mislim da mjera nema veze s djecom nego s roditeljima i to me rastužuje.
dat ću zamišljeni primjer dva susjeda: ivica 14mjeseci i ivan 14godina.
ivičini roditelji rade i imaju male plaće, na posao idu gradskim prijevozom i ivica je tužan 10sati u jaslicama. da ne zaboravim,prvorođeno je dijete u zg obitelji.
njegov susjed ivo, jedno od troje djece, igra se na novoj plejci i kaže mami da mu donese soka i skokne u mekić po hamburger.njegovi roditelji dobro zarađuju, primaju tzv.mjeru a njemu je dosadila domaća hrana.
i tako ivica plače za mamom, a ivi je već dosta njegove i želi biti sam s prijateljima.
nije li to nepravedno i naopačke?