Mozak zna da treba, a tijelo mu ne dozvoli,... :)

[Anemona]

"Mozak zna da treba, a tijelo mu ne dozvoli,..."

Tim riječima je moj sin (9 godina) opisao nakon dugo dugo razmišljanja zašto po ne znam koji put nije izvršio svoje obaveze.

U školi je super (5,0), ide u glazbenu školu - sve super, on je dijete s jako lijepim karakterom,... - oduvijek smo se sve dogovarali i slično.
I sad najednom muku mučimo sa njegovim zadacima.
Npr. jedini zadaci kad je ujutro u školi su:
- presvuci se
- jedi
- napiši zadaću dok se vratim s posla

Dođem doma u 13 da ga pogledam i podsjetim na zadatke.
On leži u krevetu, jeo je, nije se presvukao,...
MM ga zove 3 puta s posla da ga podsjeti - ok, ok, sad ću,...
Dođem doma u 16 sati on i dalje leži u krevetu i bulji u filmiće na mobitelu.


To je situacija koja nam se u zadnje vrijeme redovno ponavlja.

Obavili smo razgovor - opet i opet,...
Dobio je kaznu - nema kompjutera i mobitela uopće (tjedan dana) i nema TV dok nije napisana zadaća,...

Ne muči me kazna, nego taj neposluh, a zna da će biti kažnjen i opet ne uspije poslušati.

I njegovo zadnje objašnjenje situacije je to gore.

Kako postupiti?

[Cathy]

Moj, 9,5 isto u zadnje vrijeme pruža otpor prema pranju i presvlačenju, a i pranju zuba.
Nekada je nakon treninga normalno bez protestiranja odlazio na tuširanje, a sada svaki puta prigovara.
S obzirom da ima svakodnevno 1-2 sata treninga ne mogu mu dozvoliti da bude zmazan.
Isto tako u jutro prigovara pranju zuba, jer mu je onda kako kaže doručak u školi "fuj".
Sa zadaćom nema problema jer ju radi u boravku, ali zato kada dođe doma stalno bi igrao plejku ili igrice na moitelu.

[casa]

Dobrodošle u eru puberteta! I što bi vama bilo bolje nego meni....
Inače, mob i komp stvaraju ovisnost i uklonis ih pa onda samo čekaš. Eto moj ima 15 i bolji je unazad dva mjeseca. Naravno sad pocinju problemi s teme o pušenju teenegera.

[cvijeta73]

ne kužim zašto mora napisati zadaću kad dođe iz škole, dok se ti ne vratiš s posla.
to mi nije fer :D
nakon sati provedenih u školi, mora imati malo mozak na paši. to kao da meni netko kaže da kad dođem s posla idem odmah nešto raditi za posao.

[Cheerilee]

Moja 10-godišnjakinja isto sama doma nakon škole...
Odpočetka je gledala tv i igrla se pa zadaću i ostale obaveze radila tek kad sam ja došla doma i to je potrajalo pa nismo imali niš od popodneva...
Zato sam svaki dan nakon 4 organizirala da smo ili mi negde išli i netko k nama, ili nešto treće, ako zadaća nije bila napisana ostala ju je raditi dok mso mi ostali išli svojim pute,, nakon ar dana je sužila da ako napiše zadaću nakon škole poslije bude slobodna..
Naravno, ne piše ju odmah čim dođe, prvo se naruča, malo odmori (rekla sam joj nek si sama odredi kolko joj je vremena potrebno za odmor) i onda zadaća..

[Jadranka]

ne kužim zašto mora napisati zadaću kad dođe iz škole, dok se ti ne vratiš s posla.
to mi nije fer :D
nakon sati provedenih u školi, mora imati malo mozak na paši. to kao da meni netko kaže da kad dođem s posla idem odmah nešto raditi za posao.

Ja se slazem sa Cvijetom. Ja bi mu malo popustila i prepustila mu malo vise odgovornosti za skolu. Nek napise zadacu jer sam zna da je mora napisat.

[Anemona]

ne kužim zašto mora napisati zadaću kad dođe iz škole, dok se ti ne vratiš s posla.
to mi nije fer :D
nakon sati provedenih u školi, mora imati malo mozak na paši. to kao da meni netko kaže da kad dođem s posla idem odmah nešto raditi za posao.

On dođe iz škole u 11:45, samo jedan dan u 12:25.
Znači do 12:00 se presvuče, da i ruča tek do 13, slobodan je do 15 i do 16 napiše zadaću. Nikad nema toliko puno.
Tako da smatram da vremena ima i previše.
Poslije ima glazbenu školu ili vjeronauk, pa mi je logičnije da napiše i da idemo van čim dođem doma.

[čokolada]

Ne znam kako vam se da zezati i natezati s tim stvarima. MORA napisati zadaću/naučiti do nekog razumnog roka (npr. do 15 ili 16 h), dakle ruča, malo odahne i krene raditi. Time ste riješili i buljenje u mobitel/TV/komp. Kad dođete doma, vrijeme je za eventualnu kontrolu, sitnu pomoć i ODMOR, bivanje s roditeljima, igru ili štoveć. Dogodit će vam se večernje cviljenje, ne znam , ne ide mi, pomozi....kad su već jako umorni i nesposobni za bilo što.

[spajalica]

Moj ima mladju sestru koja mu prigovara, zsato nije napisao zadacu i sl. ja imam problem kako nju obuzdati da mu ne bude majka

Anemona i kod nas je slicno. ali je skuzio da u 5 sad ima hrpe zadace i da ako samo malo zakasni da grca u obvezama i da ne stize, pa eto sam obavi sve uredno. narocito kad ima tzv "kratki" vikend (popodne pa ujutro smjena)

[Peterlin]

Ne znam kako vam se da zezati i natezati s tim stvarima. MORA napisati zadaću/naučiti do nekog razumnog roka (npr. do 15 ili 16 h), dakle ruča, malo odahne i krene raditi. Time ste riješili i buljenje u mobitel/TV/komp. Kad dođete doma, vrijeme je za eventualnu kontrolu, sitnu pomoć i ODMOR, bivanje s roditeljima, igru ili štoveć. Dogodit će vam se večernje cviljenje, ne znam , ne ide mi, pomozi....kad su već jako umorni i nesposobni za bilo što.

X

Nemam ništa za dodati. Znala su se pravila od prvog dana. A ako ih se nisu pridržavali, bilo je kao kod Cheerilee - morali su raditi zadaće u vrijeme kad bi inače radili nešto što im je bio veći gušt, pa su se brzo resetirali.

Moji su isto gulili glazbenu školu paralelno s osnovnom i stvarno nije bilo prostora za luftanje, a nije ni trebalo. Tek danas kad su u srednjoj školi vidim pravu korist od dobrih radnih navika. Sa pisanjem zadaća nema nikakvih problema. Još kad bi se tu dodalo i redovno učenje...ali rade oni pomalo na tome.

[Anemona]

X

Nemam ništa za dodati. Znala su se pravila od prvog dana. A ako ih se nisu pridržavali, bilo je kao kod Cheerilee - morali su raditi zadaće u vrijeme kad bi inače radili nešto što im je bio veći gušt, pa su se brzo resetirali.

Moji su isto gulili glazbenu školu paralelno s osnovnom i stvarno nije bilo prostora za luftanje, a nije ni trebalo. Tek danas kad su u srednjoj školi vidim pravu korist od dobrih radnih navika. Sa pisanjem zadaća nema nikakvih problema. Još kad bi se tu dodalo i redovno učenje...ali rade oni pomalo na tome.

To je moje pitanje - kako uz ovaj stav doči do dobrih radnih navika?

[Peterlin]

To je moje pitanje - kako uz ovaj stav doči do dobrih radnih navika?

Nikako.

Hoćeš iskreno? Ja sam svog mlađeg pustila da pobere rezultate svog (ne)rada. Negdje oko štajaznam desete godine, možda jedanaeste, nakon što se prestao samoozljeđivati.

Pustila sam ga jedno polugodište. Nabrao je trojki ko pas buha. Rezultat - nije više uspjeh 5.0. Ali se resetirao. Kasnije (i danas) ga je trebalo poticati i podsjećati, ali nije ga nikad više trebalo goniti bičem kao prije.

[Cheerilee]

Ja se isto vodim onom na greškma se uči, nema zadaću nek dobi minus/jedan ili kako koji učitelj već daje...
Nije učio za ispit, od jedne jedinice dvojke ili trojek neće svijet propasti a oni će jako dobro zaubuduće znati ako žele bolju ocjenu potrebno je raditi, redovito...

[Anemona]

Ja se isto vodim onom na greškma se uči, nema zadaću nek dobi minus/jedan ili kako koji učitelj već daje...
Nije učio za ispit, od jedne jedinice dvojke ili trojek neće svijet propasti a oni će jako dobro zaubuduće znati ako žele bolju ocjenu potrebno je raditi, redovito...

On nema šanse da će otići bez zadaće u školu, ali ja ne želim (zbog svojeg duševnog mira i odmora koji mi je potreban) da on zadaću rješava negdje na večer u gužvi, umoru s cviljenjem, zapomaganjem i spavanjem nad knjigom.
Ja to ne mogu i ne želim gledati - jer to remeti moj mir i potrebu za snom.

U tom slučaju prvo je zeznuta prva večer dok rješava, pa onda i slijedeći dan, jer je išao prekasno spavati i nikakav je.
To sve se odražava ne mene i meni to nije prihvatljivo.
Ustajem svaki dan u 5:30, štitnjača me "ubija", imam užasno stresan posao - treba mi na večer mira i odmora - odbijam to slušati i sudjelovati u toj paradi.

[Anemona]

.... duplić

[casa]

Pa onda mu to reci tako kao nama. I kad počne cvilit navečer samo zatvori vrata njegove sobe i isključi se. I bojim se da ni tvoj posao ni štitnjača ne mogu utjecati na činjenicu da on ulazi u pubertet i jednostavno ne može vidjeti situaciju kao ti od 1 do 4.

[jelena.O]

anemona, kak nema doma televizora? kod mene je jedno rješenje da prebacim televizor koji je ujedno monitor od kompića na televizor mod i zgasim i spremim daljinski, na samom televizoru ne mogu ništ prtljati jee je ručni birač ošo u nepovrat.

maloj sam uzela mobitel i sakrila pred tjedan dana, ponekad mazne starijem telac za crtače, ali sam mu rekla da joj ne smije dati jer će i on ostati bez njega.

mene mući i prenemaganje po krevetima oni se naprosto ne bi digli, zadnja 4 vikenda mi ošlo u vjetar jer oni ne bi ništ, ne bi rekla da se nismo dogovarali i dogovorili još s par ljudi uokolo, onda počne svađa i muž sperja, i opet se ja lomim na njima

kod klinke njoj je uvijek svejedno počne na nešto ići pa se sjeti da sad nebi, pa se zaigra pa zakasni ..............................

[Anemona]

jelena O. nisam shvatila tvoje pitanje s televizorom.
Ima doma i TV i komp i mob.
Svako od toga mogu ugasiti na način da ne može upaliti, ali to me ne muči - on poštuje zabranu, ako ju ima.

[larmama]

kako je sad s zadaćom kad si mu ukinula ekrane ? jel ju obavi do kad se ti vratiš s posla ?

[spajalica]

Ja sam kao Petrelin prosle godine pustila. Shvatio je da za jednu 3 mora dobiti jos tri 5 a bi to bilo 5. Pa da nije lako doci do tog broja petica. Da kostalo je zivaca. Al sad zadaca se svaka pise
Jos je jedna prof pitala ko nije napisao zadacu. Niko se nije javio. Potom trazila istu i svima koji je nisu imali dala 1.
To ga je posebno dojmilo.
Radne navike se tesko stjecu.
Krevet ako nije namjesten ja uzmem 10 kn. Toliko kosta moj trud oko istog.
Pa nakon sto ostanu bez kn namjestaju ga bez pogovora.
A koliko je 10 kn su ucili kroz povrat boca. Jer nije lako ni do tog iznosa doci preko povrata ambalaze.
Ok nemojte sad zamisljati kako mi djeca skupljaju boce po kontejnerima
Situacija koju opisujes je dozvoljena ponekad. Ali kao svakodevna praksa ne.
Cviljenje navecer koje me nervira bih rjesila tako da kazem ili bez cviljenja napisi. A ako cvilis ostavi i odi bez zadace. Sve ima svoje posljedice i rad kao nagradu i nerad kao kaznu. Moje vec tu mantru znaju.

[Anemona]

Došla sam do zaključka da kod slijedeće takve situacije neću dozvoliti da poslije piše zadaću, pa neka ide bez nje. Jedino tu bi shvatio, ali to se kosi s mojim stavovima o školi i znanju.

[jelena.O]

jelena O. nisam shvatila tvoje pitanje s televizorom.
Ima doma i TV i komp i mob.
Svako od toga mogu ugasiti na način da ne može upaliti, ali to me ne muči - on poštuje zabranu, ako ju ima.

kak doći do toga da poštuje dok te nema doma.

moja je neki dan kad nije imala tehnike na vidiku, se igrala s legićima 2-3 sata i opet je kenjavila zadaću popodne.

[majola]

Krevet ako nije namjesten ja uzmem 10 kn. Toliko kosta moj trud oko istog.
Pa nakon sto ostanu bez kn namjestaju ga bez pogovora.

ovo mi je super, ali moji bi na to samo rekli da im ne smeta nenamjesten krevet

moj devetogodisnjak je isto tesko rjesavao dok je bio sam doma nakon skole. stalno bi ga zivkala i napominjala. tv bi krijumice palio, pa smo ga iskljucili, tablet nema preko tjedna. sad su njih dvoje i za sad dobro funkcioniraju. i dalje zovem i napominjem, pa napisu domaci, a znaju da nema tv ako ne rijese pa ih to trenutno gura da odrade sve. ali natezanja ni inace ne fali

[tanja_b]

I moj sin vozi glazbenu školu uz redovnu, a ove godine mu je raspored baš ružno posložen (6. r.). Ali već ranije sam primijetila da je daleko efikasniji, brži i savjesniji kad ima više obaveza. Kad nekim slučajem ima slobodno popodne, u stanju je protratiti ga u ništa. I obrnuto, kad ima gust raspored, sve obaveze odradi prije nego ga stignem i pitati.
Problem ekranomanije moram, ipak, rješavati na prizeman način - sakrijem mu tablet dok je sam doma. I to je u dogovoru s njim, jer je i sam svjestan da se tu teško kontrolira. Mobitel i tv ne predstavljaju toliki izvor ovisnosti.

[spajalica]

Na to im obicno idgovorim da ni meni ne smeta sto doma nema mlijeka ili neke druge hrane jer je ja ne konzumiram.
Ali ipak je kupujem i vodim racuna da je nema.
Krevet je njihova obaveza. Kao sto je moj moja. I to je to. U kuci ne radimo stvari samo jer nam smetaju vec i zbog drugih razloga. U ovom slucaju namjestanje kreveta je moje prvo uvodjenje obaveza. Koja mora biti ispunjena. Oduzima im ravno manje od 1 minute. Nije savrseno napravljen. Al nije ni razbacan.

[casa]

Sad se sve svodi na zadaću... Ja nisam tako shvatila prvi post... A zadaca je njegova i tu sam radikalna... Šta ga ti imaš zivkat oko njegovih stvari?

[Peterlin]

Došla sam do zaključka da kod slijedeće takve situacije neću dozvoliti da poslije piše zadaću, pa neka ide bez nje. Jedino tu bi shvatio, ali to se kosi s mojim stavovima o školi i znanju.

Da, to je ta faza kad treba polako naučiti sam organizirati vrijeme... Ide to, ali ne istom brzinom kod svih. Ja starijeg nisam nikada trebala opominjati, a mlađeg moram povremeno i danas, ali dok se u školi ne žale i dok donosi dobre ocjene, baš me briga. On sad zna da može raditi što god hoće tako dugo dok time ne zadire u prostor i vrijeme nas ostalih - nema pisanja zadaće u 10 navečer da je neznamkaj, nema cviljenja i histeriziranja, nema mogućnosti da ugnjavi mene ili mm-a ili brata (što zna ponekad činiti) ako mi to ne želimo.

Ali za to treba vremena. Tvoj sin mora naučiti samostalno si rasporediti obveze kroz vrijeme, a ti moraš naučiti da ga pustiš povremeno ugaziti. Meni osobno je to bilo najteže, ali i jedino djelotvorno.

[trampolina]

Anemona, otvorila si temu kao za mene!

Dakle, imam dva karakterno potpuno različita školarca.
Ako je stuacija ok, redovno izvršavaju obaveze dok ja ne dođem s posla (oko 16, imaju dovoljno vremena) onda dozvolim da sami organiziraju to vrijeme i izmiksaju tv, komp i zadaću kako znaju.

Međutim, to u jednom trenutku izmakne kontroli pa onda postupam ovako:
Sinko 1: zabrana kompa i tv-a dok ja ne dođem doma, zadaća mora biti napisana. Također bi se sa zadaćom razvlačio do ponoći pa sam uvela zabranu pisanja nakon 20.00. On ni mrtav ne bi išao u školu bez nje tako da ovo za sada prolazi.

Sinko 2: sakrijem daljinski, iščupam kabel, zaprijetim kaznom od tjedan dana, izvičem se a onda me on još 7 puta zove dok sam na poslu s pitanjem "mogu li...". Uputim ga na zadaću koju opet moram prekontrolirati kad dođem (bude puno za ispraviti), pa onda čita, vježba matematiku i tek na kraju balade može tv i komp. Uglavnom skuži da mu se ne isplati tako pa ako sam dugo doslijedna dođemo do onog s početka da je situacija ok.

I onda ispočetka

[trampolina]

A htjela sam napomenuti da nije to samo znak puberteta, i meni mozak zna da treba porediti kuću ali tijelo neeeeećeeeeee...

[Peterlin]

Anemona, otvorila si temu kao za mene!

Dakle, imam dva karakterno potpuno različita školarca.

Da, ovo je i mene mučilo.... pogotovo dok su bili mlađi, pa je stariji sin često bio "dadilja" mlađem, ne zato jer smo mi to od njega tražili (nismo) nego zato jer je po prirodi odgovorniji pa je uvijek pazio na brata, da li je ovaj uzeo stvari za tjelesni, da li je otišao na vrijeme u glazbenu i tak...

A mlađi se uz njega često provlačio jer je bilo vrlo teško izvesti nekakve restrikcije i zabrane za jednoga, koje ne bi očešale i drugoga. Ufff... Bogu fala pa je taj period iza nas. Oni su jedva dočekali da obojica krenu u srednju školu. Sad imaju drugačije rasporede i svaki drugi tjedan kontra smjenu, tako da se odmore jedan od drugoga. Kad je škola popodne, ja ni ne vidim mlađega da li piše zadaće i uči, ali izgleda da mu to ide sasvim dobro. Stariji češće traži pomoć (više logistiku nego pisanje zadaća - npr. nabaviti knjige za lektiru i slično) ali to ima veze i s njegovim višim kriterijima.

Tja, sve je to škola. Meni je s vremenom dospjelo iz debelog mesa u glavu da njihov školski (ne)uspjeh nije istovremeno i moj. Ali to ne dođe preko noći. Anemona je upravo u fazi puštanja uzdi. Prošli smo to. Ponekad pustiš, pa opet pritegneš, pa se vrijeme nadzora postupno smanjuje.... Često te okolnosti natjeraju - bolest, posao, štošta i onda s odmakom čovjek vidi kako ti klinci zapravo mogu puno više sami nego mi mislimo.

[cvijeta73]

a šta nije genijalno objašnjenje prokrastinacije?
to je baš to - mozak zna da treba, a tijelo mu neda. :D

[Peterlin]

a šta nije genijalno objašnjenje prokrastinacije?
to je baš to - mozak zna da treba, a tijelo mu neda. :D

Fakat!

[Anemona]

Mene je ustvari iznenadio odgovor, koliko je savršeno točan.
On je vrlo komunikativno dijete i svaki problem izverbalizira, a na ovo nikako nisam moga dobiti odgovor, samo je govorio da ne zna kako da objasni,... i na kraju dao taj odgovor, da bi to po njemu bilo najbliže njegovoj situaciji.

[trampolina]

Oko puštanja uzdi: do nedavno sam se slagala s casom, ali sad kad imam šlampavog drugaša imam itekako uzde u rukama. Dakle njemu je apsolutno svejedno koliko zna/ne zna, je li ili nije napisao zadaću, jel dobio jedan ili pet... sve je njemu dobro.

Razmišljala sam treba li ga pustiti da sam tresne, čak sam diskretno i probala ali nije polučilo neki uspjeh.

Vidjet ću.

Za sad se trudim da nema rupa u znanju (koliko god ovo zvučalo smiješno u ovoj dobi).

[čokolada]

On nema šanse da će otići bez zadaće u školu, ali ja ne želim (zbog svojeg duševnog mira i odmora koji mi je potreban) da on zadaću rješava negdje na večer u gužvi, umoru s cviljenjem, zapomaganjem i spavanjem nad knjigom.
Ja to ne mogu i ne želim gledati - jer to remeti moj mir i potrebu za snom.

U tom slučaju prvo je zeznuta prva večer dok rješava, pa onda i slijedeći dan, jer je išao prekasno spavati i nikakav je.
To sve se odražava ne mene i meni to nije prihvatljivo.
Ustajem svaki dan u 5:30, štitnjača me "ubija", imam užasno stresan posao - treba mi na večer mira i odmora - odbijam to slušati i sudjelovati u toj paradi.

Nemam neku dijagnozu (bar ne službeno , samo su mi živci stanjeni zbog okolnosti školovanja velike), ali dolazak doma, a da njihove zadaće, učenje i obaveze nisu napravljene, u meni bi budilo najniže nagone. Toliko bih se uzrujala i izvikala, da bi posljedice odzvanjale do sutra. I baš me briga jesu li radne navike stekli samo zbog mojeg vikanja i visoke letvice ili su u međuvremenu pronašli intrizičnu motivaciju. Nije mi prihvatljivo natjerivanje (onog što mogu same!) kad krepana dođem s posla, čak ni ne toliko zbog njihovih radnih navika, nego zbog MENE SAME.

[čokolada]

Oko puštanja uzdi: do nedavno sam se slagala s casom, ali sad kad imam šlampavog drugaša imam itekako uzde u rukama. Dakle njemu je apsolutno svejedno koliko zna/ne zna, je li ili nije napisao zadaću, jel dobio jedan ili pet... sve je njemu dobro.

Razmišljala sam treba li ga pustiti da sam tresne, čak sam diskretno i probala ali nije polučilo neki uspjeh.

Vidjet ću.

Za sad se trudim da nema rupa u znanju (koliko god ovo zvučalo smiješno u ovoj dobi).

Ovo ne mogu dovoljno potpisati - ne funkcionira metoda "vlastite kože" kod svih. Nekima zbilja nije važno, drugi izgledaju da im nije važno, a zapravo im je važno samo se osjete nemoćnima da išta promijene pa kažu "ionako je kiselo". Nakon toga im se samopouzdanje sroza u trenu pa više ne mogu ni ono što su mogli.

Za rupe u znanju također, ničeg smiješnog tu nema - malo slabije automatizirana tablica množenja ili "vodoravno" zbrajanje/oduzimanje dvoznamenkastih brojeva kasnije stvara ogromne teškoće i samo zakotrlja grudu zvanu "ne ide mi matematika".

[Bubica]

evo još jedne kod čijeg djeteta "učenje na vlastitim greškama" nije rezultiralo ničim - niti boljim ocjenama niti padom samopouzdanja

rezultiralo je time da sam ja promijenila svoja očekivanja...i ne uznemiravam se kao prije.
Posebice što je tiče obavljanja obaveza koje nisu učenje (učenje više ne kontroliram): ono što nije obavio dok ja nisam došla, obavi onaj čas kad ja dođem, u svakom slučaju mu ne opraštam obaveze...

[Dijana]

a zapravo im je važno samo se osjete nemoćnima da išta promijene pa kažu "ionako je kiselo". Nakon toga im se samopouzdanje sroza u trenu pa više ne mogu ni ono što su mogli.

Skroz se slažem sa ovim, jer kad samopouzdanje vezano za školu jednom padne, jako teško će biti opet ga nabildati, tako da, to mi je riskantna metoda.

[cvijeta73]

i ja se slažem. s time da kod mojih nije dolazilo čak ni do pada samopouzdanja, nego su se vrlo brzo svrstali u one koji to ne mogu i još to s velikim zadovoljstvom objavili. meni to ne ide. i kao, tu je kraj priče. matematika/priroda/nogomet - you name it.

a što se tiče zadaća i učenja dok mi ne dođemo s posla...sto ljudi, sto obitelji, sto različitih načina funkcioniranja. kod nas tako nije, dok su sami doma, nek uživaju u miru božjem. a onda kad mi dođemo s posla, gotovo je s mirom kako god okreneš. dolaze dosadni roditelji koji ionako samo nešto zanovijetaju pa se u to uklopi i učenje

[Angie75]

Definicija prokrastinacije je savršena, samo kako se to liječi
i ja imam isti problem, puta dva

[Deaedi]

Pa ja sam isto pokušala sa kaznama (tipa nema moba, kompa i sl..) Nije djelovalo. Sad je ovako: možeš ići na trening (živi za to) tek kad je sve napisano, soba pospremljena i knjige posložene. Škola - ne pitam je uopće za zadaću - zanimaju me samo ocjene. Dakle, dok su ocjene dobre (dakle 5 i koja 4) nije me briga kako se organizira. Ako su lošije, onda drugačije razgovaramo.

[Deaedi]

ne kužim zašto mora napisati zadaću kad dođe iz škole, dok se ti ne vratiš s posla.
to mi nije fer :D
nakon sati provedenih u školi, mora imati malo mozak na paši. to kao da meni netko kaže da kad dođem s posla idem odmah nešto raditi za posao.

Slažem se, ali ima ako dođe doma oko 13:30, a ja dođem doma u 17:30, mislim da je bilo vremena i za odmor i za zadaću. I onda hoću da nešto zajedno radimo ili da negdje odemo, a ne da se onda zatvori u sobu na 2h i piše zadaću. Pa je ne vidim do 20h. A onda ide na trening.

[Anemona]

Slažem se, ali ima ako dođe doma oko 13:30, a ja dođem doma u 17:30, mislim da je bilo vremena i za odmor i za zadaću. I onda hoću da nešto zajedno radimo ili da negdje odemo, a ne da se onda zatvori u sobu na 2h i piše zadaću. Pa je ne vidim do 20h. A onda ide na trening.

X

[sirius]

ne kužim zašto mora napisati zadaću kad dođe iz škole, dok se ti ne vratiš s posla.
to mi nije fer :D
nakon sati provedenih u školi, mora imati malo mozak na paši. to kao da meni netko kaže da kad dođem s posla idem odmah nešto raditi za posao.

X

jedino sto si moj uzme i ostatak dana za mozak na pašu.

[aleksandra70vanja]

ne kužim zašto mora napisati zadaću kad dođe iz škole, dok se ti ne vratiš s posla.
to mi nije fer :D
nakon sati provedenih u školi, mora imati malo mozak na paši. to kao da meni netko kaže da kad dođem s posla idem odmah nešto raditi za posao.

kasnije, kad se odmori, još mu se manje da
bolje kad je u radnoj temperaturi
odradi i onda može mozak na pašu

[sasa]

ja sam valjda najradikalnija jer sam kroz tjedan zabranila minecraftove tablete i laptop. malo pogleda crtice ujutro dok jede pahuljice uz mlađu sestru, tako da tu bude princeze Sofije i tomu slično i navečer kad su sve obaveze gotove do pola sata Cartoon Networka. naime skužila sam da njemu te eigrice predstavljaju takvu ovisnost da on ako zna da ga to čeka ILi ne piše zadaću do navečer kad se iznenada sjeti 7 zadaća koje moraju biti gotove ILI zadaću piše lijevom nogom da bi što prije završio. ako mu dodju prijatelji ili on ide kod njih nisam tako striktna, ali uz glazbenu i jezike nema puno vremena. meni je stvarno važno da razvije radne navike. i točno vidim koliko je on zadovoljniji otkad se čvrsto držimo prioriteta da se prvo piše zadaća, a onda 20 min do pola sata vježba klavir. dobiva same pohvale i uživa u njima. a konflikte smo smanjili na minimum tako. prije smo se konstantno natezali- jel može još samo 20 min majnkrafta pa onda, jel može još samo ovaj you tube pogledat, jel može... užas. to je baš ovisnost.

[tanja_b]

Škola - ne pitam je uopće za zadaću - zanimaju me samo ocjene. Dakle, dok su ocjene dobre (dakle 5 i koja 4) nije me briga kako se organizira. Ako su lošije, onda drugačije razgovaramo.

Ufff, meni ocjene nikako nisu dovoljne. I nisu mi dobro mjerilo.
U školi mog sina kriteriji su ionako vrlo niski, on bez pola mozga može imati sve 5 (osim ev. iz likovnog iz kojeg se svojski mora potruditi za peticu - što je rezultiralo time da je ove godine zavolio likovni ). Dakle, meni nije dovoljno da ima petice, nego mi je stalo da iza toga stoji neko znanje, a ne sretan splet okolnosti na kontrolnom ili zato što je simpatičan nastavnicima.
Zadaće mu ni ja ne provjeravam, ali tu i tamo porazgovaramo o gradivu, sam želi da ga ponekad ispitam (najčešće vikendom), i tom prilikom znam naići na svašta - od savršenog znanja, do otkrića da se nije potrudio ni pročitati lekciju (jer tvrdi da on sve to zna, kako da ne ). Ove godine je ipak malo ozbiljnije shvatio neke predmete, pa sad i samoinicijativno uči.
Imam tu sreću da je jako ambiciozan, pa se u skladu s time i potrudi oko školskih obaveza iako mu se zapravo ne da. Kako sam napisala ranije, elektronika je ipak preveliki mamac, tako da pribjegavam jačoj kontroli, i primijetila sam da nam je svima tako bolje. Igrice nisu samo žderač vremena, nego i razbijaju koncentraciju, tako da je najsigurnije ostaviti ih za kraj dana.

[Jurana]

ja sam valjda najradikalnija jer sam kroz tjedan zabranila minecraftove tablete i laptop. malo pogleda crtice ujutro dok jede pahuljice uz mlađu sestru, tako da tu bude princeze Sofije i tomu slično i navečer kad su sve obaveze gotove do pola sata Cartoon Networka. naime skužila sam da njemu te eigrice predstavljaju takvu ovisnost da on ako zna da ga to čeka ILi ne piše zadaću do navečer kad se iznenada sjeti 7 zadaća koje moraju biti gotove ILI zadaću piše lijevom nogom da bi što prije završio. ako mu dodju prijatelji ili on ide kod njih nisam tako striktna, ali uz glazbenu i jezike nema puno vremena. meni je stvarno važno da razvije radne navike. i točno vidim koliko je on zadovoljniji otkad se čvrsto držimo prioriteta da se prvo piše zadaća, a onda 20 min do pola sata vježba klavir. dobiva same pohvale i uživa u njima. a konflikte smo smanjili na minimum tako. prije smo se konstantno natezali- jel može još samo 20 min majnkrafta pa onda, jel može još samo ovaj you tube pogledat, jel može... užas. to je baš ovisnost.

I ja sam primijetila da često ne donese manje nezadovoljstva, nego da. Jer ako odgovorim ne, tu je kraj, a ako nešto dopustim, onda završava natezanjem i moljakanjem i svađanjem za još.
Ovo se odnosi na elektroniku.

[Deaedi]

Ufff, meni ocjene nikako nisu dovoljne. I nisu mi dobro mjerilo.
U školi mog sina kriteriji su ionako vrlo niski, on bez pola mozga može imati sve 5 (osim ev. iz likovnog iz kojeg se svojski mora potruditi za peticu - što je rezultiralo time da je ove godine zavolio likovni ). Dakle, meni nije dovoljno da ima petice, nego mi je stalo da iza toga stoji neko znanje, a ne sretan splet okolnosti na kontrolnom ili zato što je simpatičan nastavnicima.
Zadaće mu ni ja ne provjeravam, ali tu i tamo porazgovaramo o gradivu, sam želi da ga ponekad ispitam (najčešće vikendom), i tom prilikom znam naići na svašta - od savršenog znanja, do otkrića da se nije potrudio ni pročitati lekciju (jer tvrdi da on sve to zna, kako da ne ). Ove godine je ipak malo ozbiljnije shvatio neke predmete, pa sad i samoinicijativno uči.
Imam tu sreću da je jako ambiciozan, pa se u skladu s time i potrudi oko školskih obaveza iako mu se zapravo ne da. Kako sam napisala ranije, elektronika je ipak preveliki mamac, tako da pribjegavam jačoj kontroli, i primijetila sam da nam je svima tako bolje. Igrice nisu samo žderač vremena, nego i razbijaju koncentraciju, tako da je najsigurnije ostaviti ih za kraj dana.

Pa ne znam, ako nisi zadovoljna kriterijima u skoli mozda bi trebala razmislizi da promijenis skolu...Osobno se ja ne osjecam kompetentnija od profesora iz pojedinih predmeta da procijenjujem i propitivam njihove kriterije a niti zelim raditi njihov posao. Zelim provoditi vrijeme sa svojim djetetom koje se ne odnosi na skolsko gradivo.

[Cheerilee]

Moj je sin sad treći razred , dobili su novu učiteljicu jer je stara otišla u mirovinu i teško je djeci, jer su kriteriji stroži (zapravo su onakvi kakvi trebaju biti, realni)
Oni u prva dva razreda šteta vremena koje su odlazili u školu, da nismo doma dodatno vježbali i radili i da nema godinu dana stariju sestru neznam kak bi bilo...
Kriteriji su bili užasni, npr ispit iz hj ili mat 19/24 je još uvijek bila petica... I dijete ima 5 grešaka dobi pet i naravno da misli da sve zna jer je dobil pet a u biti je to negde već i trojka ako gledamo realno...


Ja svojima niš ne branim niti skrivam, mobitele, tablete... Može ali nakon učenja, ili se dogovorimo jedna igra i onda pisanje zadaće... Uvijek prije pitaju jel mogu slobodno odigrati....