Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
Eh, nisam psiholog nego samo mama s iskustvom, ali vjerojatan razlog za ovo je to što se djetetu (kako raste i odrasta) povećavaju mogućnosti spoznaje, pa si sad može zamisliti stvari koje ju prije nisu brinule jer si ih nije bila kadra predočiti. I čuje od druge djece svašta pa si to kojekako prelama kroz glavu... Dovoljno je da je čula da je nečiji tata zakasnio pa je dijete moralo čekati kraj dežurstva... Čitate priče, gledate filmove - sve to može biti okidač.
X
Moja starija je totalno ekstrovertna i nikad nije imala separacionu anksioznost -sve do prošlog proleća, kada je već bila predškolac. Nije to bio paničan strah, ali je isto počela da me ispitkuje kada ću doći po nju i da li ću zakasniti...
Kod njih u vrtiću je pritisak pravila teta, kako se neće upisati u školu ako nisu dobri (moš misliti), kako će dobijati jedinice i petice, kako je tamo sve drugačije i nema mame i tate, nego se sluša učiteljica, kako će sami ići od škole do kuće jer su sad veliki...Moj muž je prosvetni radnik i dete mi je videlo školu više puta i zna prilično dobro kako sve to izgleda, pa me je opet bojažljivo ispitivala hoće li i ona dobiti jedinicu, i da li je dovoljno dobra da je upišu u školu....NIKAD nismo vršili nikakav pritisak na nju, ali jednostavno taj opšti utisak presinga u vrtiću se očigledno odrazio...Srećom, svi problemi su nestali tokom leta .