Moj ce sad 18,i mogu reci da mi je najgore bilo sa 14.Sad se smijemo tome i ja i on ali stvarno je bilo grozno.Sad je malo ozbiljniji ali i dalje ima svojih musica.Najbolje kad mi kaze da kaj se ja uvijek derem,on je sad skoro punoljetan,nemogu ja njemu zabranjivat izlaske.A o odgovornosti da ne pricam.Nikad se ne sjeti ubacit drvo u pec ako mi negdje odemo,kod bake obavezno ostavi otkljucana vrata kad si ide po kavu,u perilici stoput ostane sudje jer on naravno zaboravi.Ali najbitnije da mi trubi kak ce on 18 za koji dan.A za skolu,pih,svake godine isto ponavlja:Nemorate se vi brinut.A drugi srednje bi prdnuo da ja nisam urgirala i pisala molbe da ga se pita pred vjecem.Eh ima toga cudo jedno.Sve me to ceka jos 3x ali sa curama,uffff.
Da se to kod nas izreguliralo samo, ne bih trebala intervenirati. Nazalost, ocito jos uvijek treba jasno postavljene granice u kojima on dobro funkcionira. Nije da nismo pokusali dati na izbor ali nije dobro zavrsilo, pocelo se odrazavati na ocjenama. Niti ja kao odrasla osoba si ne mogu dopustiti da bancim i idem spat bas kada ja hocu vec u skladu sa obavezama inace placam danak drugi dan. Nazalost niti moj niti vecina tinedjera nemaju taj osjecaj odgovornosti jos uvijek pa smatram da ipak treba postaviti granicu. Nema tu nikakvih svada i prepucavanja. Vikendom imaju slobodu koliko zele ali ne sto se tice budenja.Mi zapocinjemo dan (ne tako rano kao preko tjedna)pa su i oni na neki nacin primorani se probuditi
E pa to. Oni bi neko uvazavanje da su veliki ali ne bi prihvatili odgovornost. Kada nasem natuknemo sto sve donosi nesto sto si on zeli, brzo se povuce. Jer nije spreman. Sa 16 godina su jos uvijek djeca sto god mi mislili.
Ovo sa ustajanjem preko vikenda je isto i kod nas. Do devet im dam mira, a onda je ustajanje. Ne pamtim da su dulje spavali, pogotovo ne stariji koji je jutarnji tip pa si sam namjesti budilicu i vikendom. Uostalom, vikendom je akcija čišćenja kuće, presvlačenja posteljine, štovećtreba, a ja im nisam kućna pomoćnica nego uredno imaju odraditi svoj dio. Davno smo to riješili. Ne pitam da li mogu nego što će ove subote odguliti... Ako je baš neka frka, ne moraju puno, ali bar malo moraju dati doprinos. Ako ništa drugo, pospremiti i počistiti svoju sobu i stolove, odnijeti smeće, iskrčiti suđe i slično. Bude svega - ako mm i ja odemo u kupovinu, mogu se kladiti da će ova dvojica ostati u krevetima, ali znaju oni već odavno... Kad se tako nešto dogodi, ja smatram da imaju vremena za odmaranje, pa imaju i za kućne poslove. Ako se dignu i krenu raditi nešto za školu, obično im je udio kućanskih poslova manji.
Meni zapravo i ne treba baš ispušni ventil zadnjih godina... Ne kažem da je sve kao nacrtano, ali zapravo je sve ok, kad pogledaš širu sliku :D.
Ove godine je trećaš počeo nešto i učiti pa ga je lijepo vidjet. I nabavio nam svima psa - bez dogovora. Kaže, "Imam jedno iznenađenje, bit ćeš jako ljuta, ali poslije će ti bit drago". I tako je i bilo
A i inače, lijepo nam je razvijat novi odnos s poluodraslim djetetom, u nekom smo novom području sad koje nas ponekad i plaši, ali većinom je pozitivno.
Riječi ti se pozlatile, nadam se da će i kod nas tako. Čim prije.
Moja ide spavati kad hoće, a to je 22-23h
Vikendom ustaje kad hoće, a to je oko podneva.
Mobitel si sama dozira, a to je malo jer vidim koliko potroši interneta i ostalog.
Face, instagram i sl. ju uopće ne dira.
Uči previše.
Doma ne mora raditi ništa.
Strašno je odgovorna i prema sebi i prema svojim obavezama.
Dok je takva, nema potrebe za mojim intervencijama.
Ja zadovoljna.
E da, pas.
Nabavili ga zbog nje.
Sad me nagovara na još jednog, ali to ne bu išlo.
Ovo je istina. Ali moraju polako ulaziti u svijet odraslih... Nema im spasa (ni nama).
Kako vertex kaže - kad pogledam širu sliku, zadovoljna sam. Kako će biti dalje - nemam pojma. Ima puno mladih ljudi koji su bez posla i bez perspektive (nisu svi za studij, a danas je teško naći pristojan posao) i općenito, treba im malo pomalo ukazivati da nije lako zaraditi preko interneta i da ne možeš dugoročno živjeti prodajući kramu preko njuškala, bar ne možeš postići standard koji si imao u rodietljskoj kući...
Iskreno - da im bude onako kako je nama bilo, ne bih imala primjedbi. Ali današnje vrijeme će im donijeti kojekakve izazove...
E nisu u stanju ni ulicnu macku nahranit, nego mi visi na vratima, al doslovno, imamo neki zeljezni okov, resetke, eno je visi na tome pokusava kvaku stisnut, a oni prolaze ko karavana....
Evo zamišljam, nije mi teško :D
A. se pokazao jako odgovoran oko psa. Ima stvari koje manje rado napravi, ali isto napravi (tipa skuhat i pripremit za par dana tu hranu, rastrančirat i smrzavat i tako to - ne čudim se da mu nije omiljeno), dok sve šta je direktno vezano za nju u pravilu mu nije teško i baš brine, ono, okupira se njome. I mislim da ga je psica malo dodatno izbalansirala i ublažila mu temperament.
Moj ne zna sebi uzeti jesti skuhanu hranu u hladnjaku.
Da zivot macke i psa ovise o njemu , zivjeli bi vrlo kratko.
I kazes : šira slika...
ajde dobro...
Peterlin, hoćeš primiti moju na tjedan dana
Ima on polako neke svoje "velike" odgovornosti. Samo odlazak na spavanje nije jedna od njih sto ne znaci da nece biti kroz godinu dana.
To je jednostavno ta sitnica gdje on jos uvijek kiksa. Ne mogu reci da je neodgovoran u ostalim stvarima, dapace od kada je stigla najmladja preuzeo je odgovorno ulogu starijeg brata. On je jednostavno tip djeteta koji lakse funkcionira unutar postavljenih okvira.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
moj je oduvijek bio večernji tip, nisam ga kao malog mogla natjerati na spavanje, a kamo li sad. Trudim se da ga oko 11 ipak podsjetim na krevet, ali ne ulazim u sobu provjeravati spava li...
po vikendu ga dižem u 10., 10.30...on bi cijeli dan spavao da ga je ostavit...
i, sjecam se da sam mrzila sto je mene moj tata dizao uvijek tako po vikendu...ali ne mogu niti sada ja moga gledati da krepava po krevetu cijeli dan
zapravo, ja još nisam osjetila ni njegov pubertet ni adolescenciju, sve ide nekako svojim tokom, polako...najgovri je bio do 8. godine. Sad čak i sve jede
Može, od sutra, a ti biraj kojeg ćeš od mojih u zamjenu. A možeš u petak umjesto mene i na roditeljski ...Ja bih vjerojatno bolje prošla, hehehe....svi oni imaju svoje mušice, ali u tuđoj kući sigurno bi se ponašali uzorno.
Kad bolje razmislim, ima stvari koje me smetaju, ali dok je sve bitno ok, nema razloga za uzrujavanje. Nekako imam dojam da sam ja bila napornija u toj dobinego moja djeca.
Peterlin, pa naravno, znam ja da bi moja kod tebe postala i reduša, a za roditeljski nema problema ovisno o kojoj se radi ili MM ili ja bi obnovili uspomene iz školskih klupa
Da i moja je uvijek bila vecernji tip. Ali zato vikendom moze spavati do podneva. Zato mi je super sto subotom dopodne ima trening pa se mora dići najkasnije 10'
a, ne znam zašto ne, očito je to jedna od vrijednosti koju sam ja odrastanjem usvojila i prenosim i na njega. Svjesno i podsvjesno. Drugi razlog je čisto praktičan - mi živimo u malom stanu i meni ne pada na pamet hodati na prstima do podne. Jer se gospodin umorio po tjednu. I ja sam, pa se dignem u 8.
i tako...
Mima vidi se da imaš jedno, mi koji imamo više njih različitih doba, različitih vremena dizanja drugačije gledamo. Moji manji idu u krpe oko 9,do pol 10-10hrkaju.veliki zna učiti navečer, a koma mu je dići se ujutro u 6ak je škola ujutro, a opet kad je popodne škola ne dođe doma prije 9.
Hm, a zašto drugačije gledate? Jedino ako nema svatko svoj prostor za spavanje, a to je onda problem stanovanja, a ne broja djece. Moja šogorica ima četvero djece ali svatko ima svoju sobu i nisam primijetila da tjera djecu u krevet navečer.
Moji bi mogli skakati do preksutra. A s druge strane želim i ja svojih 5 min
Pa nećeš tjerati teenagera u krevet da imaš svojih pet minuta.
Sad je 21.44, a moj stariji je upravo izjavio da se ide prat i spat. Dosta mu je, na nogama je od 6.30. Mlađi je iz škole došao oko 8 navečer, pa očekujem da se i on pobere. Nitko im nije rekao ni riječ.... Stariji sutra piše fiziku i učio je danima, pa i danas, a mene je ugnjavio da mu u čisto prepišem zadaću iz hrvatskog na računalu, što je bilo gotovo u roku keks.
Roditeljski je u Ruđeru. To je prvi nakon onoga s početka škg pa nemam pojma što me očekuje....
Sad sam dotičnog učenika skinula s filmića i potjerala da si složi na stol ono što mora sutra prijepodne obaviti (napisati dz iz matematike i još nešto, nisam zapamtila). Pribojavala sam se kako će to ići kad je dopodne sam i prepušten svojoj savjesti, jer osnovna škola je bila jednosmjenska. Sad bumo vidli, na roditeljskim.
Glede u svezi jutarnjeg spavanja, nemam niš protiv ako su zadaće napisane i gradivo naučeno, pa to obično radi nedjeljom. Subotom nema šanse, pogotovo ako treba pomoć.... Stariji je jutarnji tip, taj se subotom digne kad i ja ili ranije. Nedj3ljom je sloboda.
Upravo tako.
Veeeliki potpis!
Zašto da ne spavaju i odmaraju vikendom koliko žele?!?
Nikad, ali nikad nisam budila dijete bezveze.
Kod mene se djeca ne bude.
Jer ako ona spava do podne, znači da joj treba.
I neka se naspava i odmori.
Pogotovo mi je grozno buditi dijete zbog kućanskih poslava.
Obrisat prašinu ili iznjet smeće može i u tri popodne.
Mada, moja to ne radi.
Brine o svojoj sobi, za moj ukus nezadovoljavajuće, ali to je njena soba i ako želi hrpe knjiga po podu, krevetu, posvuda... neka joj.
Ostalo po stanu radim ja kad stignem i suprug i sve štima i ništa nije prljavo.
A ona neka odmara i radi kako želi.
Imamo potpuno povjerenje u nju i iako u faci i dalje izgleda bebasto sa svojih 16,5 g u srcu i duši je itekako zrela i odgovorna.
U prilog odgovornosti: ja danas moram skočit do Mioca da pokupim neke knjige iz njenog ormarića i da vratim lektiru u knjižnicu. Rekla sam joj da to može i sama kad se vrati na nastavu, a ona mi je održala predavanje o nepotrebnom plaćanju zakasnine i kako nije fer zadržavati knjigu koja sigurno nekome treba.
Netko reče da je u toj dobi bio daleko gori od svog djeteta, e pa ja sam isto ta.
Baš sam ja razmišljala o zakasnini u knjižnici sa 16 godina.
Nije niti moja, dok nije iz vlastitog džepa iskeširala 30 kuna za knjigu koju je zaboravila vratiti.
Ja sam joj posudila knjigu i ona me trebala podsjetiti kada da vratim knjigu, a nije. I onda ju je to koštalo.
(Knjigu nije mogla fizički vratiti jer je bila posuđena u dalekoj knjižnici.) I isto kao tvoja kćer smatram da je bez veze plaćati zakasninu i da knjiga sigurno nekome drugom treba.
Ajme, kad vec 16.5? Kako vrijeme leti... stalno mislim da je mladja.
Kako je sad? Kako si ti?
Apropos budjenja, moju svako jutro budim izmedju 6 i 6:30 - ovisno o danu i rasporedu.
Vikendom ju i ja pustim da spava - ako joj to obveze dozvoljavaju, cesto i vikendom ima obveze zbog kojih se mora ustati u 7-8...
Radnim danom ide spavati kako kad - ponekad ranije, 22:30, a ponekad i kasnije, ovisi i o tome kad je krenula ponavljati i koliko zadace ima (ona izlazi iz kuce u 7:15 i vraca se u 19:30-20:00, ponovno ovisno o rasporedu, pa nije receno da je do 22:30 sve rijesila, iako jako puno toga rjesava u hodu).
Znaci, ako joj se spava - nadoknadjuje propusteno, pa neka se bar odmori.
Posljednje uređivanje od Elly : 15.12.2016. at 13:16
Dobro smo, hvala na brizi.
Obje smo doma.
Ja svoje nalaze opet čekam.
Nažalost Rein EEG u ponedjeljak nije bio dobar ( nadala sam se da bude) i sad nakon tromjesečne pauze opet pije lijekove, ali veću dozu.
Strepim jer su mi doktori rekli da možemo očekivati sljedećih mjesec- dva još grand- mal napada dok se doza lijeka ne ustabili.
Moram pohvaliti njenu školu, posebno razrednika koji su svi pokazali ogromnu dozu profesionalnosti i moja kći se ni na koji način ne mora brinuti.
Oni su tu za nju i ostalu djecu.
Stvarno su divni.
I razredni kolege isto.
Tako draga i brižna djeca ❤️
Ne smatram da su djeca sa 16. I zakon im dozvoljava da budu vani cijelu noć bez nadzora, i da voze skuter u prometu. Čak se smiju i vjenčati ( naravno uz dozvolu). A za samo dvije godine će postati punopravni građani, sa svim pravima i dužnostima koje to donosi.
Više od pola njih je već sa 16 imalo seksualne odnose, pilo alkohol, imalo posla sa policijom...o drogi ni neću. Itekako trebaju znati što je to odgovornost. I prema sebi i prema drugima.
Ne mogu preko noći postati odrasli sa 18 ako se sa 16 smatraju djecom. Oni su odrasla djeca i prema njima se treba odnositi sa poštovanjem koje i od njih treba tražiti. I pustiti ih da uče na svojoj koži, ako neće na primjeru
Npr pokvareni zub. Sa 16 neće kod zubara, čak pobjegne sa zubarske stolice. Pokušavam da ode, neće i neće. Kad zub ozbiljno zaboli, ode sam, umjesto jednom po plombu, ide nekoliko puta vaditi živac i liječiti zub. Naučio na teži način. I pustila sam. Čemu da gubim svoje živce oko njegovog zuba. Svoga tela gospodar.
Npr tetovaža. Pita ju za 16.rođendan. NE može, ja sam protiv tetovaže odlučno. Dan nakon 18. rođendana, tetovaža je tu, naravno, znala sam, srećom, na leđima je. I, opet naravno, ono moje "svoga tela gospodar" mi je servirano na pladnju (ne od potomka, nego od oca mu, koji by the way, ima tetovažu iz mladih dana).
Život je baš zabavan kad djeca dođu u neke godine
Inače, kad gledam širu sliku sve je OK, više-manje. Sijeda kosa i povišeni tlak ionako dođu s godinama...
Svejedno mi je žao da nemam još djece.
Ili ako imate onaj broj mozete i preko neta sami.
To sto im zakon dozvoljava ne znaci da su spremni. U nekim zemljama im ne dozvoljava sa 16 ono sto mogu kod nas. Sa 18 godina sav teret odraslih pada na njih jer eto zakon tako kaze.
Ako imam klinca koji sa 16 godina jos uvijek uziva u djecjim stvarima onda mu ziher necu prepustiti vazne odluke odjednom zato kaj eto ima 16 godina. Ali cu ga postepeno educirati, uvoditi u svijet odraslih i biti suport jer svoju ulogu roditelja tako vidim.
Prilagodavamo se i jedni i drugi na to novo razdoblje koje je ponekada divno a ponekada eto...nije. Ukoliko nakon svega odluci poci nekim putem tada ce morati snositi i posljedice.Zelim da zna u sto se upusta.
Mi nemamo svade oko spavanja u to doba jer im je objasnjeno uzduz i poprijeko zasto je to tako a ne zato sto imam neupitni autoritet koji sam nametnula silom. Takav nacin odgoja iziskuje stalne razgovore jos od malih nogu.I nemam nista manje sjede kose niti unistenih zivaca nego druge majke. Dapace, njih imam od ranih 20tih.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
I ne znam da li kuzis ali usla si u kontru samoj sebi.
Pisem preko moba pa ne mogu qutati djelove.
Treba se odnositi sa postovanjem, pa kako onda mozes odlucno zabraniti tetovazu sa 16?
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Moj stav o tetovažama znaju. Meni je to nagrđivanje svoga tijela. Uopće ne tvrdim da sam u pravu, ali nikome neću potpisati da se tetovira. To nije nepoštovanje djeteta kao ličnosti, to je suprotstavljanje stavova, a to nikako ne može biti loše.
A ča ću im ja, dobili su baš nas za mamu i tatu, ima da se povinuju. Toliko toga puštam, kod tetoviranja i pirsinga stavljam granicu. Na 18, iako, nadam se da će mala tetovaža biti kraj.