima, koja su donekle slicna, ali se ipak u nekim bitnim stvarima i razlikuju. Eto vidite zasto jos ne znam sto da napravim :?
Ne zelim da ide prije 11. mjeseca iz dva razloga - prvi je sto dolazi seka, i kao sto je netko napisao, biti cemo dovoljno dugo skupa da se ne osjeti odbaceno. Druga je stvar sto krajem 10. navrsava 3 godine, prije toga ga ne zelim dati.
Mi vec sada dosta pricamo o vrticu, i kako ga svi dosta zapitkuju da li ide u vrtic, on svima kaze 'da'. Pa mi je jedna osoba jednom prilikom stavila bubu u uho rekavsi da 'mozda to znaci da zeli ici u vrtic'. Ja kad ga pitam, jedan dan kaze 'da', jedan dan kaze 'ne'.
S druge strane, suze i njegova tuga nisu mi opcija. Kad je imao godinu dana, na zalost smo mm i ja napravili veliku gresku i dali ga u jaslice, vodeni bapskim pricama o socijalizaciji i slicnom. Isao je oko mjesec dana, adaptacija je bila grozna grozna (tj. nikakva), bolestine takoder i ne mogu si oprostiti sto smo mu priustili toliko suza.
U principu se slazem se s misljenjem da ga ne treba malo dati, pa onda ispisati, jer ce kad tad morati ici, a onda znam da ce nam biti puno teze. Vjerujem da cu probati na koji sat, pa ako bude islo produziti na max. 4 sata, a ako ce plakati i biti tuzan, mislim da cu morati prekinuti. A kad dode vrijeme da krene za 'istac' nadam se da ce razumijeti da mama i tata moraju raditi, a on 'na posao u vrtic'. Nekad si mislim da je lakse kad ne postoji alternativa, i nama i klincima, koji vjerojatno osjete nasu nesigurnost i dvoumljenje.

[pikula]

idite pa vidite, zasto ne? Mi smo Dominika 4 puta upisivali, 2 puta prilagodavali, a ja sam pogledala valjda 6--7 vrtica i sad zadnji put vrlo uspjesno i svi se jako veselimo. Dominik je odustajanje shvatio kao normalnu stvar jer smo probali i vidjeli da tamo nije dobro za njega. Ja sam svaki put bila ta koja je donjela odluku i na osnovu njegove reakcije, ali na osnovu onog što bi tamo vidjela, cula... Jedino mi se cini da ce od prvog ostavljanja imat traumu sa 16 mjeseci i mao je tjedan dana temper. svako jutro (samo ujutro) jer je mislio da cemo ici u vrtic... jadnicak. Sad smo presretni s malom vilom Dodo ima 4 godine i jedva ceka,a jos prije 6 mjeseci su mu djeca bila interesantna na pola sata eventulano,a sad ima prijatelje zbog kojih bise digao u 7 ujutro. Kad su mali te se faze razvoja brzo odvijaju. 6 mjeseci ili godina je cesto ogromna razlik

[deedee]

Htjela bih samo dodati da nije treci rodjendan neki carobni datum kad dijete postaje zrelije i samostalnije. Mislim, postaje, ali sve je to individualno sa plus minus par mjeseci, pa i pola godine. Najbolje je promatrati dijete i prema njemu zakljuciti da li je spreman. Meni je na primjer sada jako drago da moja F nije krenula sa tocno tri godine, vec cekamo jesen kad ce imati tri godine i cetiri mjeseca.

[Anita-AZ]

Uh... moja kcerkica je isla samo godinu prije skole u vrtic. Prihvatila ga je i bilo je sve ok, nije bilo placa niti muke neke... ali kad se njen mali brat rodio, odmah mi je glasno rekla: "Mama, on niti slucajno nece ici u vrtic pa da tamo pati kao ja!"
No dobro... svaka je grupa vrticka drugacija.. i mozda postoji neka u kojoj nisu djeca koja znaju stvarno mučiti drugu djecu. Nju su dvije blizanke zajedno osisale, a imala je prekrasnu dugu kosu. Ne skroz, ali nesto na sredini... i slicno. Sto rade manji, ne znam, ali ja bi dijete upisivala u vrtic samo ako se bas mora i nema drugi izbor.

Kad secem parkom, mogu bez greske pokazati na dijete koje ide u vrtic i koje ne ide. Moram priznati da nisam sa time pretjerano odusevljena... :/ Ali ,ponavljam.. od grupe do grupe.. od tete do tete...
Ipak je i tu u pitanju sreca!

Samo... kad dijete krene u vrtic vec smo tako malo s njima, a kad krenu u skolu vec imaju svoju ekipu i tu smo jos manje i prakticki su nasa djeca neka forma odraslih i vec zive u nekom svom filmu gdje smo im puno manje potrebni (prisustvom).

[Zdenka2]

MI roditelji se često više bojimo vrtića nego što je potrebno. Sjećam se da sam ja, kad je M. krenuo u vrtić, obilazila oko zgrade kao zombi... A dijete se sasvim lijepo prilagodilo, štoviše, vrtić mu je potreban. Kad smo nakon prve godine otišli na more, uzdisao je za svojom djecom.

Uskoro će navršiti 6 godina - iz vrtića nosi najvećim dijelom lijepa iskustva, već prava prijateljstva s drugom djecom, sjećanja na tete koje su mu sve bile dobre i na mnoge događaje koje je vrtić organizirao. Kad ja dođem u park isto prepoznajem djecu koja idu u vrtić - ona se poznaju, odmah se počinju igrati, imaju kolektivni duh, ne drže se mame. Uostalom, sve ih poznam, jer nam i kući dolaze na igru.

Vaša greška, zbog koje se ti sada bojiš, su jaslice - ali, dijete od jedne i dijete od 3,4 godine nije nikako isto. Djetetu od jedne godine potrebni su samo roditelji i dom, a djetetu od 3, 4 godine potrebna je šira socijalizacija, djeca s kojom će se igrati i mnogi sadržaji koje će u vrtiću naučiti. Pod uvjetom da se radi o dobrom vrtiću i o dobrim tetama, vrtić nije samo čuvaonica djece - to je mjesto gdje se dijete odgaja i uči, uz educirane osobe koje su to odabrale za svoje zvanje.

Daj dijete bez straha, onda kad procijeniš da to njemu i čitavoj obitelji odgovara. Vidjet ćeš da će se lijepo prilagoditi i, kao što je netko gore napisao, početi govoriti: zašto si došla tako rano po mene?

[Anita-AZ]

Ne bih se slozila u potpunosti sa Zdenkom, nazalost... Djecu iz vrtica prepoznajem po stvaranju odredenih grupa u koje se ne pustaju drugi (tzv. lobi).... saputanje iza ledja, smisljanje podvala i dr. , da- neka doza samostalnosti postoji i MANJA POVEZANOST sa majkom stoga to netko moze nazvati neovisnoscu... ne znam...

Naravno da tako ne mora biti svugdje... mi smo imali tetu koja ide u penziju pa joj je valjda vec bilo dosta sveg i djeca su bila prepustena sama sebi, ali vidim djecu svojih prijatelja koji takoder uce svasta u vrticu.. deckici rani otpor prema djevojcicama... itd itd....

Ja, osobno, sam apsolutno protiv vrtica i vjerujem da je i to neka vrsta prerano nametnute socijalizacije i u neprirodnom obliku. Ali je nuzno zlo.. kome je nuzno. Ni sama ne znam kad i hocu li upisati svoje dijete u vrtic.. nisam 100% za ne.. ali jos uvijek mislim sto mislim, stvari su kakve jesu bez obzira na nase izbore.
Do jedno 4.godine bi se radije odlucila za tetu cuvalicu nego za vrtic, osim kad bi bas znala da ce uci u neku grupu sa super tetom koja se djeci posvecuje i sve super... onda bi se vec slozila sa Zdenkom..

I da... moja kcerkica je takoder znala pitati zasto sam dosla tako rano kad bi dosla po nju!! Ali unatoc tome... njena recenica gore govori ono sto je bilo u njenoj dubini. To sto se dijete nakon cijelog dana napokon uspjelo zabaviti u posljednjem satu... ne znaci puno.

Nemojte se ljutiti na mene.. znam da nemam istomisljenika.

[Anita-AZ]

I da... ne znam zasto svi tako silovito zelimo samostalnu djecu vec od 3.godine kad im to tada nije prirodno?

Kad krenu u skolu bit ce apsolutno samostalni, a tada je za to doista i vrijeme... koje dolazi vrrrrlo brzo.... nazalost..smrc

[Anita-AZ]

Ne zelim da ide prije 11. mjeseca iz dva razloga - prvi je sto dolazi seka, i kao sto je netko napisao, biti cemo dovoljno dugo skupa da se ne osjeti odbaceno. Druga je stvar sto krajem 10. navrsava 3 godine, prije toga ga ne zelim dati.

Nekad si mislim da je lakse kad ne postoji alternativa, i nama i klincima, koji vjerojatno osjete nasu nesigurnost i dvoumljenje.

U pravu si sa posljednjom recenicom!

Nego, htjedoh reci da sam se sjetila da je mozda pametnije da krene u vrtic nesto prije nego se rodi bebica jer ako krene nakon ili taman tada, da ne poveze to iskustvo vrtica sa dolaskom bebe i time izazoves ljubomoru i slicno...

A naravno, budi sa njim kvalitetno u ostatku vremena ili cak dolazi ranije i slicno, ali ja bi pazila da ne poveze to dvoje. Tipa.. sad je mama rodila bebicu, a mene strpala u vrtic... sto znaju djecica neka reci.. slatkisi mali...

[pikula]

Draga Anita, apsolutno imas istomisljenike samo ima jako puno ljudi kojima je to stvarno nuznost pa ne vole misliti da je to nuzno zlo i ja ih zapravo razumijem.No mislim da je dobro iskreno progovoriti jer se nekako stvara slika da nisi normalan ako ti dijete ne ide u vrtic. JA sam u parku kao neka cudakinja jer mi djeca doje i nakon godinu dana, Dominik ima 3 i pol i JOS ne ide u vrtic... Ali ja sa se jaku puno informirala i niti jedna strucna osoba (niti literatura, ako ne racunamo petparacke magazine za zene) mi na ozbiljno pitanje kada je dijetetu potrebna socijalizacija s drugom djecom nije rekla odredenu dob (cak ni ravnateljice vrtica) svi su se slozili da je to individualno i obicno iza trece godine, ali da je jako dobro da dijete ide godinu dana prije skole u neki oblik grupne igre da se naivkne na ustajanje i slicno, da mu skola ne dode kao prevelika promjena i toje meni skroz suvislo- ostalo je sve utjeha za ljude koji na zalost, nemaju izbora. I ja mislm da djeca iz vrtica nisu nis samostalnija - dapace njhove socijalne, higjenske itd. navike cesto pokazuju da su velikim grupama djelomicno zapostavljeni. A sve te infekcije, viroze, antibiotici, na zalost misilim da ima ljudi da izgradnja imuniteta ne znaci stalnu izlozenost sto vecem broju infekcija. Cinimi se da su ljudi malo zanemarili druge opcije - bake, dede, strine, ujne(danas je toliko ljudi nezaposleno), tete cuvalice, privatni vrtici pa i da mama ostane sto duze doma. Ja sam mislila da ce to biti nemoguce, ali ja sam posao smanjila na minimum i uz dedu dr. doolittlea (od milja), MM, siru familiju i curu cuvalicu povremeno - ja ovaj stil brige za dijete zovem gerila :D - sve smo uspijeli. Ja sam totalno u toku s klincima Diana je jos na cici Dodo ce tek najesen u vrtic na drugi kraj grada gdje je jedna mala grupa na dvije tete na 4 sata, a meni karijera i nije tako losa -drzim se sasvim solidno. Kad klinci krenu u skolu... U meduvremenu je MM posao krenuo (bio je student kad se Dodo rodio) i imali smo puno srece, ali kaze se Bog voli hrabre, ponekad mi se cini da treba vise hrabrosti da pozelis prave stvari nego da ih ostvaris. I ponavljam kod nas je sve to moguce jer se radi o rosadama prioriteta(neidemo na more i tome slicno, kupili smo 10 kvadrata manji stan blizu starcima i tome slicno), ali nama je cjeloviti odgoj u obitelj bio prioritet koji smo smatrali imogucim. Da MM i ja imamo po 1600kn placu ne bih razmisljala ni tren bila bi sretna da su vrtici OK i da mogu ici zaraditi djetetu za hranu i krov nad glavom, dakle nisu samo djeca individualana nego su i zivotne situacije razlicite. I da meni uopce ne bi bilo drago da je djetetu ljepse u vrtivu nego doma, ja bi se hitno potrudila da mu doma bude puno bolje.

[Anita-AZ]

Pikulica, u potpunosti si u pravu! Mozda neki ljudi stvarno moraju.... iako ja stvarno ne poznajem nikoga tko ima nizu placu od 5000 kn... zar zaista postoje mladi ljudi koji rade za manje od toga? Nemojte me sad popljuvati... ali ja stvarno ne poznam nikoga s malim primanjima, a SVI (cak i oni) govore o ljudima koji ih imaju. Doduse, to je sad druga tema...

[pikula]

bas me veseli konacno sresti istomisljenicu, ja se tu malo demfam jer sam navikla da cak ni na ap forumu nije uputno biti preiskren oko stava djeca prva. Uvijek se nade netko uvrijeden, ali da i ja se slazem mnogi koji su se jako poveselili da jevrtic konacnosamo 200 kn voze auto kakav ja ne bum imala nikad, a da ne spominiem lokacije stanova, cigarete i stosta sto meni ne pada napamet. Ja i MM smo zakljucili da trosimo skoro vise love kad ja radim nego sto ja zaradim iako su mi primanja ok. Dok se sredis, obuces, ne stignes skuhat, pospremit, cuvanje djece, krenu neki drugi interesi, platis bedinericu, pojedes puno toga vani, kave, sokovi i jos si iscrpljen i tjesis se s kojecim, a i djecu vise mitis sladoledima i igrackama. ovak smo u parku svjez zrak je besplatan

[yasmin]

Pikulica, u potpunosti si u pravu! Mozda neki ljudi stvarno moraju.... iako ja stvarno ne poznajem nikoga tko ima nizu placu od 5000 kn... zar zaista postoje mladi ljudi koji rade za manje od toga? Nemojte me sad popljuvati... ali ja stvarno ne poznam nikoga s malim primanjima, a SVI (cak i oni) govore o ljudima koji ih imaju. Doduse, to je sad druga tema...

itekako ih ima, evo ja npr, prosvjetarka (ali ne u državnoj školi)... suprug stoji malo bolje, ali uz silne kredite i troškove ne možemo si priuštiti tetu čuvalicu (a niti moj ostanak doma), a bake nam još rade
samo još da nadodam da je većina društva u kojem se ja krećem u sličnoj situaciji, a čini mi se, bar iz moje perspektive, da su oni što imaju preko 5000 ipak u manjini

neću te popljuvati, iako me je tvoj post potaknuo da nešto napišem jer je tvoj pogled na vrtić očito uvjetovan tom činjenmicom da ne poznaš nekog sa manjim primanjima, dakle nekog tko si ne bi mogao priuštiti tetu čuvalicu ili da ostane doma i živi od jedne plaće.

I ja bih najradije da ga ne moram davati do treće, i da imam lepezu ljudi koji će uskakati

[tanja_b]

Pikulica, u potpunosti si u pravu! Mozda neki ljudi stvarno moraju.... iako ja stvarno ne poznajem nikoga tko ima nizu placu od 5000 kn... zar zaista postoje mladi ljudi koji rade za manje od toga?

Ne želim te popljuvati kao ni bilo kog drugog na forumu i šire, ali mislim da živiš u velikoj zabludi.
Za primjer, ja sam magistar znanosti, radim u struci, i radim za manje od 5000 kn. I znam ih dosta koji su u sličnoj situaciji.
O prosvjeti da se i ne govori (a ima se dosta toga za reći).
I ne smatram da su vrtići nužno zlo. Naročito za roditelje koji rade. Manje zlo od nepouzdanih čuvalica (kakvih, na žalost, ima, i čega sam se užasno bojala u početku, dok smo još tražili rješenje za čuvanje).

[yasmin]

Za primjer, ja sam magistar znanosti, radim u struci, i radim za manje od 5000 kn. I znam ih dosta koji su u sličnoj situaciji.
O prosvjeti da se i ne govori (a ima se dosta toga za reći).

8)

uh, već sam mislila da sam ja u zabludi, i sutra sam htjela zaprijetiti ili povišica ili otkaz

[Amalthea]

Za primjer, ja sam magistar znanosti, radim u struci, i radim za manje od 5000 kn.

Same here. Samo što ja k tome radim u školi.

[Timmy]

i ja sam magistar znanosti i skoro pa me sram tu sad napisat koliko trenutno primam dok sam na porodiljnom.

[Anita-AZ]

Da, ustvari zaboravih na svoje dvije frendice profesorice.. imaju placu oko 4000 kn. 8)

Ok.. u tom slucaju se stav mijenja, ali opet ne mozemo reci da je peglica bolji auto od mercedesa zato sto ju je lakse parkirati i manje trosi. Stvari su kakve jesu, a kad zelimo/trebamo raditi izvan kuce hvala Bogu da postoje vrtici da nam djecica budu na sigurnom dok mi radimo, jos ako se potrefe u dobru grupu sa dobrim tetama, nema vece srece!

Osim toga... ni mame koje su doma se ne posvecuju bas puna 24h djetetu, tako da je najvaznije vrijeme kad se mama vrati. Ok.

Hvala sto me niste napale.

[Anita-AZ]

i ja sam magistar znanosti i skoro pa me sram tu sad napisat koliko trenutno primam dok sam na porodiljnom.

Nema te zasto biti sram. Moze biti sram nasu drzavu i drustva pogresnog sustava vrijednosti u kojem zivimo!

[maria71]

Pikulica, u potpunosti si u pravu! Mozda neki ljudi stvarno moraju.... iako ja stvarno ne poznajem nikoga tko ima nizu placu od 5000 kn... zar zaista postoje mladi ljudi koji rade za manje od toga? Nemojte me sad popljuvati... ali ja stvarno ne poznam nikoga s malim primanjima, a SVI (cak i oni) govore o ljudima koji ih imaju. Doduse, to je sad druga tema...

blago tebi

ja ih poznam jako puno


očito ne živimo u istoj državi

[a zakaj]

Ne bih se slozila u potpunosti sa Zdenkom, nazalost... Djecu iz vrtica prepoznajem po stvaranju odredenih grupa u koje se ne pustaju drugi (tzv. lobi).... saputanje iza ledja, smisljanje podvala i dr. , da- neka doza samostalnosti postoji i MANJA POVEZANOST sa majkom stoga to netko moze nazvati neovisnoscu... ne znam...

Mozda stvarno imas iskustva s djecom iz nekih losih vrtica, iako se meni cini da takve vrste navika prije dolaze od kuce nego iz vrtica.
Moje iskustvo je suprotno, slicno onom Zdenke2 (isto tako, ne govorim samo o svom djetetu nego i o njegovim prijateljima). Istina je da su djeca povezana, ali to je i normalno kad su zajedno 8-9 sati dnevno. Meni je prekrasan prizor kad ujutro dodjem u vrtic, a iz grupe svi sretni vicu "Antun je dosao!", pa se dvojica zalete van i odmah ga izgrle.
Isto tako, samostalnost stecena u vrticu ne podrazumijeva manju povezanost s majkom (i ocem!). Barem je nase dijete jos uvijek jako veliki priljepak.

S druge strane, djelomicno se ipak slazem s AnitomAZ. Mislim da je rano odvajanje (prije otprilike tri godine) uvijek traumaticno za dijete, i slazem se da je vrtic, odn. jaslice nuzno zlo. Ali je za mnoge od nas to najmanje lose rjesenje. (eto, i ja idem u grupu onih ispod 5000 - zivio nas sustav znanosti i obrazovanja!).
Meni se cinilo da svako drugo rjesenje za sobom povlaci jos vise problema (na ostanak kod kuce nisam bila spremna; bake su udaljene 30 km, jedna radi, a i ne svidja nam se skroz kako odgajaju dijete; cuvalica nam je bila preskupa i nisam imala povjerenja u nekog nepoznatog).
Tonku smo odlucili postediti jaslica barem nekoliko mjeseci - ali ovaj put smo si to mogli priustiti (MM je za to zasluzan, a ne ja) - uzeli smo cuvalicu dok sam ja jos bila na porodiljnom, pa smo je dobro upoznali i privikli se.

[pikula]

Ok, ali opet ne mozemo reci da je peglica bolji auto od mercedesa zato sto ju je lakse parkirati i manje trosi.

Slazem se i dodajem, poznajem puuuno ljudi koji zaraduju manje i puno manje ukljucno samnom, ali ja sada stvarno radim desetak dana mjesecno i zaradim oko soma i po dva kuna, ali znam i zenu koja je prala stenge i bila bedierica s faksom jer je htjela bit 5 od 7 danu u tjednu doma sa svoja tri sina do skole. Kad je najmladi upisao 2 rz nasla posao kao kemijski inzinjer - snimala sam je za jedan dokumentarac na radiju i zena me odusevila, vjerujem da nije jedina. Kad pomislim ko mi je faca, osim mnogih roda koje mi ovdje pomazu sjetim se moje Sare i izvuce mi ogroman :D. To je frajerica. Za mene.

[stray_cat]

ja sam sebastiana kad je napunio 2 godine odvela u igraonicu koja nam je bila vrlo neugodno iskustvo, tete nizozemski tupave i nezainteresirane, grupa djece 2-4 godine i stariji nesmetano zlostavljju manje. ja sam ostala citavo vrijeme i time izazvala negodovanje teta (nisu mi nis rekle u facu neg se podmuklo zalile ravnateljici koja cak to nije meni rekla nego je to rekla matsu (sebastianov tata0 i ja sam poslusala instinkte, da on tamo ne bi bio siguran i vise nisam otisla

nakon toga sam krenula u trazenje igraonice po mojem ukusu, di ga mogu voditi korak po korak, ostajati sa njim sve dok se ne odluci ostati sam bez mame i nasla sam 2 takve igraonice i na kraju se odlucila za montessori jer su bolje opremljeni

sad kad odemo nekud gdje su djeca sebastian jednostavno ode na druzenje on sam od sebe bez ikakvih problema ostane neko vrijeme bez mene (sad ima 2 godine i 4 mjeseca) ali to je otprilike sat vremena. na jesen ce krenuti u igraonicu i krenut cemo sa 2 dana u tjednu i ostajat ce po 3 sata bez mene (odnosno onoliko koliko ce mu odgovarati)

on je jednostavno dosao u fazu kad mu ja vise nisam dovoljna i sad treba i aktivnosti di ce samostalno brijati sa drugom djecom, jednostavno osjecam da je spreman

mislim da bi mu bilo super da ga odvedes u vrtic da se poigra sam, bez da mu visis na glavi i ak mu je dosta jednostavno ga pokupi. daj mu sansu da sam odluci kaj mu se dopada a kaj ne

ja inace zurim sa igraonicama i socijalizacijom jer se ovdje u skolu krece sa 4 godine

[Snulko]

Hvala svima na misljenjima. Bili smo 6. mjesec na moru bez interneta, ali sad moram priznati da sam s gustom procitala sva vasa misljenja i savjete. Ono s cime se slazem je to da je svaka situacija razlicita, pa tako i moja, a ono sto mozda jos nisam napomenula je slijecece:
- zivim u kvartu u kojem nema parkova, tj. ima dosta prirode, ali do najblizeg parka idem s autom. Imala sam dvije sitterice, i niti jedna ga nije vodila u park, nego su setali kvartom. Ok, kvart je lijep i zelen, ali cesto prijepodne nema nikoga, pogotovo ne klinaca koji su svi po vrticima. Tako da su se moje sitterice prije (a sada ja otkad ne radim zbog trudnoce) druzile sa sittericom male susjede, isli smo svi skupa van, i to mi je zbog klinaca bilo super. Znam da malom klincu kao sto je moj A. (2 god i 8 mjeseci) socijalizacija nije jos presudna i neophodna, ali on uziva u klincima, trcati s njim i loviti se, raditi 'djecje' stvari, tj. ono sto samo njima padne na pamet, bez obzira koliko se ja trudila. On kad vidi djecu koja se smiju i vriste vristi i on od srece i uziva s njima. Tako da za njega meni vise sitterica nikako nije opcija, jer vjerujem da ga ne moze zadovoljiti u tom dijelu 'zabave i uzivanja'. Nadam se da to moze dobiti u vrticu, mozda sam previse nadobudna. Istina ja mogu biti s njim jos neko vrijeme i hocu, jer sigurno nece ici na cijeli dan u vrtic, nego samo na par sati, igranje, koliko bude htio.
- on je kao beba bio jako zahtjevan (dojio cijeli dan, malo spavao, nikad se sam igrao), a ako i druga beba bude slicna, nema sanse da mu posvetim vremena koliko mu sada posvecujem. Doslovno smo cijeli dan skupa - zajedno se igramo od ranog jutra, zajedno na wc, zajedno kuhamo, bojim se da kad dode beba to sigurno vise necemo moci
- termin mi je 15.8. (mada mislim da cu i malo ranije), a njega sam mislila u vrtic dati 1.11., prvo i najvaznije da se ne osjeca odbacenim, a i to mi se nekako dobro poklapa s tim da ce navrsiti 3. godine (jer ga prije sigurno necu dati), naravno da ne mislim da je 3. godine neki caroban broj, samo mi se slucajno poklopilo. Radije bih da je ispalo da ce tada imati npr. 3.5 god, ali sto je tu je. A niti 1.11. nije fiksan, uvijek mogu prolongirati za koji mjesec-dva, ako vidim da je prerano
- jos uvijek nemam pojma sto cu. Vjerojatno cemo malo probati, ali ako nece ici sigurno necu forsirati. Poznajuci njega, znam da ce jako negodovati ako mu se ne svidi, a onda cu vjerojatno odustati barem na neko vrijeme.

[pikula]