bolovanje nikako nije trošak grada, nego HZZO-a
tko želi imati treće dijete imat će ga bez obzira na mjeru a tko ima treće dijete samo zbog mjere - što da kažem - žalim to dijete
novac je itekako bitan jer se s ovim novcima mogla otvoriti još koja škola, još koji vrtić, zaposliti još koja učiteljica pa da dijete može biti u boravku do 4. razreda, a da roditelji za to vrijeme rade, privređuju, doprinose gospodarskom rastu, uplaćuju doprinose u mirovinsko (sebi), u zdravstveno (svima), uplaćuju porez i prirez (gradu), pružaju primjer svojoj djeci kako treba živjeti život (radom a ne neradom), a da ne govorim o ekonomiji razmjera koja NE POSTOJI kod mjere roditelja odgajatelja (jedinični trošak je uvijek isti) a kod novih vrtića i škola postoji (jedinični trošak po djetetu se smanjuje).
Ovo su osnovni pojmovi iz ekonomije, ali svejedno ne treba biti ekonomist da bi zdravom logikom zaključilo kako mjera ima vrlo malo pluseva (npr. plus je da nezaposleni roditelj s troje djece ipak ima neki prihod) a mnogo minusa. S tim da dugoročno mjera neće donijeti ništa dobroga.
Možemo mi tako romantično promatrati mjeru zasuziti kako je Bandić osobno donio još jedan novi život na svijet, dapače, treće dijete! Ali pitaj bilo kojeg demografa i reći će ti da Hrvatsku neće spasiti "treća djeca", to je mit iz osamdesetih. Hrvatsku može spasiti jedino (ako govorimo isključivo o demografskoj varijabli) imanje djeteta uopće, jer četvrtina (25% !!!) Hrvatica koje su prošle fertilnu dob nema nijedno dijete. Meni je to zapanjujući podatak.