bzara, sve je to normalno...

Što možeš učiniti - probaj naći djetetu još malo prilike da vježba samopouzdanje. Idite u knjižnicu, igraonice, razne radionice, kazališne predstave - što god imaš pri ruci, da se navikne snalaziti u novoj sredini. U dobi od 4 i 5 godina moji su sinovi prvi put ostali sami u knjižnici (na manje od pol sata i uz animatora koji ih je dobro poznavao) dok sam ja odjurila u banku. Ja sam se tresla, a njima je bilo ok.

Ako ju boli tuđe ruganje i ponašanje - reci da tuđe zločeste riječi više govore o osobi koja je to rekla nego o njoj. Dovoljno je stara da to razumije. Imaš onu knjigu "braniti se riječima" pa zaviri, možda bude kakvih dobrih ideja.

Tvoje dijete mora prevladati svoje strahove i nelagode pomoću pozitivnih iskustava. Vidi u čemu je dobra i to joj naglasi. Reci joj da nije jedina koja ima razne strahove. To muči i druge - na primjer, vi volite životinje i dobro se snalazite s njima, a neka djeca se boje pasa (blabla) i tako... Još ako imaš nekog poznatog tko se boji pasa, upotrijebi vještine svog djeteta da toj osobi otkloni strah od pasa. Eto, to mi je palo na pamet. Ti bolje poznaješ svoje dijete i znaš u čemu je dobra i koje svoje vještine bi mogla podijeliti s drugima.

Možeš u vrtiću predložiti tematsku radionicu (naši su to imali - tema je bila osobe s posebnim potrebama, pa drugi put društvene vještine, pa treći put emocije... ni ne sjećam se više, ali znam da su roditelji mogli predlagati teme i to je bilo zgodno).