Otišao mi post greškom pa sam mu dodala smisao naknadno. Ono što sam htjela reći zapravo, mislim da je predpubertetska i pubertetska dob jednostavno vrijeme kad se svi preispituju i nalaze mane na sebi i u sebi. Nitko nije savršen, često su ti naizgled savršeni još nesigurniji u sebe pa zadirkivanjem ovog čija je nesavršenost možda "vidljivija" skrivaju ono što njih muči.
Ja sa svojom djecom uvijek drvim po tome, da pokušaju biti imuni na zadirkivanje i ne traže stalno mane u sebi već nek osvijeste činjenicu da ni drugi nisu savršeni i da se uvijek može naći nešto čime ćeš nekog drugog bocnuti, bilo dijete bilo odraslu osobu.
A kad se naučiš samo nasmijati i odmahnuti rukom ili našaliti na svoj račun, onda shvatiš da si preokrenuo poziciju moći na svoju stranu.
Naravno da ovi razgovori ne pale iz prve, pa ni iz druge, ali nakon puno vremena i kojeg pokušaja imaju rezultata.