Pokazuje rezultate 1 do 11 od 11

Tema: Treci porod-bumblebee

  1. #1
    QueenBee avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    1,327

    Početno Treci porod-bumblebee

    Za statistiku:
    1.porod:2010., Slavonski Brod, vaginalno, 16h od prvog truda, 3h u radjaoni, amniotomija, nalijeganje, epiziotomija, izgon 30 min. Curica, 39+5tt, 3100g, 51cm.

    2.porod:2013., Slav.Brod, vaginalno, s redovne ctg kontrole poslana u radjaonu otvorena 5cm, drip, amniotomija, epiziotomija, izgon-10 min. Curica, 39+6tt, 3400g, 51cm.

    3.porod:
    Moj prijatelj Google mi je rekao da su treće bebe i treći porodi zeznuti. Boy, was he right! U 33tt sam okrečila pola špajze, dobila trudove na 5 min i otišla u rađaonu. Tridovi su odmah prestali čim sam uhvatila kvaku vrata rađaone i rad sam skužila koliko zapravo ne želim roditi nigdje osim kod svoje kuće. Nažalost, iz inih razloga nisam uspjela organizirati asistirani porod doma i preostalo mi je samo poroditi se sama iz pomoć muža. Nisam bila sigurna hoću li imati snage provesti zamišljeno do kraja budući da je suprug pomalo oklijevao. Ipak, pročitala sam I.G.May, googlala puno, prokuhala pertle i sterilizirala inoxovu zdjelu za uhvatit posteljicu :D just in case. A torba za rađaonu je bila spremna jer smo držali sve opcije otvorene.
    I tako su prolazili dani i tjedni, ja non stop u trudovima, bolovima, čišćenju, iscjetku 'vakom i 'nakom-ali beba neće van. U konačnici sam prešišala termin. Plodna voda se i zamliječila i odmliječila, cervix stanjio i smanjio na pola, otvorena danima 4 cm..indukciju sam odbijala 4 dana. I došla je i nedjelja 2.10. kad su moje cure prognozirale da će im doći seka. Ja sam već bila na rubu i pitala se što nije u redu i zašto beba neće van iako sam svaki dan bila po 2-3h u šetnji, na ogralištu, pila čaj od lista maline, hopsala po pilates lopti... Odlučila sam se na posljednji korak-ricinusovo ulje. To nedjeljno jutro prosetala sam se s curama do ljekarne i kupila ric.ulje pa kod kuce popila žlicu i pol uz sok. I legla. Nakon sat i pol počeo je, da prostite, proljev nad proljevom. Onaj u stilu rota virusa. I tako sam ja pohodila wc nekih 4 puta. Nakon zadnjeg odlaska na wc, legla sam i ubrzo osjetila neki 'plop' u trbuhu-otrčala sam na wc i iscurila je oz mene mala kolicina neke tekućine-ali nekontrolirane i nisam joj mogla odrediti odakle je i iz čega je došla. Dok sam kontemplirala o tome je li mi možda visoko prsnio vodenjak, uhvatio me trud-to nije bio lažnjak, niti prijelaz iz lažnjaka u konkretni-to je bio trud iz tranzicijske domene. Šokirao me-htjela sam pozvati muža, ali drugi je došao odmah za njim! Trud, ne muž :D
    Bila sam ushićena! Kleknula sam uz krevet u polumračnoj sobi i dozvala tiho muža.
    'Zovi moju mamu. The game is on.'
    Moj inače sporokužeći muž latio se odmah telefona jer je sve bilo jasno. Trudovi su išli jedan za drugim na razmaku od 2.5 minute. Klečala sam na podu, naslonjena rukama i glavom na krevet, gnječila plahtu i njihala se naprijed-nazad uz nekakvo mumljanje. Puštala sam da me trud preplavi, ali ne i da me obuzme. Ja sam imala kontrolu nad boli. I svaki trud je bio jedna mala pobjeda za mene-osjećala sam se sretno. Između trudova sam se smijala. Muž je bio kraj mene i čekao upute. Tad je došla i moja mama i zatvorila se s djecom u sobu. Otišla sam na wc piškiti, ali trudovi su bili bolniji kad sam se uspravila. Drugi put sam otišla na wc, ali sam morala kleknuti uz wc školjku i tad mi je pukao vodenjak skroz. Bistra, topla tekućina s bijelim krpicama curila mi je niz noge. Smijala sam se od sreće-konačno mi je spontano otišla voda! Potražila sam rukom je li ispala pupkovina i zadovoljno utvrdila da nije. Prebacila sam se natrag u spavaću i zamolila muža da počisti wc. On je počeo čistiti, ja sam osjetila bebu da se spušta pa ga brže pozvala, pa on jadničak trči dezinficirat ruke i trud prođe. Onda sam vidjela paniku na njegovom licu-i dogovorili smo se da zove hitnu koja će ga preko telefona voditi kroz porod. Ja nisam bila u stanju sići stepenicama s 4.kata do auta da bi otišli u bolnicu. Plodna voda je još malo iscurila. I trudovi su sad bili malo rjeđi iako i dalje na full blast. Sama sam pričala s hitnom jer je muž počeo nešto trkeljati:
    'Dobar dan, ja sam taj i taj i, vidite, mislim da mi žena rađa..'
    You think?? :D
    I, da malo skratim, hitna dođe za 10 minuta, njih dvije manekenke i jedan čiko cooler. I odmah pale svjetlo, derinjaju se, ovo-ono..hej, hej, hej! Gasi svjetlo i ajmo polako! I objašnjavam se ja s njima da je meni ok i da ne mogu u bolnicu jer smo na 4.katu, da beba dolazi unutar 10 minuta! Ali ne, gospođo, Vi ne možete roditi bez doktora..zaista? Tko to kaže?
    Tad su me počeli navlačiti i rastezati, tjerat me na neka trijažna krvava platnena nosila iz bitke za Normandiju još valjda i tjerat mi muža da hoda po zgradi i traži susjeda za pomoć nosit me..ja se kontam kako u zgradi žive nepokretna baba od 150kg, PTSPovac na lijekovima, pijani dida sa slušnim aparatićem, šizofrenična usidjelica od 40kg žive vage itd...i muž govori da ne želim ići i da taj plan otpada..međutim, bolovi su veliki i ne mogu se skoncentrirati na svoju mantru, gubim snagu volje i ustajem se da idem s njima. Neću u nosila, neću ništa. Oblačim plavu haljinu za kuhanje zimnice, čarape na tufne, balerinke i vestu. Nemam gaća i silazim s 4.kata. stala sam 2x nekako ih prodisavajući. U kolima opet show-traze me leći na krevet. Ne želim-želim klečati. Manekenke se uskokodakale, natežu me na taj krevet, ja već u suzama da NEĆU jer me manje boli na koljenima i znam da ću se utopit u boli ako legnem. Uto i moj muž i cooler hitničar počnu dreku na ove dvije da me puste klečat tih 5 minuta vožnje. I tako i bi. Klečim ja na nekoj deki, drnda se kombi, jedna manekenka mi uporno pokušava tlak izmjerit, druga ispisuje neki formular i ispituje me milion pitanja..a ja u trudu. Pred vratima hitne legnem na kolica konačno sretna što nisam rodila u kombiju između ove dvije koje su izvan sebe bile. Voze me u lift. Osjetim bebu da se spušta, iscuri još malo vode. Vičem da beba ide, a oni meni da je lift stao!!! Sunce ti poljubim..osjetim da je beba stala ili se malo vratila nazad. Idemo u drugi lift-prtlja cooler nešto s ključevima, psuje-pokrene se lift. Iscuri još malo vode.
    Uvoze me u rađaonu. Muž trči za nama, stigao je i on. Premještam se sama na drugi krevet između trudova, ne želim da me diraju ičije ruke. Njih 100 oko mene, neke dvije mi skudaju vestu i vuče svaka jedan rukav na svoju stranu. Šta je ovo-'a je to'?-mislim se. Dreknem da me više prestanu natezat, ali ne-njih 3 mene i skinu i presvuku u njihovu spavaćicu ne znam ni ja kako. Samo znam da me voze dok ja šuram balerinke s nogu i netko mi skuda tufnaste čarape. U rađaoni 2 babice i doktor kojeg sam uspješno izbjegavala cijelu trudnoću. I baš on. Osjećam veliki nemir. Govorim da beba ide-netko gurne ruku u mene i kaže hladno da ne ide. U šoku sam-iscuri mi još malo vode. Govorim da ne želim nikakve intervencije dok ne dam dozvolu-nitko me ne želi čuti. Ponavlham, ali svi se prave gluhi. Babica hladna lica me ispituje nesto-anamneza, bivši porodi, ne znam točno jer sam u trudu i u tranziciji i izgubila sam se
    Čujem ju samo da non stop ponavlha isto pitanje i zarežim NE! I tad salva na mene da se ne derem uz izjavu dotične 'možete Vi pričati u trudu'. Zaista? Koliko žena u tranziciji priča gdje je rođeno i koliko ima godina?
    Doktor sjedi sa strane, naočale na nosu, piše nešto, čistačica mete..osjećam se kao da sam u poreznoj upravi..uto izviri babica između mojih n9gu-poznam je, susjeda od mojih. Hvatam ju za ruku i molim ju da ne radi epiziotomiju. Govorim im sve što žele čuti, sve što me pitaju samo da mi puste muža unutea jer beba ide. 'Ne ide' govori hladna babica. Svi odoše negdje i ja počnem tiskati. Grčim se, režim, ne radim dobro-viluca mi nije opuštena i međica je kruta. Desni stalak za nogu nije učvršćen i pada mi noga stalno. Babica pokušava raširit međicu, stravično boli-ali surađujem i govorim što mi kaže. Muž je tu, osjetim ga. Tiskam, intenzuvnije je od oba dosadašnja poroda, teško je! Kako to? Zašto? Glavica izlazi, nisam rezana! Ide tijelo-doktor dolazi i kaže da će pomoći i ide mi nalijegati na stomak. Pomoći? Zašto?? Ne treba mi, imam snage, tiskam. Govorim 'ne naliježite', ne sluša me i tu ulijeće moj muž i miče mu ruku s mog trbuha i s naše bebe. Domtor se pične derati, moj muž se ne da, svađaju se, a ja rađam usred toga! I rodim i sve je ok, babica reže pupčanu, nemam snage teažiti da odpulsira, hvatam dr.za ruku da mu kažem da je ok i da sam sretna i da je beba vani-on mi trga i baca ruku kao da sam prosjak koji ga traži novac. I dalje broji mom mužu koji mu govori da prestane kvariti ovako lijep događaj..doktor oslazi, dolazi drugi. Pukla sam, daje mi injekciju i odmah pičinje šivati. Anestezija nije stigla djelovati i tresem se od boli dok držim našu curicu. Muž je blijed, ne može me gledati u tolikoj boli. Domtor se ko fol šali da ne boli...i gotovo je. Curica, glasna, velika, 3860g i 51cm. 70minuta od prvog truda, 50 minuta od pucanja vodenjaka.
    Nismo trebali zvati hitnu. Vjerujem da bih rodila bez po muke kod kuće. Ali za tako nešto treba imati podršku sa strane koja će ti ulijevati snagu u trenucima tranzicije kad se gubiš. Moj muž je bio fantastičan. Suprotstavio se svima koji nisu poštivali moje želje. Ponosna sam na njega.
    Sad smo u rodilištu. Prolazimo sve divne intervencije koje se tu dobivaju. Bebica je sa mnom skoro stalno. Sjedim normalno i dojimo.
    Porod, trudovi i izgon su bili najkraći dosad i najintenzivniji. Rodila sam bez lijekova, bez epiziotomije, amniotomije, nalijeganja...čak i bez ctg-a! Moj muž je čak tražio da li mogu kleknuti umjesto leći na stol-ali babica hladnog lica je rekla da što mu je, kako će mi onda stavit ctg i sve ostalo...
    Sad će mi doći moje cure i muž da se divimo ovom našem malom čudu :D

  2. #2
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,054

    Početno



    Jos jednom dobro dosla mala curice!

  3. #3
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    queen-bee, čestitam vam svima od srca na maloj smotuljčici

    žao mi je čitati da je porod prošao tako burno i neugodno iako je ustvari bio bez komplikacija, mogla je biti divna priča

  4. #4
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    QB cestitam jos jednom

    odlicno ste to odradile vas dvije! prave vrijedne pcelice!
    isto mi je zao sto su vas toliko ometali, a moglo je bez toga...ne mogu to shvatiti...
    cemu muciti zenu u trudovima tako nebitnim informacijama
    i zasto, pobogu, zasto forsirati nesto nepotrebno, kad samo od sebe tako dobro ide...ah...
    ali drago mi je da ipak nije bio neasistirani kucni

  5. #5
    QueenBee avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    1,327

    Početno

    Hvala vam, drage moje, i ispricavam se svima na tipfelerima. Tipkala sam dok sam ju dojila

  6. #6
    QueenBee avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    1,327

    Početno

    Treci porod je isto Sl.Brod.
    Bilo je lijepih gesti od medicinskog osoblja koji su se u ovom ili onom trenutku trudili olaksati mi-npr.jedna od manekenki mi je mahnito trljala ledja dok sam klecala kod kuce (ali meni to uopce nije stimalo; u trudu sam i muza tjerala od sebe jer mi nije stimala prisutnost drugih-i muz je odlazio i dolazio po potrebi) ili npr.doktor koji je digao pogled s papira kad sam pocela tiskati i vikao da je dobro i da mi dobro ide.
    Babica susjeda je isto bila jako draga. Nju sam dobrano ištipala :D stvarno mi je zao, ali morala sam nesto gnjeciti rukama u trudu da mogu opustiti ostatak tijela. Tako da sam joj u jednom naletu izguzvala rukav i donji dio košulje/kute, a kad mi je pritiskala maternicu poslije poroda da izadje krv nesvjesno sam ćopila i gnjecila prvo sto sam dohvatila-njenu cicu..kako mi je neugodno bilo-poslije sam joj se ispricavala :D

  7. #7
    Zelena vila avatar
    Datum pristupanja
    May 2016
    Postovi
    142

    Početno

    QueenBee, od srca čestitam na trećoj lutkici!! ( i ja bi jednu )
    Vau, po treći put si mama, diiivno
    Žao mi je što nisi imala u svojem miru, doma porod... a mužu sve pohvale, bio je puno hrabriji i borbeniji kad je trebalo nego što bi moj bio

  8. #8
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,630

    Početno

    Čestitam draga!

  9. #9
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Cestitam!
    Divna prica, osim medicinskog osoblja, nevjerojatni su.

  10. #10
    *sunshine* avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2014
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    87

    Početno

    QueenBee draga, od srca čestitam !!

  11. #11
    QueenBee avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    1,327

    Početno

    Hvala cure

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •