Ja sam recimo ne primala djecji godinama jer mi kao ne treba. A onda sam shvatila da se ja krpam, planiram i rastacem u koverte, i da cu mudrije od drzave potrosit djecji. I iskreno, mislim da bi se znanstvenom metodom dalo utvrdit da sam mudrije raspolagala tim novcem i primam i dalje. Danas mi se to moje odricanje cini mladenackom ludirijom... I da mogu trazila bih da mi se i tih sedam, osam godina isplati sad.
O mjeri se vise nema sto pisat. Svi smo svjesni da nije bajna. Neki misle da se ti novci mogu gore procerdat u obiteljima s djecom, neki da mogu gore u gradu. I to su dva ravnopravna gledista. Ja sam optimist pa mi se cini da obitelji u prosjeku pametnije trose novce od grada pod bandicem. A i ne dira me osobno ta mjera, iako javno i glasno kazem da imamo priliku moj muz s obzirom na struku i primanja u ovim godinama sigurno bi ju koristio. Ne bismo imali jos djece zbog nje, ali bismo ju koristili...